Moć i uticaj kroz policijske tajne: Apelacioni sud obrazložio zašto je potvrdio optužnicu protiv Mijajlovićeve grupe
Sudsko vijeće konstatovalo da je SDT dostavio dovoljno dokaza koji upućuju na sumnju da je biznismen preko bivšeg operativca policije i ANB-a dolazio do podataka iz baza UP i tako pribavljao korist, uticaj i moć
Vijeće Apelacionog suda, nasuprot stavu kolega iz prvostepenog, našlo je u optužnici Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) dovoljno dokaza koji ukazuju na sumnju da je biznismen Aleksandar Mijajlović imao koristi od podataka iz policijskih baza, koje mu je na zahtjev često slao dugogodišnji operativac Drago Spičanović.
Žalbeni sud u rješenju, kojim je meritorno preinačio odluku Višeg suda i potvrdio optužnicu SDT-a, pojašnjava i da je tužilaštvo dostavilo dovoljno dokaza do nivoa osnovane sumnje da je okrivljeni Mijajlović na taj način pribavio korist od informacija, koje mu je na njegove upite slao optuženi Spičanović.
“Ovaj sud, a nasuprot stavu prvostepenog suda, nalazi da je pitanje koristi u smislu krivičnog djela zloupotreba službenog položaja iz čl. 416 st.1 KZ u optužnici dovoljno određeno, budući da je u tom dijelu navedeno da je okrivljeni A. M. pribavio korist u vidu sticanja privilegija i moći da kao fizičko lice raspolaže podacima, koji su u posjedu Uprave policije ili su pribavljeni u vršenju službe i obavljanju policijskih poslova, a koje su po zakonitom osnovu mogli obrađivati i prikupljati jedino nadležni organi i službe osnovani zakonom - javnopravni organi, omogućavajući mu tako da dobije podatke koje kao neovlašćeno lice nije smio dobiti”, piše u rješenju vijeća Apelacionog suda, kojim je predsjedavao sudija Predrag Tabaš, a čije su članice sutkinje Danijela Vukčević i Dijana Radulović.
Vijeće Apelacionog suda, između ostalog, ukazalo je i na činjenicu da je Mijajlović brojne informacije iz policijskih baza od Spičanovića, prema osnovanoj sumnji, pribavljao na njegov zahtjev - izuzev jednog podatka o ulasku novinara iz Srbije Milomira Marića u Crnu Goru.
“Dakle, prema osnovanoj sumnji okrivljeni A. M. u više navrata traži i dobija podatke, pa bi prema osnovanoj sumnji njihova brojnost i činjenica da je uglavnom samoincijativno tražio informacije ukazivala na osnovanu sumnju da je od tih informacija i imao korist”, smatra vijeće Apelacionog suda.
Meritorna odluka drugostepenog vijeća donijeta je po žalbi SDT-a, a nakon što je vanraspravno vijeće sudija Višeg suda u Podgorici Zorana Radovića, Borisa Savića i Vesne Kovačević, nakon kontrole dopunjene optužnice, 8. septembra ove godine, donijelo rješenje o odbačaju optužnice protiv kriminalne organizacije Aleksandra Mijajlovića.
Odlukom Apelacionog suda slučaj nije zaustavljen na prvom institucionalnom stepeniku tokom kontrole optužnice što se do sada rijetko događalo u crnogorskom pravosuđu, već će se na glavnom pretresu ispitati dokazi, koje je SDT predstavilo u predmetu protiv Mijajlovića, Spičanovića, službenika UP Vladana Lazovića i Milovana Pavićevića, tužiteljke Andrijane Nastić i funkcionera Demokratske partije socijalista Predraga Boškovića.
“Donoseći odluku, ovaj sud je cijenio isključivo da li ima dovoljno dokaza da su okrivljeni osnovano sumnjivi za krivična djela koja im se stavljaju na teret, a u vezi sa čim je već ukazano da će ocjena svakog dokaza, kako pojedinačno, tako i u vezi sa ostalim dokazima, biti izvršena tek nakon što svi dokazi budu izvedeni na glavnom pretresu, kada će biti provjerene i odbrane okrivljenih”, pojašnjava se u rješenju vijeća Apelacionog suda.
Apelacioni sud je ispitujući prvostepeno rješenje vijeća Višeg suda zauzelo stav da se pri “pravilnoj primjeni zakona ima donijeti drugačija odluka”.
“Odlučne činjenice u konkretnom slučaju upućuju na drugačiji pravni zaključak, odnosno ovaj sud nalazi da se po pravilnoj primjeni zakona ima donijeti drugačija odluka. Ovaj sud, a nasuprot stavu prvostepenog suda, nalazi da postoji dovoljno dokaza da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili krivična djela stavljena im na teret optužnicom Specijalnog državnog tužilaštva”, navodi vijeće.
Oni smatraju da komunikacije između okrivljenih ukazuju na postojanje osnovane sumnje da su izvršili krivična djela stavljena im na teret te da do nivoa osnovane sumnje proizilazi zaključak o njihovom zajedničkom djelovanju.
Vijeće Apelacionog tvrdi i da je od strane SDT-a sasvim dovoljno opredijeljeno vrijeme djelovanja kriminalne organizacije, cilj, ali i jasne uloge i zadaci okrivljenih, zbog čega smatraju da za ocjenu postojanja osnovane sumnje u ovoj fazi postupka, nije od uticaja činjenica što u optužnici nije navedeno kada je tačno Mijajlović angažovao i u kriminalnu organizaciju uključio članove, te kada im je i kako odredio uloge i zadatke.
Vanraspravno vijeće Višeg suda je tokom kontrole donijelo rješenje da se odbaci optužnica SDT-a protiv grupe Aleksandra Mijajlovića jer su zaključili da u spisima nema dovoljno dokaza da je biznismen organizovao grupu tako što je radi ostvarivanja kriminalnog plana, koristeći komunikacione platforme Viber i WhatsApp, uključio Spičanovića, Lazovića, Pavićevića, Nastić i Boškovića.
Vijeće Višeg suda je tada cijenilo i da nema dovoljno dokaza da im je Mijajlović odredio uloge i zadatke, niti da su ih oni prihvatili, a smatrali su i da se dobijanje podataka iz baza UP, od kojih su neki bila i tajni podaci, ne može podvesti pod pojam materijalne ili nematerijalne koristi.
“Samo posjedovanje određenih podataka, bez njihove dalje valorizacije, ne može predstavljati korist u smislu člana 416 KZCG”, zaključilo je tada vijeće Višeg suda u Podgorici.
Takva odluka suda izazvala je burnu reakciju tužioca i portparola SDT-a Vukasa Radonjića, koji je medijima saopštio da je “nezakonita, ali istovremeno i opasna za Crnu Goru”.
SDT Mijajlovića tereti da je organizovao kriminalnu organizaciju koja je djelovala u Crnoj Gori od 2019. do februara 2024. godine, a čiji je cilj, kako tvrde, bilo vršenje krivičnih djela zloupotreba službenog položaja i odavanje tajnih podataka radi sticanja nezakonite moći.
SDT smatra da je svaki pripadnik kriminalne grupe imao unaprijed određen zadatak i ulogu.
“U djelovanju kriminalne organizacije je postojala spremnost za primjenu i primjenjivalo se nasilje i zastraživanje i koristile su se privredne i poslovne strukture, a postojao je uticaj kriminalne organizacije na političku i izvršnu vlast, sredstva javnog informisanja i druge važne društvene činioce”, smatra SDT.
Sud još ne može da cijeni
Vijeće Apelacionog suda je zauzelo i potpuno drugačiji pravni stav od kolega iz Višeg suda oko “uloge suda tokom kontrole optužnice”.
Oni ukazuju, kako to piše u rješenju, da u fazi ispitivanja optužnice sud nije ovlašćen da cijeni da li činjenice na kojima se zasniva optužnica pružaju pouzdan dokaz da li su okrivljeni izvršili krivična djela koja im se optužnicom stavljaju na teret, niti da li su ispunjeni uslovi da budu oglašeni krivim.
“U tom smislu, i ovaj sud je imao u vidu i navode okrivljenih i njihovih branilaca iznijetih tokom ročišta za ispitivanje i ocjenu zakonitosti i opravdanosti optužnice, ali je mišljenja da se istima ne dovodi u sumnju osnovanost optuženja, te da će odbrana okrivljenih i analiza dokaza svakako biti predmet ocjene suda nakon sprovedenog kontradiktornog postupka”, piše u rješenju Apelacionog suda.
( Biljana Nikolić )