Milan Lalić o poslu esport sudije i odgovornosti na velikim turnirima
Milan Lalić bio je glavni sudija Dota 2 turnira na Games of the Future Astana 2026, sa nagradnim fondom od milion dolara. Međunarodnu sudijsku obuku prošao je na IESF akademiji u Busanu u decembru 2024, nakon dugogodišnjeg rada na domaćoj sceni. U julu 2025. u Tivtu dobio je priznanje Game Changer kao prvi međunarodni esport sudija iz Crne Gore. Za „Vijesti“ govori o tome šta taj posao podrazumijeva i kako izgleda takmičenje iz ugla sudije.
Šta zapravo radi esport sudija i zbog čega je njegova uloga važna?
Posao esport sudije podrazumijeva praćenje primjene pravila, ponašanja takmičara i regularnosti mečeva, kao i reagovanje kada se pojavi problem. Važni su komunikacija sa ekipama i organizatorima, poznavanje protokola i spremnost da ostanete koncentrisani tokom cijelog takmičarskog dana.
Kao glavni sudija imate i odgovornost za sudijski tim, raspored zaduženja i dostupnost sudija za mečeve. Kada se pojavi tehnički problem, morate da koordinirate ljude i prilagodite organizaciju rada. Igrači i treneri treba da imaju povjerenje u način na koji se takmičenje vodi.
U decembru 2024. pohađali ste IESF sudijsku akademiju u Busanu. Kako pamtite to iskustvo?
U Busan sam došao sa dugogodišnjim iskustvom u gejmingu, organizaciji turnira i suđenju. Akademija je bila važan korak u mom međunarodnom usavršavanju. Program je obuhvatao odgovornosti sudija, turnirske procedure i specifičnosti takmičenja na različitim platformama.
Južna Koreja je zaista posebno mjesto kada je u pitanju esport. Energija i kultura ljudi koji tamo žive ostavili su snažan utisak na mene. Mogu reći da se jedino tamo nijesam osjećao kao čudak koji ima 40 godina i još igra igrice. Ljudi su bili oduševljeni mojom predanošću toj profesiji.
Ubrzo zatim sudili ste prve nacionalne phygital kvalifikacije u Baru. Šta je bilo posebno u tom formatu?
Suđenje prvih nacionalnih phygital kvalifikacija bilo je posebno iskustvo. Sa idejom povezivanja fizičkog i digitalnog svijeta susretali smo se i ranije. Ovog puta trebalo je primijeniti konkretne protokole i sagledati iz svih uglova kako će oni uticati na takmičare i na oba dijela takmičenja.
Imali smo četiri discipline. Phygital Basketball povezuje košarkašku video-igru i basket na terenu, a Phygital Football fudbalsku simulaciju i futsal. Phygital Shooter kombinuje Counter-Strike 2 i laser tag, dok Phygital Dancing povezuje fizički pokret i digitalnu igru kroz izvođenje koreografija u igri Just Dance.
Svaka disciplina ima svoja pravila. Na kvalifikacijama u Baru pobjeda od 2:0 u digitalnom dijelu Phygital Shooter takmičenja značila je da dodatno nadmetanje u laser tagu nije bilo potrebno za određivanje pobjednika.
Sudili ste i međunarodne kvalifikacije IESF-a. Koliko se onlajn suđenje razlikuje od rada na turniru uživo?
To je praktično bio maraton suđenja koji je trajao više od šest mjeseci. Sudili smo kvalifikacije za regione širom svijeta, što je značilo rad u različitim vremenskim zonama. Među tim angažmanima bile su evropske kvalifikacije sa 35 nacionalnih ekipa i afričke sa 23, u disciplinama Counter-Strike 2 i Dota 2.
Onlajn suđenje donosilo je drugačije protokole i način praćenja regularnosti turnira i ponašanja igrača. Kada nijeste svi na istom mjestu, prijava problema, provjera okolnosti i odluka o nastavku meča odvijaju se na daljinu. Komunikacija mora biti jasna, posebno kada dođe do prekida veze ili nesporazuma. Učesnici treba da znaju kome se obraćaju i šta slijedi dok čekaju odluku.
Na Games of the Future u Abu Dabiju bili ste Senior Stage Referee za Dota 2. Kako je izgledao rad uz takmičare?
Abu Dabi je bio jedan od međunarodnih izazova. Kao Senior Stage Referee, odnosno stariji sudija na sceni, radio sam neposredno uz igrače. Tu smo imali legende Dote, profesionalne igrače iz Tier 1 i Tier 2 konkurencije i popularne strimere. Sve je zahtijevalo poseban pristup, mnogo fokusa i discipline.
Na takvim LAN turnirima susrećete se sa velikim brojem međunarodnih ekipa i različitih kultura. Iako je boravak prvenstveno bio radni, bilo je lijepo vidjeti kako se Abu Dabi razvio i sa kolikom ozbiljnošću su ušli u svijet esporta i phygital takmičenja.
Pominjete fizičku i mentalnu spremnost. Koliko može biti zahtjevan jedan sudijski dan?
Bilo je situacija u kojima ste na nogama po 16 sati, a morate ostati potpuno koncentrisani. Fizička i mentalna spremnost tada pokažu koliko su važne za esport sudiju.
Završetak posljednjeg meča nije uvijek označavao i kraj radnog dana. Slijedili su analiza onoga što se dogodilo, razgovori sa ostatkom sudijske ekipe i priprema za naredni dan. Međusobna podrška bila je veoma bitna da sačuvamo regularnost takmičenja.
U Astani ste preuzeli ulogu glavnog sudije za Dota 2. Kako su izgledale pripreme i šta se promijenilo u vašem poslu?
U Astani sam imao odgovornost za cijeli sudijski tim u Dota 2 disciplini. Tu su bili iskusni profesionalci i treneri, među kojima i nekadašnji poznati igrači. Trebalo je koordinirati rad sudija, rasporediti zaduženja i voditi računa o toku takmičenja.
Došao sam nekoliko dana ranije, dok su pripreme scene i tehničkog dijela još trajale. Imao sam priliku da organizatorima dam predloge šta bi trebalo dodati ili izmijeniti. Velike pohvale zaslužuju Kazahstan i ljudi koji su nas ugostili. Vidjelo se koliko značaja daju organizaciji i pripremi ovakvog događaja.
Naravno, ne možete očekivati da sve bude savršeno. Za mene je potvrda kapaciteta i infrastrukture tog grada i činjenica da će Astana biti domaćin IESF Svjetskog esport prvenstva 2027. godine.
Koliku dodatnu odgovornost donosi nagradni fond od milion dolara i čime ste najzadovoljniji nakon turnira?
Sama činjenica da fond nagrada iznosi milion dolara daje dodatnu težinu odgovornosti i donosi drugačije izazove u odnosu na turnire sa manjim fondom. Veliki izazovi su logistika, raspoloživost sudija za mečeve i prilagođavanje kada se pojave tehnički problemi.
Dota 2 je bila jedna od disciplina koje su završene bez ijedne žalbe ekipa i trenera. Posebno sam ponosan na taj rezultat i na sudijski tim koji sam vodio u Astani. Poslije više od dvije decenije iskustva u gejmingu, organizaciji i suđenju, takav angažman donosi i novo iskustvo i veliko samopouzdanje.
Kada uporedite međunarodna takmičenja sa domaćom scenom, gdje vidite najveće razlike?
Kod nas se lokalni turniri još često posmatraju kroz ono „a to je igranje igrica“. Dokle god postoji takav odnos, postojaće i problem sa kvalitetom i brzinom napretka. Organizovanje turnira nailazi na zatvorena vrata kod pojedinih institucija jer im je ta oblast još nepoznata.
Na Balkanu se esport razvija i ide naprijed, ali podrška zavisi i od toga koliko ljudi koji odlučuju o finansijama, logistici i turističkoj ponudi razumiju šta jedan ovakav događaj može da donese. Kroz rad na domaćim događajima i organizaciju Mimoza Game Festa neposredno se susrećem sa tim pitanjima.
Šta govorite mladim ljudima koji žele da se uključe u esport ili postanu sudije?
Pokušavam da im objasnim da esport ima čitav svoj sistem profesija. Uz igrače, sudije i organizatore, potrebni su ljudi za tehničku podršku, produkciju, komunikaciju i brigu o učesnicima. Postoji više načina da neko pronađe svoje mjesto i dalje se usavršava.
Esport ima i veliki turistički potencijal. Na takmičenja dolaze ljudi iz različitih gradova i država, kojima su potrebni prevoz, smještaj i hrana. Važno je da se i taj aspekt prepozna kada se razmatra podrška jednom događaju.
Šta imate dalje u planu?
Uskoro počinjemo pripreme za treći po redu Mimoza Game Fest. Već sada tražimo partnere, sponzore, volontere i ljude koji sebe vide u ovoj industriji ili žele da se u njoj dalje usavršavaju. Voljeli bismo da nam se pridruže oni koji žele da doprinesu svojim znanjem, idejama i energijom, ali i oni koji tek žele da steknu iskustvo i upoznaju kako izgleda organizacija jednog ovakvog događaja.
Uskoro ćemo pokrenuti i sudijsku akademiju. O tome ćemo detaljnije govoriti u narednom periodu.
( Filip Ivanović )