TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE

Pomagaj, Vladiko, ako boga znadeš...

Neće živjet dovijeka, ali jeste bruka: Njegoševe dane proveli smo na benzinskim pumpama, proslavu državnog praznika kulture izbjegla trojica najviših državnika, premijer usmeno prihvata avnojevske granice ali ne bi to i da potpiše...

716 pregleda0 komentar(a)
Foto: wikipedia.org

Petak 13, baksuzna kombinacija dana i datuma, praznik kulture koji nosi Njegoševo ime najmasovnije je obilježen na benzinskim pumpama...

- Usljed obilnijih padavina došlo je do povećanja parametra mutnoće, preporučuje se da potrošači, naročito djeca, trudnice, stari i stanovništvo sa oslabljenim imunim sistemom, prokuvaju vodu prije upotrebe ili da koriste bezbjedne alternative, tj. vodu iz kontrolisanih izvora - tako je na Njegošev dan glasila “čestitka” podgoričkog Vodovoda...

U ostatku države problema sa vodom nije bilo, ali sa ponašanjem državnika jeste...

Na proslavu državnog praznika kulture nijesu se udostojili da dođu ni predsjednik države Jakov Milatović, ni predsjednik Skupštine Andrija Mandić, ni predsjednik Vlade Milojko Spajić...

Prvi se u Antaliji bavio klimatskim promjenama, a parametri mutnoće u razlozima odsustva preostale dvojice još nijesu utvrđeni...

* * *

Drugog dana praznika, na društvenim mrežama masovno obnavljanje gradiva iz istorije...

- Ne znam ko ovo treba da čuje, ali nijeste u obavezi da na današnji dan objavite sastav na temu Njegoša - pročitah fejsbuk-objavu Feđe Pavlovića...

Aleksa Bečić izgleda nije, inače me njegov sastav o negdašnjem gospodaru Crne Gore ne bi podsjetio na jedan davnašnji o potonjem:

- Na ovim izborima se takmiče prvi i drugi. Prvi je već bio prvi, prvi je i sada, a drugi nije prvi jer već imamo prvoga. Nikada nije bio prvi, pa ne može ni biti prvi. Kada se takmiče dva onaj drugi nije samo drugi nego i zadnji. Zato je teško drugome da kao zadnji dođe do prvoga. Za to treba i dosta vremena...

Tako je, prije dvije decenije i kusur, na predizbornom skupu govorio potpredsjednik vladajuće partije...

- On je prevelik za svaku partijsku knjižicu, preširok za svaku ideološku fioku i previsok za svaki rov. Ko mu briše srpsko osjećanje, čini nasilje nad njegovom riječju. Ko mu osporava crnogorsko držanje i crnogorsku državotvornu ulogu, čini nasilje nad njegovim životom. Njegoš nije polovina. Njegoš je cjelina. Dovoljno je velik da u njemu niko ne mora brisati drugoga - rekao je potpredsjednik Vlade na skupu posvećenom Njegoševom danu...

Bolje da nije, ali ne bih sad i ja o osjećanjima i držanju, polovinama i cjelinama, nasilju i brisanju...

O nekim istorijskim činjenicama iz Njegoševog doba moram, ali ukratko...

U zvaničnim dokumentima, službenoj prepisci i poveljama puna crkvena titula Petra Drugog glasila je: arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorski, skenderijski i primorski...

Ta titula ovjerena je hirotonijom u čin episkopa i uzdizanjem u dostojanstvo mitropolita, i to u Sankt Peterburgu, pred Svetim sinodom Ruske pravoslavne crkve i u prisustvu ruskog cara Nikolaja Prvog...

Puna državna titula Petra Drugog, kojem je kao poglavaru Cnogorske mitropolije pripadala i svjetovna vlast u unutrašnjim i spoljnim poslovima, glasila je: vladika crnogorski i gospodar Crne Gore...

On sam, u prepisci sa susjedima, poglavarima i predstavnicima stranih država, najčešće se potpisivao kao vladika crnogorski i brdski...

* * *

Umjesto obnavljanja istorijskog gradiva, vlast je i prije praznika pokušala da obnovi istoriju...

I da napiše mlađu i ljepšu...

I to sve poštujući:

- veliku pobjedu nad vizantijskom vojskom na Tuđemilu prije oko hiljadu godina;

- i velike pobjede nad osmanskom vojskom i na Krusima i Martinićima negdje krajem 18. vijeka:

- i na Grahovcu polovinom 19. vijeka:

- i veliku pobjedu nad Austrougarima 1916. godine na Mojkovcu...

Ali?

- Ipak smatramo da nove zakonske izmjene koje ćemo predložiti treba da ustanove i novi Dan vojske i da to bude 28. jul kada se 1876. godine odigrala velika bitka i gdje smo odnijeli veliku pobjedu u Veljem ratu upravo na Vučjem dolu - tako je to sročeno...

Zašto baš Vučji do, jasno je poslije ovogodišnje proslave 150. godišnjice slavne bitke...

Da objasne što će sa 834 godine istorije koje su toj bici prethodile, teško da će moći...

Kako bi i mogli kad nijesu uspjeli da potrefe ni tri datuma iz udžbenika za sedmi osnovne...

Da se bitka u Tuđemilima, kojima ni ime ne znaju, nije dogodila “prije oko hiljadu godina” nego tačno 1042...

Niti su se bitke na Krusima i Martinićima “negdje krajem 18. vijeka” nego 1796...

A ni na Grahovcu “polovinom 19. vijeka” nego 1858...

Ipak, jednu godinu su pogodili, 1916. na Bojnoj njivi kod Mojkovca...

Kad je Crna Gora, u borbi za izvornu verziju srpskog sveta, izgubila sebe...

* * *

Sa tog razloga, a u cilju međunacionalnog pomirenja i stabilizacije političkih prilika unutar Crne Gore, imam za vlast jedan predlog...

Da za Dan Vojske proglase 19. septembar, u znak sjećanja na ulazak prvih crnogorskih rezervista u Ravno 1991. godine...

Ili možda bolje 22. septembar, datum kad su prvi minobacači iz Crne Gore raspalili po Vitaljini...

Bio bi to najiskreniji odgovor na izjavu hrvatskog premijera da Crna Gora neće zatvoriti pregovore sa Evropskom unijom ako ne prihvati načela Badinterove komisije...

Da se više ne lažemo, liše partija manjebrojnih naroda, svi vladajući koalicioni partneri o ratu za mir misle isto što i vlast koja ga je devedesetih započela...

I džaba krečenje našeg premijera, da misli drugačije ne bi ih za partnere izabrao...

Niti bi hrvatskog kolegu pokušao da nadmudri onako dripački, da “ne dovodi u pitanje primjenu načela Badinterove komisije prema kojoj nekadašnje međurepubličke granice čine osnov granica država nastalih raspadom SFRJ”...

Da je zaista tako, stavio bi potpis na avnojevsko razgraničenje i - mirna Hrvatska...

A što se tiče one floskule da “Crna Gora nema teritorijalnih pretenzija”, to se podrazumijeva...

Isto kao što se podrazumijeva da Hrvatska ne blokira pregovaračka poglavlja zbog logoraša, broda i okućnica, nego zbog pretenzija koje Crna Gora jeste imala...

I zbog najtežih posljedica tih pretenzija, prije svega ubijanja hrvatskih civila, bombardovanja Dubrovnika i pljačkanja njegove okoline...

I, zamalo zaboravih, kamo sreće da “suštinu kako se granica protezala na konkretnom području, zajedno s morem i tromeđom” nije ni pominjao...

Jer o tome kako se stvarno granica protezala najbolje svjedoče kartografi...

Austrougarski, istinitije od svih...

* * *

Istinu o tome što je premijerova partija htjela da postigne pokretanjem izviđaja o hibridnim prijetnjama nijesam uspjela da dokučim iz rasprave u skupštinskom odboru koji je hibridnim metodama preuzeo nadležnosti državnog tužilaštva...

Da naknadno pročitam neke profesionalne analize na tu temu jesam...

Šta obuhvata hibridno djelovanje?

Širenje lažnih vijesti, fabrikovanih sadržaja i propagandnih narativa s ciljem polarizacije društva, urušavanja povjerenja u institucije i stvaranja panike...

Upade u kritičnu infrastrukturu: elektroenergetski sistem, bolnice, državne baze podataka, banke...

Ekonomske pritiske i ucjene...

Prikrivene političke manipulacije, finansiranje ili druge vrste podrške političkim i interesnim grupama, i to iz sjenke, kako bi se uticalo na izbore...

A zašto su hibridne prijetnje opasne po državu?

Umjesto da je uništi napadom izvana, hibridna strategija želi da izazove kolaps sistema iznutra, kroz gubitak društvene kohezije, ekonomske slomove i institucionalnu paralizu...

Jesam li ovo izmislila?

Ne, časna riječ, prepisala sam...

Ali ne bukvalno nego s razumijevanjem...

I, ako sam dobro razumjela, kao najveću hibridnu prijetnju Crnoj Gori prepoznala njenu vlast...

Izvršnu, zakonodavnu, sudsku…

I još dvije čije nazive ne smijem da navedem...

Da mi, kao Dritanu i Vijestima, ne zajašu na kičmu...

Za razliku od njih ne bih izdržala...