„Euro model” će skupo koštati: Bivši savjetnik Vlade Zdravka Krivokapića, profesor Goran Radosavljević za „Vijesti”
Radosavljević kaže da bi potpuno ukidanje doprinosa za PIO značilo dodatni trajni gubitak prihoda od više stotina miliona eura godišnje
Potpuno ukidanje doprinosa za penzijsko osiguranje mnogo je složenije od promjene finansiranja zdravstva koju smo pripremali 2021. godine. Tada sam podržavao da se ta promjena sprovede odmah. Kod penzijskog osiguranja bio bih oprezniji. Nije sporno da se penzije mogu finansirati iz opštih poreza, ali je neophodno obezbijediti dugoročnu održivost sistema i očuvati vezu između radnog staža, zarada i penzijskih prava. Već sada znatan dio rashoda za penzije finansira se iz opštih budžetskih prihoda. Potpuno ukidanje doprinosa značilo bi dodatni trajni gubitak prihoda od više stotina miliona eura godišnje.
To je u intervjuu “Vijestima” kazao profesor FEFA Fakulteta, Metroplitan Univerziteta u Beogradu Goran Radosavljević, koji je bio savjetnik u Vladi premijera Zdravka Krivokapića.
Radosavljević je bio saradnik u pripremi poreske i fiskalne reforme u okviru program “Evropa sad”.
“Pozitivni efekti na zaposlenost, potrošnju i druge poreze mogu postojati, ali postoji rizik u pretpostavci da će taj gubitak automatski nadoknaditi. Zato bih prednost dao postepenom smanjivanju doprinosa, uz praćenje naplate poreza, zaposlenosti, deficita i duga. Uz to, rast minimalnih zarada treba posmatrati zajedno sa produktivnošću preduzeća. Poseban rizik jeste što bi se finansiranje penzija još više oslonilo na poreze na potrošnju u ekonomiji koja već zavisi od turizma i uvoza. Međutim, bez cjelovite procjene fiskalnih efekata, uključujući posljedice po lokalne budžete, nije moguće dati konačan sud”, kazao je Radosavljević u odgvoru na pitanja šta misli o “Euro modelu” i kakve bi posljedice njegova primjena mogla imati po crnogorsku ekonomiju.
Radosavljević je ocijenio da osnovna ideja rasterećenja rada ima ekonomskog opravdanja, te da je sistem finansiranja zdravstva i penzija iz doprinosa, uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata u Evropi, sve se više sufinansira iz budžeta usljed relativnog smanjenja broja zaposlenih u odnosu na broj osiguranika (negativni demografski trendovi i duži životni vijek građana), a smanjenje doprinosa, sa druge strane, može povećati neto zarade, olakšati formalno zapošljavanje i podstaći privrednu aktivnost.
Poznato je da ste bili angažovani kao ekonomski savjetnik u Vladi Zdravka Krivokapića, kao i da ste sarađivali sa tadašnjim ministrom finansija i aktuelnim premijerom Crne Gore Milojkom Spajićem. Kako je došlo do vašeg angažmana, ko je inicirao saradnju i kakva je bila vaša uloga u radu sa Krivokapićem, a kakva sa Spajićem?
Krajem 2020. godine kontaktirao me je Milojko Spajić, tada kandidat za ministra finansija. Od februara do septembra 2021. formalno sam bio savjetnik u kabinetu predsjednika Vlade Zdravka Krivokapića, ali u praksi sam najveći deo vremena radio sa Ministarstvom finansija, a povremeno i sa ministarstvom zaduženim za ekonomija i ministarstvom zaduženim za energetiku.
Ključni zadaci u oblasti finansija bili su priprema prvog programskog budžeta Crne Gore, fiskalna konsolidacija i reforma poreskog sistema. Od februara do aprila intenzivno smo radili na prvom programskom budžetu Crne Gore za 2021. i obučavali nekoliko stotina državnih službenika za novi način planiranja. Budžet je pripremljen u rekordnom roku i kasnije usvojen, a planirani deficit je sa preko 10% smanjen na oko 3% što je bilo veoma veliko i izazovno prilagođavanje. Treba reći da budžet u programskom dijelu nije bio savršen, da je, na primjer, falio veliki broj indikatora na šta je kasnije i revizor skrenuo pažnju, ali da su njime postavljeni dobri temelji za programsko budžetiranje u Crnoj Gori.
Kasnije sam nastavio stručnu saradnju u kabinetu ministra finansija, uključujući pripremu budžeta za 2022. i rad na različitim ekonomskim reformama. To je bio vrlo zahtijevan period, poslije pandemijske 2020. godine, kada je deficit premašio deset odsto BDP-a. Konačno, treba napomenuti da je u 2021. godini deficit na kraju smanjen na oko 1,9 odsto BDP-a, pri čemu, iako je za veliki dio bio zaslužan oporavak ekonomije, uloga i efekti reformi javnih finansija i budžeta nijesu bili zanemarivi.
Imate li danas neku vrstu saradnje sa aktuelnim premijerom Milojkom Spajićem i na kojim projektima?
Od 2022. godine nemam nikakvu profesionalnu saradnju ni sa Milojkom Spajićem ni sa aktuelnom Vladom Crne Gore.
Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić izjavio je svojevremeno za RTS da ste Vi, kao njegov partijski kolega, osmislili ekonomski program “Evropa sad”, koji je sproveden u Crnoj Gori. Koliko je tačna njegova tvrdnja i kakva je bila Vaša uloga u kreiranju tog programa?
Ne bih sebi pripisivao autorstvo političkog programa “Evropa sad”. Moj posao bio je da operativno radim na konkretnim fiskalnim reformama i zakonskim rješenjima. Angažman nije bio ograničen na jednu mjeru. Obuhvatao je budžetsku reformu, fiskalnu konsolidaciju, poresku politiku i pripremu konkretnih zakonskih rješenja. Među njima je bila i promjena modela finansiranja zdravstva i prelazak sa sistema zasnovanog na doprinosima na finansiranje iz opštih budžetskih prihoda. To nije nova teorijska ideja, već poznat model koji se primjenjuje u različitim zemljama Evrope. U tom trenutku u Crnoj Gori Fond zdravstvenog osiguranja već je značajnim dijelom zavisio od budžeta, pa je ukidanje zdravstvenih doprinosa imalo ekonomsku logiku: rasteretiti rad, podstaći formalno zapošljavanje i povećati raspoloživi dohodak. Ali stručno oblikovanje pojedinih mjera i politički program nijesu isto. U reformama je učestvovao širi krug ljudi, a političke odluke donosila je Vlada.
Na društvenoj mreži X nedavno ste naveli da iza vas stoji izrada prvog programskog budžeta u Crnoj Gori, kao i izmjene desetak fiskalnih zakona, Zakona o energetici i Zakona o finansiranju zdravstva. Uz to ste poručili da “dokazi i te kako postoje”. Šta Vas je podstaklo na takvu objavu i kome ste željeli da poručite da za svoj rad imate dokaze?
Povod su bile prozivke koje se povremeno pojavljuju na društvenim mrežama, a koje su bile prisutne i u pojedinim crnogorskim medijima tokom 2021. i 2022. godine, prema kojima sam “uzimao pare”, a iza mog angažmana nijesu ostali ni rezultati ni izvještaji. To nije tačno. Ostali su budžetski dokumenti, predlozi zakona, analize i materijali za obuke zaposlenih u administraciji. Konačno, ostali su ljudi koji su te obuke prošli i koji i danas rade na pripremi budžeta po programskim klasifikacijama koje smo tada priprijemili.
Posebno još jednom naglašavam uvođenje programskog budžeta, jer se time sa pitanja koliko je novca dodijeljeno određenoj instituciji prelazi na pitanje za koje programe, ciljeve i rezultate se novac troši. Prema tadašnjim procjenama, bilo je između 150 i 200 miliona eura (oko 10%) budžetskih sredstava u prethodno pripremljenom budžetu čija namjena nije bila dovoljno precizno definisana. Ne govorim o uštedi tog iznosa, već o potrebi da se trošenje učini transparentnijim, jasnijim i podložnim kontroli. Vjerujem da takve promjene nijesu odgovarale svima koji su bili naviknuti na raniji sistem i širok prostor za diskreciono odlučivanje o trošenju budžetskih sredstava. Ipak, radije bih da se o mom radu sudi na osnovu dokumenata i rezultata, nego političkih polemika.
Možete li konkretno navesti na izmjenama kojih ste sve zakona radili i ko Vas je za taj posao angažovao?
Angažman je počeo na poziv Milojka Spajića, a obuhvatao je poslove u kabinetu predsjednika Vlade i saradnju sa nadležnim ministarstvima (finansije, ekonomija i energetika, prije svega). Radio sam na programskom budžetiranju, poreskim i fiskalnim reformama, uključujući izmjene zakona u oblasti poreza na dohodak fizičkih lica, poreza na dobit, akciza i poreske administracije. Razmatrali smo oporezivanje akcizom proizvoda sa dodatkom šećera, povećanje akciza na duvan, efikasnije otkrivanje neprijavljenih prihoda i imovine, restrukturiranje poreskog duga i ograničavanje prekomjerne upotrebe gotovine. Sa resornim ministarstvima radio sam i na izmjenama propisa u energetici, posebno u vezi sa suzbijanjem nelegalne trgovine naftnim derivatima kroz markiranje goriva. Važan deo posla odnosio se na zakonski okvir za promjenu finansiranja zdravstvenog osiguranja. Ne treba, međutim, miješati pripremljene nacrte i predloge sa zakonima koji su kasnije usvojeni jer nijesu sva razmatrana rješenja postala važeći propisi.
Tokom 2024. i 2025. godine bio sam, zajedno sa timom autora, konsultantski angažovan na pripremi Strategije razvoja hotelske grupe “Budvanska rivijera” za period 2024-2029. kao i analizi investicione strategije za hotel “Mogren”. Nakon toga učestvovao sam i u izradi Strategije razvoja HTP “Ulcinjska rivijera” 2025-2030. Riječ je o komercijalnim stručnim poslovima, potpuno odvojenim od mog ranijeg angažmana u državnoj administraciji. Oni nijesu imali nikakve direktne veze sa Vladom Crne Gore. Pored toga, kao konsultant i ekspert regionalne kancelarije UNICEF-a za Evropu i centralnu Aziju, radio sam analizu finansijskog jaza predškolskog obrazovanja u Crnoj Gori (potreban CAPEX i OPEX da bi se dostigli EU ciljevi obuhvata) i dao predloge za zatvaranje tog jaza.
Uvoz guši domaću proizvodnju
Kako danas ocjenjujete stanje crnogorskih javnih finansija?
Posljednjih nekoliko godina nijesam se neposredno bavio detaljnom analizom crnogorskih javnih finansija, pa ne bih davao kategorične ocjene o tekućem budžetu. Ali strukturni izazov je očigledan. Crna Gora je 2025. uvezla oko 4,46 milijardi eura robe, a izvezla svega oko 572 miliona. Naravno, turizam donosi značajan izvoz usluga i zato robni deficit ne predstavlja cjelokupnu sliku spoljne razmjene. Ipak, razlika pokazuje koliko je domaća proizvodna baza uska.
Ključno pitanje je koliko turističke potrošnje ostaje u domaćoj ekonomiji, a koliko se preko uvoza preliva u inostranstvo. Tu vidim veliki, nedovoljno iskorišćen potencijal za povezivanje hotela i restorana sa domaćom poljoprivredom, prehrambenom industrijom, ribarstvom i logistikom. Rast potrošnje sam po sebi nije problem. Problem je ako ne podstiče dovoljno domaću proizvodnju, investicije i produktivnost. Istovremeno, javne finansije koje se sve više oslanjaju na PDV i akcize postaju osjetljivije na turističku sezonu i promjene domaće tražnje.
Poseban rizik nastaje kada finansiranje trajnih budžetskih obaveza, poput penzija i zarada u javnom sektoru, postaje u potpunosti zavisno od prihoda osjetljivih na turističku sezonu i promjene potrošnje. Zato fiskalnu održivost ne treba posmatrati samo kroz deficit i javni dug, već i kroz sposobnost privrede da stvara stabilne prihode i domaću dodatu vrijednost.
Brže ulagati u infrastrukturu i kvalitet turističke ponude
Koje biste tri reforme danas preporučili Crnoj Gori?
Prvo, snažnije povezivanje turizma sa domaćom proizvodnjom, prije svega poljoprivredom i prehrambenom industrijom. Potrebni su pouzdani lanci snabdijevanja, standardi kvaliteta, prerada i logistika, kako bi veći dio turističke potrošnje stvarao domaću dodatu vrijednost. Država bi mogla da pomogne kroz podršku udruživanju proizvođača, investicijama u preradu i skladištenje, sertifikaciji i dugoročnom povezivanju sa hotelskim kompanijama. Bez toga domaći proizvođači teško mogu sami odgovoriti na zahtjeve velikih turističkih sistema.
Drugo, mnogo brže ulaganje u infrastrukturu i kvalitet turističke ponude. Aerodromski kapaciteti, putna i komunalna infrastruktura moraju pratiti značaj turizma za ekonomiju. Investicije u moderne turističke kapacitete mogu povećati kvalitet ponude, produžiti sezonu i otvoriti prostor za razvoj sjevera, ali moraju biti usklađene sa prostornim i ekološkim ograničenjima. Treće, ubrzanje evropskih integracija uz stvarno jačanje institucija. Iskustvo država koje su pristupile EU pokazuje potencijal jedinstvenog tržišta, investicija i evropskih fondova, ali koristi nijesu automatske.
Suština po meni nije da Crna Gora odustane od turizma, već da turizam postane snažniji pokretač domaće proizvodnje, produktivnosti i dugoročnog rasta životnog standarda.
( Marija Mirjačić )