Organizacija sistema zaštite i spasavanja: Decentralizacija na ispitu

Dosadašnji sistem pokazao i dobre i loše strane, poručuju iz resora unutrašnjih poslova i dodaju da uz reformu, može biti dobar. Sindikalna organizacija vatrogasaca-spasilaca mišljenja da sistem mora da ima jedinstvenu komandu, informacionu i zakonodavnu arhitekturu. Njihov je predlog da Vlada osnuje upravu...

702 pregleda0 komentar(a)
Foto: Boris Pejović

Godinama se u Crnoj Gori vodi rasprava o tome kako organizovati sistem zaštite i spasavanja. Da li lokalne službe zadržati u nadležnosti opština ili veći dio sistema centralizovati na državnom nivou, kroz osnivanje državnog organa, poput vatrogasne uprave, kako to predlažu iz sindikata vatrogasaca.

Postojeći model je decentralizovan i u njemu opštine organizuju i finansiraju lokalne službe, dok Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) ima državne nadležnosti u sistemu zaštite i spasavanja.

“Dosadašnji sistem je pokazao i dobre i loše strane, ali je pokazao da uz određene reforme može biti dobar...”, kažu iz resora koji vodi Danilo Šaranović.

Iz sindikalne organizacije vatrogasaca-spasilaca poručuju da taj sistem mora da ima jedinstvenu komandu, informacionu i zakonodavnu arhitekturu. Zato predlažu da Vlada osnuje upravu, koja bi radila upravo taj posao.

Iz dijela službi zaštite, koje se protive zadržavanju trenutnog modela, sugerišu i da je prije bilo kakvih izmjena, neophodno urediti krovni zakon:

“Sistem zaštite i spasavanja je izuzetno kompleksan, tako da zahtijeva ozbiljan i profesionalan pristup organizaciji istog. Ono što je neophodno je izrada zakona koji pokrivaju ovu oblast, pa tek tada razgovarati na ovu temu”, kaže komandir barske službe Aco Vulević.

Sistem zaštite i spasavanja uređen je Zakonom o zaštiti i spasavanju. Prema tom zakonu, zaštitu i spasavanje, pored ostalih, sprovode državni, organi državne uprave, jedinice lokalne samouprave, odnosno opštine... Zakonom su propisana prava i obaveze učesnika u sistemu zaštite i spasavanja, kako državnih organa, odnosno Vlade i Ministarstva, tako i onih na nivou opština i lokalnih službi i pripadnika službi zaštite.

Lokalne službe, pored ostalog, opremaju se iz lokalnih budžeta, međunarodnih projekata i donacija, ali se, kako je pokazalo nedavno istraživanje Instituta alternativa, u značajnoj mjeri oslanjaju na sistem koji se realizuje posredstvom MUP-a. Isto istraživanje pokazalo je i da su ulaganja neujednačena i da nisu dovoljna za rješavanje ključnih problema sa kojima se opštinske službe zaštite i spasavanja suočavaju.

Zajednica opština organizovala je više sastanaka sa komandirima službi, a sa jednog od njih, lani je saopšteno da su komandiri jednoglasni u ocjeni da je neophodno napraviti novi, funkcionalniji i profesionalan sistem zaštite od požara, kako u organizacionom, tako i u operativnom smislu. Na sastanku prije nekoliko mjeseci donijeta je i odluka da se predloži osnivanje Uprave.

“Kao centralnog subjekta sistema, čijim bi se formiranjem počeli i konačno riješili sistemski nedostaci”, kaže Goran Tripković, predsjednik Strukovnog sindikata vatrogasaca.

Goran Tripkovićfoto: Privatna arhiva

Upravu bi, pojašnjava Tripković, u najvećem procentu sačinjavali profesionalci “koji bi iskustvo prenijeli u donošenje čitavog seta zakona koji nedostaju u trenutnom sistemu zaštite i spasavanja”.

“Sistem zaštite i spasavanja u Crnoj Gori funkcioniše zahvaljujući ogromnoj požrtvovanosti i operativnim sposobnostima vatrogasaca na terenu, ali pati od hroničnih sistemskih strukturnih nedostataka. Gorući problem sistema je nedostatak fragmentacije i postojanje ‘uskih grla’ u komandovanju, neusklađenosti resursa, nepostojanja nacionalne rezerve ni u opremi ni u ljudstvu i nemamo razvijenu, po nama i najvažniji dio, prevenciju”, dodaje on.

IZMEĐU CENTRALIZACIJE I DECENTRALIZACIJE

Pitanje organizacije sistema zaštite i spasavanja predmet je i jedne od ranijih revizija Državne revizorske institucije (DRI). U Izvještaju o reviziji uspjeha sprovođenja politike zaštite životne sredine, zaštita od šumskih požara iz 2019. godine, pored ostalog, navode da je stav većine pripadnika sistema zaštite i spasavanja da bi centralizovan sistem u okviru posebnog subjekta bio najbolji model za teritoriju Crne Gore. DRI je tada preporučio da se u skladu sa mišljenjem većine pripadnika sistema zaštite i spasavanja, razmotri mogućnost uspostavljanja centralizovanog sistema na teritoriji Crne Gore, u okviru posebnog subjekta. Međutim, preporuka nije podrazumijevala obavezu uspostavljanja takvog modela, već razmatranje mogućnosti njegove primjene.

“U takvom sistemu rukovođenje, koordinacija i upotreba cjelokupnih resursa bili bi centralizovani, što bi omogućilo brzinu i efikasnost odgovora, kao i uravnoteženost u razvoju opreme i sistema zaštite i spasavanja”, navodi se.

Centralizovani model podrazumijeva objedinjavanje subjekata sistema zaštite i spasavanja u jedan organ, najčešće agenciju ili upravu. Iz MUP-a su pojasnili da bi u takvom scenariju službe zaštite i spasavanja i dalje bile zadužene za pružanje lokalnog odgovora.

Postoje i modeli kakav je u Srbiji, gdje su vatrogasci u nadležnosti tamošnjeg resora unutrašnjih poslova.

“Ovaj model je relativno rijedak”, pojašnjavaju.

Za aktuelni oblik organizacije u Crnoj Gori, gdje su nadležnosti podijeljene na lokalni i državni nivo, kažu da je pokazao i dobre i loše strane:

“Ali je pokazao da uz određene reforme može biti dobar sistem koji će pružiti značajnu sigurnost građanima u zaštiti njihovih života i materijalnih dobara”, ocijenili su.

U MUP-u su stava da je “materijalno-tehničko opremanje svih subjekata zaštite i spasavanja uslov za izgradnju efikasnog i integrisanog sistema zaštite i spasavanja”.

ZAŠTO (NE) CENTRALIZACIJA?

“Smatramo da je najefikasniji sistem organizacije onaj koji obezbjeđuje kvalitetnu koordinaciju i strateško planiranje na državnom nivou, uz zadržavanje operativne samostalnosti lokalnih službi zaštite i spasavanja. Takav model omogućava jedinstveno djelovanje u vanrednim situacijama, uz istovremeno uvažavanje lokalnih potreba i specifičnosti”, kažu iz Službe zaštite i spasavanja Prijestonice.

Kao dobre strane centralizovanog sistema navode uspostavljanje jedinstvenih standarda rada, ravnomjerniju raspodjelu resursa, efikasniju koordinaciju između službi, kao i mogućnosti nabavke i raspodjele opreme prema jedinstvenim kriterijumima.

“Posebno je značajno obezbijediti jednobraznu ličnu zaštitnu opremu za vatrogasce-spasioce na nivou cijele države, kako bi svi pripadnici službi raspolagali jednakim nivoom zaštite i ispunjavali iste bezbjednosne standarde”.

Uniformisanost na nivou države, u korist centralizacije, navode i iz pljevaljske službe.

“Centralizacija je povoljniji sistem za siromašnije lokalne uprave jer nemaju dovoljno novca za opremanje službi, niti sredstava da zaposle potreban broj vatrogasaca, oni očekuju da država svojim propisima reguliše sistem u njihovoj službi”, kaže komandir Bogdan Bojović.

foto: Boris Pejović

Decentralizacija je, dodaje on, povoljnija, jer se brže dolazi do potrebnih sredstava u smislu budžetske potrošnje i nabavke opreme.

“Argument za centralizaciju bio bi jedino jednoličnost i uniformnost na nivou države”, kaže.

POŽELJAN SLOVENAČKI SISTEM

Komandir Službe zaštite Šavnik, Goran Janković, kazao je da sistem vatrogastva treba da počiva na principima saradnje i zajedničkog djelovanja države i lokalnih samouprava:

“Na način da opštine daju zarade i određena davanja u materijalno-tehničkim sredstvima (vatrogasne stanice, uniforma, sitna oprema, obuke, zaposlenje…), dok bi država vršila nabavku vatrogasno spasilačkih vozila i ‘skuplje’ opreme kroz projekte, donacije… Potrebno bi bilo oformiti vatrogasno-spasilačku Upravu ili Agenciju, koja ne bi bila glomazna organizacija, već profesionalna i bila na usluzi svim službama u koordinaciji tokom velikih akcija i potreba”, rekao je on.

Janković je nekoliko godina bio komandir i podgoričke službe.

Kako je rekao, u toj Upravi trebalo bi oformiti poseban odsjek, koji bi se bavio projektima i opremanjem službi kroz projekte.

“Ova Uprava bi imala kontrolno-nadzornu funkciju i edukativnu, s obzirom na to da u Crnoj Gori ne postoji obrazovna ustanova koja se bavi obukom za zvanje vatrogasac-spasilac”, kaže Janković.

Takav sistem, dodaje on, postoji u Sloveniji i dijelom u Hrvatskoj.

“U potpunosti smo protiv centralizacije gdje bi sve službe bile pod MUP-om. MUP-u je prioritet Uprava policije, što je prirodno”, kaže Janković.

VATROGASNA UPRAVA KAO RJEŠENJE

Iz Strukovnog sindikata vatrogasaca saglasni su da je i u organizacionom i u operativnom smislu, neophodno napraviti novi, funkcionalniji i profesionalan sistem zaštite od požara. Vatrogasna uprava, čije formiranje predlažu, bila bi samostalan organ u okviru Vlade i imala bi preventivnu i kontrolnu funkciju u odnosu na rad vatrogasno-spasilačkih jedinica.

Njena uloga bi, pored ostalog, bila da izrađuje predlog Nacionalne strategije razvoja vatrogastva, oblikuje vatrogasni sistem, izrađuje planove opremanja lokalnih vatrogasnih jedinica, zastupa interese vatrogasaca, uspostavlja i međunarodnu saradnju, organizuje vježbe, takmičenja, stručno osposobljavanje za zvanje vatrogasac-spasilac, priprema program stručnog osposobljavanja, uz saglasnost Vlade, daje saglasnost na zahtjev opštinskih vatrogasnih jedinica za izbor lokalnih komandira, vrši inspekcijski nadzor nad radom vatrogasno-spasilačkih jedinica...

“Današnji sistem ne razumije krizu kada se ona desi, ne razumije kako je sagledati i kako je riješiti, tako da u većini slučajeva donosi pogrešne zaključke. Potpuno su zanemarena četiri stuba na kojima bi sistem morao biti napravljen: prevencija, pripravnost, brzi odgovor i oporavak. Glavni problem nefunkcionalnosti sistema je hronični nedostatak profesionalizma”, kaže predsjednik Strukovnog sindikata vatrogasaca.

Prema riječima Tripkovića, vatrogasna uprava, model koji predlažu, trebalo bi da napravi sistem po principu podređenosti:

“Odnosno, kriza bi se počela rješavati na najnižem mogućem nivou, a Uprava bi preuzimala ulogu ukoliko procijeni kada lokalni resursi nisu dovoljni. Opštinske službe su primarno dimenzionisane za brze, lokalne intervencije iz širokog dijapazona poslova u sistemu koji se zove zaštita i spasavanje. Kada nastupe dugotrajne krize, lokalne vatrogasne jedinice brzo potroše svoje resurse, kako ljudske, tako i tehničke”, kaže on.

Uz to, dodaje Tripković, Uprava bi imala obavezu i organizacije ustanove koja bi imala ulogu “pravljenja” vatrogasca:

“Po strogo definisanim standardima, koja danas ne postoji, pravljenje zakona i pravilnika i kontrolu sprovođenja istih, pravljenje nacionalnih timova za sve tipove hazarda, vodila brigu njihove opremljenosti, obučenosti i kontinuirane spremnosti za eventualno djelovanje u kriznim situacijama na mjestima gdje za to bude bila iskazana potreba”.

Ukoliko se uporede važeće nadležnosti Direktorata za zaštitu i spasavanje i poslovi koji se predlažu za buduću Vatrogasnu upravu, može se zaključiti da se značajan dio njih već preklapa, dok bi ključne novine bile u uspostavljanju specijalizovanog sistema obrazovanja vatrogasaca, formiranju nacionalnih timova za različite vrste opasnosti i snažnijoj ulozi države u opremanju i organizaciji lokalnih službi.

Ključni propisi još na čekanju

Izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori za 2026. godinu, koji je objavljen 4. novembra ne daje posebnu ocjenu stanja službi za zaštitu i spasavanje, odnosno rada lokalnih vatrogasnih službi, njihove opremljenosti, kadrova, finansiranja ili kapaciteta.

Koalicija 27, međutim, u Izvještaju iz sjenke početkom jula, pored ostalog, navodi da Crna Gora još nije donijela ili uskladila ključne propise neophodne za modernizaciju sistema zaštite i spasavanja, među njima i zakon kojim bi se uredio status vatrogasaca-spasilaca i zakon o zaštiti od požara.

U pogledu zakona koji se tiče statusa vatrogasaca, kao jedan od najozbiljnijih izazova navode nedostatak ljudskih resursa, koji je “dodatno je produbljen neadekvatnim kriterijumima za zapošljavanje vatrogasaca-spasilaca, koji nisu usklađeni sa savremenim evropskim standardima i praksama”.

“Postojeći uslovi za prijem u službu u pojedinim segmentima predstavljaju prepreku za uključivanje mlađih kandidata, čime se ograničava mogućnost podmlađivanja i razvoja sistema”, stoji u komentarima.

Strukovni sindikat vatrogasaca-spasilaca, kako su nedavno objavile “Vijesti”, samoinicijativno je pripremio predlog zakona o profesionalnim zvanjima i zaradama vatrogasaca-spasilaca.

Klub poslanika Građanskog pokreta URA u septembru je, kroz dopunu Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, predložio povećanje koeficijenta za vatrogasce-spasioce sa 7,3 na 9,5.

Odbor za ekonomiju i budžet Skupštine Crne Gore na nedavnoj sjednici nije podržao taj predlog, zbog čega su vatrogasci-spasioci najavili protest.

Protest će biti održan 16. novembra ispred Skupštine Crne Gore, sa početkom u 9.30 časova.

Uz zakon kojim bi se uredio status vatrogasaca-spasilaca, Crna Gora još nije donijela ni savremeni zakon o zaštiti od požara.

Sredinom juna ove godine organizovan je sastanak predstavnika opštinskih službi zaštite i spasavanja, Inženjerske komore, sindikalnih organizacija i Direktorata za zaštitu i spasavanje.

Iz MUP-a je tada saopšteno da je postignut dogovor da kroz aktivnosti na izradi Zakona o zaštiti od požara budu pripremljeni članovi koji se tiču vatrogastva, a koje će predložiti profesionalna i stručna javnost. Članove će, kako su dodali, razmotriti Radna grupa, kako bi bili uvršteni u tekst Zakona o zaštiti od požara. U javnosti, međutim, nema novih informacija o tome u kojoj je fazi taj tekst.

Da su hitno donošenje tog i Zakona o vatrogastvu, bolja oprema i stabilno finansiranje neophodni za unapređenje sistema zaštite i spasavanja, poručeno je i sa skupa NVO “Naša akcija”, koji je održan krajem oktobra u Podgorici. Skup je okupio predstavnike vatrogasnih službi, dobrovoljnih vatrogasnih društava, strukovnog sindikata, Inženjerske komore Crne Gore.

Civilni sektor po strani

MUP je u martu 2026. godine donio rješenje o formiranju Radne grupe za izradu Predloga zakona o zaštiti od požara. U njenom sastavu su i tri komandira službi zaštite Danilovgrad, Rožaje i Bar, Dejan Marunović, Bećir Kalač i Aco Vulević.

U Radnoj grupi, prema rješenju iz marta, nije bilo i članova nevladinog sektora.

Javni poziv objavljen je u maju 2025. godine, ali iz civilnog sektora tvrde da o pozivu nisu bili informisani uobičajenih kanalima.

“Dodatni problem predstavlja i svjesno izbjegavanje donošenja ključnog sistemskog zakona o vatrogastvu, koji bi uredio organizaciju i funkcionisanje vatrogasne službe. Umjesto toga, prioritet se daje zakonu o zaštiti od požara, i to bez adekvatne stručne rasprave. Takav pristup ne samo da je nelogičan, već i štetan po funkcionisanje sistema. Nezvanično, razlozi za ovakvu praksu leže u političkom pritisku da se što prije zatvori poglavlje 27”, navela je aktivistkinja Patricija Pobrić u autorskom tekstu, koji je u aprilu objavljen u dnevnom listu “Vijesti”.

Tekst je nastao u okviru projekta “Zajedno, za bolje lokalne vlasti”, koji Institut alternativa sprovodi uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama.