Ðuričić: Vodoizvorišta Bara ne smiju biti kolateralna šteta izgradnje auto-puta
Direktor barskog Vodovoda upozorio je da planirana trasa prolazi kroz zone zaštite važnih izvorišta i zatražio njeno preispitivanje, kao i sprovođenje nezavisnih hidrogeoloških istraživanja
Izvršni direktor barskog preduzeća „Vodovod i kanalizacija“ Mladen Đuričić saopštio je da, prema njegovim saznanjima, za projkat idejnog rješenja dionice auto-puta od Virapazara do Zaljeva investitor nije na vrijeme pribavio vodne uslove od Uprave za vode i upozorio da bi ovaj projekat mogao imatri trajno negativne posledice na nekoliko vodoizvorišta.
Đuričić je kazao da, u ime kolektiva koji je svakodnevno na terenu i brine o vodosnabdijevanju i sanitarnoj ispravnosti vode za piće za desetine hiljada stanovnika Bara, osjeća profesionalnu i ljudsku odgovornost da se obrati povodom aktuelnog idejnog projekta.
„Nijesam protivnik napretka i razvoja. Svjestan sam koliko auto-put znači za Crnu Goru. Ali isto tako, oslanjajući se na znanje i iskustvo stručnih službi, kao i na odgovornost koju imamo prema građanima Bara, smatram svojom obavezom da jasno ukažem na ono što prepoznajemo kao ozbiljnu opasnost u predloženom projektnom rješenju. Voda za piće nije samo resurs, ona je uslov opstanka našeg grada i nešto što se ne smije dovoditi u rizik ni pod kakvim izgovorom“, naveo je u saopštenju.
Nakon što su detaljno sagledali trenutno stanje i pomno pratili aktivnosti na ovom projektu, kako je naveo, želi da ukaže na nekoliko zabrinjavajućih činjenica, ističući da nvestitor za ovako složen i rizičan projekat nije na vrijeme pribavio vodne uslove od Uprave za vode.
„Trenutno nemamo informaciju da li su ti uslovi do danas pribavljeni ali je činjenica da je idejni projekat uveliko rađen bez tih uslova. Ti uslovi nisu obična birokratska papirologija, oni su prva i najvažnija brana struke kojom se štite izvorišta. Preskakanje ovog koraka znači da se planira nasumice a bitni problemi se rješavaju u hodu, formiranjem komsija koje bi neformalno nadomjestile ulogu nadležnih organa za izdavanje vodnih akata, bez ozbiljnih istraživanja i analiza“, kazao je Đurićič.
Planirana trasa, po njegovim riječima, prolazi kroz zone vodoizvorišta koja su nezamjenljiva, i od neprocjenljivog značaja za vodosnabdijevanje Bara a na osnovu dostavljene dokumentacije, investitoru su zvaničnim dopisima više puta naglasili da trasa prolazi kroz drugu zonu sanitarne zaštite izvorišta koje napaja Virpazar, Sutomore i Bar (Izvorište Orahovo polje).
Takođe, dodao je, izgradnja i kasnija upotreba auto-puta zadiru i u sliv izvorišta Zupci, „čime se direktno ugrožava opstanak i ostanak ljudi u selu Zupci kao i mogućnost korišćenja vode s ovog izvorišta i za gradsko područje“. Isti slučaj je, kako kaže, i s izvorištima Kajnak i Zaljevo koja su dovoljna za vodosnabdijevanje čitavog grada i prigradskih naselja u toku zimskog perioda. „Naš kraški teren je nepredvidljiv i bez ozbiljnijih istraživanja neće opraštati greške načinjene u toku izvođenja radova na izgradnji auto-puta. Obimni iskopi, miniranja i pomjeranja terena mogu trajno poremetiti podzemne tokove, zamutiti vodu ili presušiti izvore od kojih zavisimo i bez kojih ne možemo imati elementarne uslove za život“, poručio je direktor barskog Vodovoda.
Posebno je skrenuo pažnju i na ozbiljne rizike koje sa sobom nosi svakodnevno odvijanje saobraćaja, kao i mogućnost nastanka incidentnih situacija, kako tokom izgradnje, tako i tokom upotrebe auto-puta (izlivanje goriva, ulja ili opasnih hemikalija iz kamiona i cistijerni).
Iako se planiraju zaštitni sistemi, kako je rekao, svi znaju da u praksi takvi sistemi mogu da zakažu, isto kao i lica koja bi bila odgovorna za njegovo održavanje u funkcionalnom stanju a dodaje i da, kada opasne materije jednom uđu kroz kraško tlo u naše podzemne vode, tu preventive više ne pomažu, nastala šteta se ne može sanirati i izvor je izgubljen.
„Za kraške terene po ovom pitanju treba postaviti nultu toleranciju. Sistemi zaštite na papiru (separatora ulja i retencionih bazeni) jesu zakonska obaveza, ali u realnosti, usljed ljudske greške, kvara, velikih bujičnih voda, snažnog sudara ili nekog drugog incidentnog dejstva može otkazati. Prema tome, kada je u pitanju voda za piće u kršu, jedina prava i potpuno sigurna zaštita jeste da trasa uopšte ne prolazi tuda. U protivnom, moguća šteta bi bila nesaglediva za grad i njegovo stanovništvo“, napisao je Đuričić u saopštenju.
Podjsetio je da se grad Bar razvija, te da će mu potrebne dodatne količine vode pa ocijenio da bi ova trasa mogla trajno zatvoriti prostor gdje bi buduće generacije mogle da istražuju i izgrade nove vodozahvate.
Planirana trasa auto-puta do Zaljeva bi se nastavila i prema brojnim selima u Mjesnoj zajednici Mrkojevići u podnožju planine Lisinj pa dalje ka Sukobinu, što bi, misli on, na isti način moglo dovesti u pitanje opstanak i tamošnjih sela, poljoprivrednog i turističkog potencijala i boljih uslova života stanovnika tog kraja.
„Zato odgovorno i profesionalno, i prije svega ljudski ukazujem da se preispita odabir trase auto-puta i da se više pažnje posveti onome što mora biti naš dugoročni prioritet, odnosno što ostaje iza nas našoj đeći, a nikako kratkoročnim ekonomskim interesima. Stoga, smatram neophodnim da se, u interesu svih građana Bara i dugoročne stabilnosti vodosnabdijevanja, zajednički insistira na preispitivanju i izmještanju trase van zona sanitarne zaštite naših vodoizvorišta, sprovođenju ozbiljnih, nezavisnih hidrogeoloških istraživanja na terenu, kao i izradi projektne dokumentacije na osnovu prethodno obezbjeđenih vodnih uslova Uprave za vode, što je i zakonska obaveza“, poručio je.
Đuričić zaključuje da vodu nijesmo naslijedili od naših predaka da bismo je uništili, već da je sačuvanu predamo onima koji dolaze poslije nas a vjerujem da će se ova poruka razumjeti „onako kako je i napisana - dobronamjerno, zabrinuto i u interesu svih građana Bara“.
( Marija Pešić )