Mediteranski jelovnik nije snizio marker upale za osam sedmica: to ne znači da „ne radi”
Nova studija pokazuje zašto jednu namirnicu, obrazac ishrane ili laboratorijski nalaz ne treba pretvarati u jednostavnu priču
Mediteranska ishrana često se opisuje kao protivupalna, ali nova kontrolisana studija pokazuje zašto jednu namirnicu, obrazac ishrane ili laboratorijski nalaz ne treba pretvarati u jednostavnu priču. Tokom prvih osam sedmica mediteranski jelovnik nije snizio glavni praćeni marker upale, iako je već tada popravio pojedine masnoće u krvi.
U randomizovanom kontrolisanom ispitivanju učestvovale su 53 odrasle osobe sa najmanje jednim metaboličkim faktorom rizika. Prosječna starost bila je 54,7 godina, a 77 odsto učesnika bile su žene. Jedna grupa je osam sedmica dobijala potpuno obezbijeđen mediteranski jelovnik, dok je druga nastavila uobičajenu zapadnjačku ishranu. U narednih osam sedmica obje grupe su uvele po dva dana posta sedmično.
Glavni ishod bio je visokoosjetljivi C-reaktivni protein, odnosno hsCRP, marker koji može ukazivati na upalne procese, ali sam po sebi ne opisuje cjelokupno zdravstveno stanje. Poslije prve faze, uprkos jasnoj razlici u kvalitetu ishrane, hsCRP se nije značajno promijenio. To nije značilo da se ništa korisno nije dogodilo: poboljšanja masnoća u krvi pojavila su se već tokom faze u kojoj je mijenjan samo jelovnik.
Nakon uvođenja dva dana posta sedmično, hsCRP je pao u mediteranskoj grupi u odnosu na kontrolnu, uz veći gubitak težine, bolju osjetljivost na insulin i niži krvni pritisak. Autori zaključuju da su negativan energetski bilans i gubitak težine vjerovatno bili važniji pokretači promjene ovog markera nego sam kvalitet ishrane. Ipak, studija ne dokazuje da je povremeni post bolji od umjerenog, kontinuiranog smanjenja energetskog unosa, niti da će isti režim pomoći svakoj osobi.
Važna su i ograničenja: uzorak je bio mali, većinu su činile žene srednjih godina sa metaboličkim rizicima, a faza bez posta trajala je samo osam sedmica. Ispitanici su dobijali pripremljenu hranu, što olakšava kontrolu studije, ali nije isto što i svakodnevni život. Promjena jednog biomarkera takođe nije dokaz da je spriječen infarkt, dijabetes ili neka druga bolest.
Zato rezultat nije razlog da se mediteranski obrazac odbaci. Američko udruženje za srce ga i dalje navodi kao način da se u praksi sprovede zdrav obrazac ishrane: više povrća, voća, mahunarki, cjelovitih žitarica, orašastih plodova i nezasićenih masti, uz ribu i umjerene količine drugih izvora proteina, a manje dodatog šećera, soli, zasićenih masti i visoko prerađene hrane. Korist se ne mora prvo vidjeti na hsCRP-u da bi jelovnik imao smisla.
Praktičniji je zaključak da kvalitet hrane i energetski unos nijesu suparnici. Obrok može biti nutritivno kvalitetan, a da ukupna količina i dalje ne odgovara potrebama; isto tako, manji unos kalorija nije automatski dobra ishrana. Održiv plan obično počinje povrćem i mahunarkama, izvorom proteina, cjelovitim žitaricama prema potrebama i razumnom količinom ulja, orašastih plodova ili sjemenki.
Povremeni post nije obavezan dodatak takvom obrascu. Osobe sa dijabetesom, posebno one koje koriste insulin ili određene tablete, mogu tokom posta imati hipoglikemiju, hiperglikemiju ili dehidraciju i ne treba da mijenjaju raspored obroka i terapiju bez zdravstvenog tima. Trudnice, dojilje i osobe koje imaju ili su imale poremećaj ishrane takođe treba da izbjegavaju samostalno eksperimentisanje sa restriktivnim režimima. Najvažnija poruka studije nije „preskočite obrok”, nego da kratka promjena jednog markera ne može sama presuditi o vrijednosti cijelog načina ishrane.
Članak pripremljen uz podršku AI alata.
( Vijesti online )