Rojters: Zašto je Epstin išao u Rusiju - vrbovanje žena i maloljetnih djevojčica, uspostavljanje veza s oligarsima...
Rojters nije pronašao dokaze da je Džefri Epstin radio za rusku obavještajnu službu, djelovao u ime ruske vlade ili uspio da se sastane s predsjednikom Vladimirom Putinom
Džefri Epstin želio je da ispuni jedan svoj hir. Dizajner enterijera predložio je američkom finansijeru da dio svoje gradske vile na Menhetnu okreči u istu boju kao čuvena soba u nijansama ljubičaste u Aleksandrovskoj palati u Sankt Peterburgu. Epstin je želio da lično vidi tu prostoriju.
Zato je u novembru 2002. godine privatnim avionom otputovao u Rusiju, zajedno s britanskom pripadnicom visokog društva Gislejn Maksvel i francuskim agentom za modne modele Žan-Likom Brunelom, prema riječima dvije osobe upoznate s putovanjem, evidenciji letova koju je objavilo američko Ministarstvo pravde i izvještaju francuskog tužilaštva, piše danas novinska agencija Rojters.
Tokom usputnog zadržavanja u Moskvi, Epstin, Maksvel i Brunel sjeli su u blindirane automobile, uz pratnju naoružanih tjelohranitelja, i otišli na zabavu u restoran s Umarom Džabrailovim, bogatim čečenskim biznismenom i prijateljem Maksvel. Nakon toga, prema riječima sagovornika, Epstin je rekao vozaču da prođe Tverskom ulicom kako bi mogao da vidi prostitutke koje su se noću okupljale duž jednog dijela te ulice.
Evidencija letova ranije je potvrdila da je Epstin putovao u Rusiju 2002. godine, tokom jedne od samo dvije njegove poznate posjete toj zemlji. Međutim, dvije osobe upoznate s putovanjem prvi put su otkrile zašto je tamo otišao i kako je to putovanje označilo produbljivanje njegovih veza s Rusijom. Ono što je počelo kao opsesija mladim Ruskinjama i djevojčicama preraslo je u šire nastojanje da uspostavi veze s oligarsima i visokim zvaničnicima Kremlja, kao i da obezbijedi sastanak sa samim predsjednikom Vladimirom Putinom, utvrdio je Rojters.
Od njegove smrti, Epstin je ostao u središtu istraga američkog Kongresa, sudskih sporova i velikog interesovanja javnosti. Godinu dana nakon što je američki Kongres primorao administraciju predsjednika Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donalda Trampa da objavi dokumenta iz vladinih istraga protiv njega, i dalje postoje pitanja o njegovim ličnim odnosima s Trampom i drugim uticajnim ličnostima. Epstinove žrtve i advokati koji ih zastupaju nastavljaju da traže pravdu zbog njegovog seksualnog zlostavljanja i trgovine ženama i djevojčicama, iako su neke od njih izložene javnim napadima zato što su progovorile o svojim iskustvima, kako je Rojters ranije izvijestio. Nastavljaju se pozivi Ministarstvu pravde da objavi dodatna dokumenta, dok su istrage povezane s Epstinovim aktivnostima i dalje u toku u nekoliko zemalja, uključujući Britaniju i Norvešku.
Ipak, brojna važna pitanja o Epstinovom životu i njegovoj mreži za trgovinu ljudima ostaju bez odgovora, naročito ona koja se odnose na njegove veze s Rusijom. Nedostatak čvrstih činjenica podstakao je nagađanja i teorije zavjere, uključujući spekulacije da je Epstin imao veze sa sovjetskim ili ruskim obavještajnim službama, možda preko pokojnog Roberta Maksvela, oca Gislejn Maksvel, britanskog medijskog magnata za kojeg se sumnjalo da je bio trostruki agent povezan s britanskim, ruskim i izraelskim obavještajnim službama.
"Mnogo toga o Epstinu i dalje je nepoznato. I iznova i iznova, sve vodi do Rusije", rekao je demokratski senator Šeldon Vajthaus u govoru u martu.
Rojters nije pronašao dokaze da je Epstin radio za rusku obavještajnu službu, djelovao u ime ruske vlade ili uspio da se sastane s Putinom. Novinari su razgovarali s više od dvadeset osoba upoznatih s Epstinovim vezama s Rusijom, uključujući devet koje su ga lično poznavale, i pregledali stotine stranica dokumenata američkog Ministarstva pravde, evidencije letova, sudskih spisa i elektronske prepiske. Putinov kabinet nije odgovorio na zahtjeve za komentar o Epstinu.
Epstinovo prvobitno interesovanje bilo je uglavnom predatorske prirode: vrbovanje žena i maloljetnih djevojčica za odlazak u SAD preko mreža modnih agencija i obećanja o poslovnim prilikama. Rojters je identifikovao najmanje 17 žena iz bivšeg Sovjetskog Saveza koje su uvučene u Epstinovu mrežu seksualne eksploatacije, uključujući tri među stotinama onih koje su tražile pravdu zbog njegovog zlostavljanja i iskorišćavanja.
Međutim, nakon što je 2008. godine na Floridi priznao krivicu za krivična djela povezana s prostitucijom, uključujući podsticanje maloljetnice na prostituciju, i proveo 13 mjeseci u zatvoru, Epstin je sve više počeo da posmatra Rusiju kao put za povratak u elitne društvene krugove, utvrdio je Rojters. Nastavio je da razvija veze s Rusima, nastojeći da obnovi svoj društveni položaj, dok je istovremeno nastavljao da vrbuje žene radi seksualnog iskorišćavanja.
Dokumenta Ministarstva pravde pokazuju da je Epstin imao ruske vize tokom većeg dijela perioda od 2002. do 2019. godine, kada je uhapšen pod federalnim optužbama za trgovinu maloljetnicama radi seksualne eksploatacije, a kasnije umro u zatvoru na Menhetnu u 66. godini. Prvo od njegova dva poznata putovanja u Rusiju bilo je 1998. godine, kada je posjetio Sarov, vojno-industrijski grad čije su aktivnosti bile toliko tajne da se decenijama nije pojavljivao na javno dostupnim mapama.
Posjeta Sankt Peterburgu 2002. bila je njegova druga. Tokom tog putovanja grupa je obišla Katarininu palatu, nekadašnju carsku rezidenciju u kojoj je Putin samo dva dana ranije ugostio američkog predsjednika Džordža V. Buša na bilateralnom sastanku. Rojters nije mogao da utvrdi da li je Epstin na kraju posjetio takozvanu "Ljubičastu sobu" ili "Sobu boje jorgovana" u obližnjoj Aleksandrovskoj palati. Njegov poznati dizajner enterijera Alberto Pinto preporučio mu je da je obiđe.
Dokumentovanje Epstinovih veza s Rusijom otežava jedna jednostavna činjenica: mnogi od ključnih aktera više nijesu živi.
Epstinova smrt u avgustu 2019. zvanično je okarakterisana kao samoubistvo, kao i Brunelova smrt u zatvorskoj ćeliji u Parizu 2022. godine. U martu ove godine, nekoliko nedjelja nakon što se Džabrailovljevo ime pojavilo u Epstinovim dosijeima, rusko-čečenski biznismen pronađen je u svom luksuznom stanu u Moskvi sa smrtonosnom prostrelnom ranom glave. Ruski državni mediji, pozivajući se na policijske izvore, izvijestili su da se sumnja na samoubistvo. Rođaci Epstina i Džabrailova osporavali su takve zaključke, ali nijesu se pojavili uvjerljivi dokazi da je riječ o nasilnoj smrti koju je izazvala druga osoba.
Maksvel izdržava kaznu od 20 godina zatvora u saveznoj kaznenoj ustanovi u američkoj državi Teksas zbog pomaganja Epstinu u seksualnom zlostavljanju tinejdžerki. Ona se izjasnila da nije kriva, ali je osuđena. U razgovoru sa zvaničnicima Ministarstva pravde prošle godine rekla je da može "kategorički" da potvrdi da se Epstin i njen otac Robert Maksvel nikada nijesu sreli. Njen brat Ijan Maksvel odvojeno je rekao Rojtersu da se, prema njegovim saznanjima i uvjerenju, njih dvojica nikada nijesu susreli.
Advokat Gislejn Maksvel odbio je da komentariše ovaj članak. U avgustu je američki sudija odbacio njen zahtjev za poništenje presude i kazne, ocijenivši da su njene tvrdnje o kršenju prava neosnovane. Ona je nakon toga podnijela zahtjev da sud preispita odluku.
Iako je rijetko posjećivao Rusiju, Epstin je sve intenzivnije nastojao da ruske ličnosti uključi u elitne društvene i profesionalne mreže koje je godinama gradio u finansijama, nauci, modi i umjetnosti. Iz Njujorka, Palm Biča i sa svog privatnog ostrva na Američkim Djevičanskim Ostrvima razvijao je odnose koji su sezali duboko u svijet ruskog govornog područja. Međutim, glavni cilj — sastanak s Putinom - po svemu sudeći, ostao mu je nedostižan.
Ruskinje i djevojčice
Epstinovo okretanje Rusiji počelo je interesovanjem za mlade manekenke iz te zemlje.
Kada je u novembru 1989. pao Berlinski zid, a Sovjetski Savez počeo da se otvara prema svijetu, zapadni agenti za pronalaženje modnih talenata pohrlili su na ogromno područje od Praga do Vladivostoka u potrazi za novim manekenkama.
Među njima je bio i francuski modni agent Brunel, koji je radio za parišku agenciju Karin Models. Putovao je širom istočne Evrope i bivšeg Sovjetskog Saveza kako bi regrutovao djevojčice i mlade žene i dovodio ih u Pariz, gdje su američke agencije birale talente za sjevernoameričko tržište, rekao je Džoi Hanter, američki modni agent koji je poznavao Epstina i Brunela.
U septembru 1991. Brunel je organizovao zabavu u svom stanu u prestižnoj pariskoj aveniji Hoš, ispričala je Tisija Huisman, bivša manekenka koja je prisustvovala zabavi. Došla je iz Holandije nadajući se da će joj Brunel pomoći da započne manekensku karijeru. Među gostima su bili biznismeni, naročito iz Saudijske Arabije, kao i manekenke iz Čehoslovačke, Jugoslavije i Rusije, rekla je Huisman za Rojters.
Jedna Ruskinja, koja je izgledala kao djevojčica u ranim tinejdžerskim godinama, provela je veći dio večeri sjedeći Epstinu u krilu, rekla je Huisman. U to vrijeme poznavala ga je samo kao "Džefrija", kako ga je Brunel zvao. Kasnije ga je prepoznala u medijskim izvještajima kao Epstina. Djevojčica je rekla Huisman da joj je Brunel platio avionsku kartu do Pariza i obećao da će od nje napraviti supermodela.
Huisman je najviše zaprepastila djevojčicina starost.
"Bilo je jezivo. Djevojčica je rekla da manekenski posao nije dobar, ali da se 'Džefri brine o meni'. Jezivo je bilo i to što sam ja imala 18 godina, a djevojčica je očigledno bila mnogo mlađa od mene", prisjetila se.
Rojters nije mogao nezavisno da potvrdi da je zabava održana, niti identitet i starost ruske djevojčice.
U krivičnoj prijavi iz 2019. godine Huisman je optužila Brunela da ju je drogirao i silovao otprilike nedjelju dana nakon zabave. Tokom ispitivanja pred francuskim istražiteljima, prije smrti, Brunel je negirao bilo kakvo protivpravno postupanje. Rekao je da je Epstina prvi put upoznao na letu između Njujorka i Francuske rivijere, ali nije naveo kada se to dogodilo, napominjući da "nije baš dobar s datumima", prema izvještaju francuskog tužilaštva. Brunel je umro dok je još bio pod istragom, prije nego što su tužioci odlučili da li će protiv njega podići optužnicu.
Rojters nije mogao nezavisno da utvrdi kada su se njih dvojica prvi put sreli. Dokumenta francuskog tužilaštva pokazuju da je Brunel opisivao Epstina kao prijatelja i rekao da je putovao njegovim privatnim avionom i posjećivao Litl Sent Džejms, njegovo privatno ostrvo na Američkim Djevičanskim Ostrvima.
U decembru 1991. Sovjetski Savez se raspao. Epstin je do tada već zaradio milione dolara savjetujući Lesa Veksnera, milijardera i trgovinskog magnata koji stoji iza brenda donjeg veša "Victoria's Secret". Do sredine devedesetih, Epstinova vila na Menhetnu postala je mjesto okupljanja slavnih ličnosti, milijardera i istaknutih političara.
Veksnerov portparol odbio je da komentariše. Veksner je više puta negirao da je znao za Epstinovo zlostavljanje žena i djevojčica, rekavši u februaru 2026. pred Odborom za nadzor Predstavničkog doma američkog Kongresa da ga je "prevario prevarant svjetske klase".
Epstin je često viđan u društvu ruskih manekenki i mladih žena. Dvojica menadžera koji su radili u modnoj industriji i poznavali finansijera prisjetila su se imena jedne od njih: Ana Malova.
Godine 1993, kada je imala 22 godine, Malova je osvojila drugo mjesto na izboru za Mis Rusije u Moskvi. Na američkoj modnoj sceni pojavila se 1996, nakon učešća na takmičenju "American Dream Calendar" na Bahamima, prema fotografiji i svjedočenju dvije manekenke koje su takođe učestvovale. Takmičenje su zajednički organizovali Tramp, koji je tada bio važan akter u industriji izbora ljepote, i biznismen Džordž Hurani. Epstin je bio redovan član žirija i često je sjedio pored Trampa, rekao je Hurani za Rojters.
Dvije godine kasnije, 1998, Brunel je doveo Malovu u njujoršku kancelariju agencije Karin, gdje je, prema riječima modnog agenta Hantera, potpisala ugovor. Evidencija letova iz februara 1999. pokazuje da je Malova putovala Epstinovim avionom s Kariba u Palm Bič, zajedno s drugim gostima, među kojima su bili Maksvel i britanski Endru Mauntbaten-Vindzor, tada poznat kao princ Endru.
Malova i advokat Mauntbaten-Vindzora nijesu odgovorili na zahtjeve za komentar. Bivšem princu je 2025. oduzet kraljevski status zbog njegovih veza s finansijerom. On je negirao učešće u seksualnim zločinima. Sadašnja direktorica agencije Karin u Parizu, Rut Malka, nije odgovorila na zahtjeve za komentar, ali je ranije izjavila da je agencija prekinula veze s Brunelom početkom dvijehiljaditih.
Put kojim je Malova ušla u Epstinov krug odražavao je obrazac koji će se ponavljati tokom njegovih veza s Rusijom: mlade žene upoznavane su s njim preko modnih agencija i mreža izbora ljepote, a zatim uvođene u krug bogatih i uticajnih muškaraca povezanih s ostrvom Litl Sent Džejms, gdje je, prema navodima američkih saveznih tužilaca, Epstin trgovao ženama i djevojčicama i seksualno ih zlostavljao.
Posjeta Sarovu
Epstinovo prvo poznato putovanje u Rusiju, u aprilu 1998. godine, odvelo ga je u Sarov, tajnoviti "zatvoreni grad" u kojem je Sovjetski Savez razvijao veliki dio svog programa nuklearnog naoružanja. Pridružio se posjeti koju je predvodio Nejtan Mirvold, tada visoki rukovodilac američkog softverskog giganta Majkrosoft, koji je obilazio nekoliko gradova u potrazi za mogućnostima jeftinijeg razvoja softvera, prema izvještaju objavljenom te godine u akademskom časopisu "Bulletin of the Atomic Scientists".
Mirvold, koji nije odgovorio na poruke sa zahtjevom za komentar, negirao je da je bio umiješan u Epstinove kriminalne aktivnosti ili da je ikada znao za njih.
Putovanje je izazvalo spekulacije zbog uloge Sarova u sovjetskom nuklearnom programu. Ipak, ranije se malo izvještavalo o tome šta je Epstin zapravo radio tokom kratkog boravka u tom gradu.
Ester Dajson, investitorka i tehnološka novinarka koja govori ruski i koja je pratila Mirvolda kao vodič, prisjetila se da je s Epstinom obišla nekadašnju kuću sovjetskog fizičara Andreja Saharova i čula finansijera kako pita jednog ruskog naučnika kada je posljednji put primio platu. Dajson je za Rojters rekla da joj nikada nije bilo jasno zašto se Epstin pridružio posjeti, iako je izgledalo da je došao samo da se sastane s Mirvoldom i obiđe grad.
Bilo je to jedno od samo dva poznata Epstinova putovanja u Rusiju. Međutim, mnoge veze s tom zemljom razvijao je na drugim mjestima, često u glamuroznom okruženju koje je posjećivala svjetska elita.
U maju 2001. Epstin i Maksvel prisustvovali su zabavi na jahti u Sen Tropeu, omiljenom okupljalištu slavnih na Francuskoj rivijeri, povodom rođendana britanskog supermodela Naomi Kembel. Na zabavi su upoznali Džabrailova, bogatog rusko-čečenskog biznismena koji će ih godinu dana kasnije ugostiti na večeri u Moskvi, prema riječima osobe koja je prisustvovala zabavi na jahti.
Džabrailov je dijelio Epstinovo interesovanje za manekenke i izbore ljepote, redovno je sponzorisao takmičenja i okruživao se ženama, prema riječima ljudi koji su ga poznavali. Neposredno prije smrti u martu, Džabrailov je u video-snimku na društvenim mrežama opisao Maksvel kao svoju "srodnu dušu".
Na zabavi u Sen Tropeu bila je i Virdžinija Đufre, tada sedamnaestogodišnjakinja, što potvrđuje fotografija snimljena na događaju. Njeni advokati kasnije su naveli da ju je Maksvel vrbovala prethodne godine, 2000, dok je tinejdžerka radila u spa-centru Trampovog privatnog kluba Mar-a-Lago u Palm Biču. Tramp i Epstin, koji su se godinama družili, fotografisani su tamo s Maksvel iste godine.
Maksvel je iznijela drugačiju verziju događaja. U izjavi iz 2011, koja je kasnije objavljena u postupku po tužbi Đufre protiv nje zbog klevete, Maksvel je rekla da joj je Đufre kazala da ima 18 godina. Spor je riješen povjerljivom nagodbom 2017, neposredno prije početka suđenja.
Đufre je kasnije optužila Epstina da ju je podvodio uticajnim muškarcima, uključujući Mauntbaten-Vindzora. Prošle godine izvršila je samoubistvo. U izjavi za Rojters, portparolka Bijele kuće Loren Bis rekla je da je Tramp "u potpunosti oslobođen svake sumnje" u vezi s Epstinom. Pozvala se na ranije saopštenje Bijele kuće prema kojem je Tramp na kraju zabranio Epstinu pristup Mar-a-Lagu jer ga je smatrao "jezivim tipom".
Advokat Naomi Kembel rekao je da ona nije znala za Epstinove kriminalne aktivnosti sve do njegovog hapšenja 2019. godine.
Mreža za vrbovanje Ruskinja
Epstinova mreža za dovođenje žena iz Rusije proširila se 2003. godine, kada je Brunel u Majamiju otvorio modnu agenciju "Karin Models of America". Dvije godine kasnije preimenovao ju je u "MC2 Models Management". Tokom ispitivanja pred francuskim istražiteljima, Brunel je rekao da je Epstin garantovao kredit od 300.000 dolara agenciji, koji je kasnije otplaćen. Rojters nije mogao nezavisno da potvrdi porijeklo kredita niti njegovu otplatu.
"MC2" je intenzivno regrutovao manekenke u Rusiji i često obezbjeđivao dokumenta za njihova putovanja u SAD, dok im je Epstin stavljao na raspolaganje stanove, rekle su dvije osobe koje su imale neposredna saznanja o tome.
Među Ruskinjama koje je angažovao "MC2" bila je Svetlana Požidajeva. Ona je ispričala da je Epstina upoznala u Parizu 2008. godine, kada je imala oko 23 godine, a da se naredne godine preselila u SAD nakon što joj je obećao da će joj pomoći da dobije manekenski ugovor s kompanijom donjeg veša "Victoria's Secret".
Potpisala je ugovor s "MC2", a naredne godine postala jedna od Epstinovih ličnih asistentkinja. U razgovoru za Rojters, Požidajeva je rekla da joj je Epstin povremeno davao zadatke povezane s Rusijom, uključujući potragu za stanom za njega u Moskvi - ideju o kojoj je razmišljao, kako pokazuju dokumenta, ali je nikada nije ostvario. Međutim, njen glavni posao bio je da masira Epstina, koji ju je redovno seksualno zlostavljao, rekla je.
Požidajeva je navela da ju je Epstin, svega nekoliko mjeseci nakon zaposlenja, doveo u položaj iz kojeg nije mogla lako da se izvuče. Njenu vizu sponzorisala je agencija "MC2", a stan joj je obezbijedio Epstin. Nije imala bankovni račun. Sve njene troškove, uključujući zdravstvenu zaštitu, pokrivao je Epstin, ali ih je knjižio kao njen dug.
Požidajeva je rekla da je razvila poremećaj ishrane jer je Epstin vršio pritisak na nju zbog tjelesne težine. Postepeno je postala "samo sjenka nekadašnje sebe", rekla je Rojtersu. Takođe se plašila da finansijer ima političke veze, uključujući one u Rusiji, koje bi mu omogućile da povrijedi nju ili njenu porodicu ako pobjegne, navela je.
U jednom trenutku Epstin je obećao da će pomoći Požidajevoj da dobije diplomatski posao u Njujorku, ali do toga nikada nije došlo. Umjesto toga, rekla je, podsticao ju je da se fotografiše u sjedištu Ujedinjenih nacija u Ženevi i objavljuje fotografije na internetu kako bi stvorila utisak da obavlja takvu funkciju. Postupila je po njegovim uputstvima, rekla je.
Džef Fuler, tadašnji glavni menadžer "MC2", nije odgovorio na zahtjeve Rojtersa za komentar. Poslovni registri Floride pokazuju da je agencija iz Majamija ugašena 2019. godine. Agencija sličnog imena u Izraelu, "MC2 Model Management", saopštila je da nije imala formalne poslovne veze s kompanijom iz Majamija.
Epstinova mreža na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza postala je i izvor novih poznanstava sa ženama. Rojters je utvrdio da je najmanje devet žena iz tog regiona, uglavnom Ruskinja, preporučivalo finansijeru prijateljice ili poznanice tokom posljednje decenije njegovog života. U jednom mejlu iz 2013. žena je ponudila da Epstina upozna s tri djevojke koje je opisala kao privlačne i inteligentne, ali ga je upozorila da je ne uključuje ako namjerava da se "poigrava" s njima.
Advokat te žene odbio je da komentariše i zatražio od Rojtersa da ne objavljuje njeno ime, jer je ona u američkim saveznim postupcima zvanično identifikovana kao Epstinova žrtva. Rojters nije mogao nezavisno da potvrdi tu tvrdnju.
"Recite Putinu da bi imao koristi"
Krajem 2009. godine, dok je izdržavao jednogodišnju kaznu kućnog pritvora u svojoj rezidenciji u Palm Biču, Epstin je intenzivirao nastojanja da izgradi odnose s ruskom elitom. Kada bi upoznao bogate Ruse, često se predstavljao kao finansijski genije koji bi mogao da im pomogne, rekla je osoba koja je prisustvovala takvim susretima.
Među ljudima s kojima se dopisivao bio je i Vladislav Doronjin, ruski magnat za nekretnine koji je tada bio u vezi s britanskim supermodelom Naomi Kembel.
U proljeće 2010, prema mejlovima koje je objavilo Ministarstvo pravde, Doronjinova kancelarija pozvala je Epstina na humanitarni događaj u Moskvi koji je organizovala Kembel. Epstin nije prisustvovao događaju, rekla je osoba upoznata s njegovom organizacijom.
Njegov kućni pritvor završen je u julu te godine, a kasnije je ugostio Doronjina na večeri u svojoj vili u Njujorku. Elektronska prepiska pokazuje da je Doronjin zahvalio Epstinu na večeri, dok je finansijer ruskom magnatu iznio svoje mišljenje o višemilionskom projektu nekretnina u Moskvi. Doronjin je preko portparola odbio da komentariše.
Epstin je takođe nastojao da uspostavi veze s milijarderom iz metalurške industrije Olegom Deripaskom. Godine 2010. jedna od Epstinovih asistentkinja pokušala je da organizuje sastanak preko kontakta koji je obezbijedio bivši britanski ministar Piter Mendelson, prema mejlovima koje je objavilo Ministarstvo pravde. Rojters nije mogao da utvrdi da li su se Epstin i Deripaska sastali. Dvije osobe koje su poznavale Epstina rekle su da je on kasnije preuveličavao bliskost s Deripaskom. Mendelsonov advokat i Deripaskina kancelarija nijesu odgovorili na zahtjeve za komentar.
U septembru 2011. Epstin je planirao putovanje u Rusiju koje je uključivalo sastanke s agentom za pronalaženje modnih talenata i predstavnicima jedne naučne akademije, prema mejlovima koje je objavilo Ministarstvo pravde. U jednoj prepisci, član Epstinovog osoblja naveo je da je njegov ruski tjelohranitelj Igor Zinovjev rekao da finansijer ima zakazan i sastanak s Putinom.
Putovanje je na kraju otkazano, prema elektronskoj prepisci i riječima osobe koja je pomagala u njegovoj organizaciji. Tri osobe koje su poznavale Epstina rekle su da ne vjeruju da je bilo kakav sastanak s Putinom zaista bio zakazan.
"Bila je to predstava", rekla je jedna osoba upoznata s tim događajem.
Zinovjev nije odgovorio na zahtjeve za komentar.
Tokom boravka u Parizu 2014. godine Epstin je upoznao čovjeka koji će postati njegova glavna veza s ruskim zvaničnim krugovima, pokazuju intervjui i dokumenta koja je pregledao Rojters. Sergej Beljakov bio je zamjenik ruskog ministra ekonomije i jedan od organizatora Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu, ruskog pandana godišnjem skupu u Davosu.
Narednih godina Epstin i Beljakov održavali su bliske kontakte, pokazuju njihovi mejlovi. Tokom večere u svojoj vili na Menhetnu u aprilu 2015. Epstin je upoznao Beljakova s Ehudom Barakom, bivšim izraelskim premijerom. Ubrzo nakon toga zamolio je Baraka da podstakne Beljakova da ga preporuči ruskim liderima.
"Predlažem da pošaljete (Beljakovu) poruku u kojoj ćete navesti da smatrate da bi Putinu i njegovim savjetnicima koristilo da provedu neko vrijeme s Džefrijem razgovarajući o tržištima, valutama i finansijskom sistemu u novom svijetu nultih kamatnih stopa", napisao je Epstin,
Barak nije prenio poruku, rekla je osoba upoznata s tim slučajem. Beljakov nije odgovorio na zahtjev za komentar.
Epstin je koristio i posrednike poput Mendelsona kako bi pokušao da organizuje sastanke s Putinom, očigledno bez uspjeha.
Jedan od posljednjih pokušaja da uspostavi kontakte na visokom nivou u Rusiji Epstin je preduzeo preko biznismena iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Sultana Ahmeda bin Sulajema, dugogodišnjeg predsjednika multinacionalne logističke kompanije "DP World".
Njihov odnos datira najmanje iz 2005. godine, pokazuju Epstinovi dosijei.
"Dragi sultane", navodi se u poruci koju je Epstinova kancelarija uputila bin Sulajemu u januaru te godine. "Džefrija zanima u koliko sati biste danas željeli masažu u Njujorku."
Iste godine biznismen iz Emirata prisustvovao je modnoj reviji "Victoria's Secreta" u Njujorku. Fotografija s događaja prikazuje bin Sulajema i Epstina kako sjede jedan pored drugog u jednom od prvih redova.
U septembru 2015. bin Sulajem je otputovao u Rusiju kako bi se sastao s Putinom i razgovarao o mogućnostima upravljanja ruskim lukama, prema zvaničnom saopštenju vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata. Suočena sa sve većim zapadnim sankcijama nakon aneksije Krimskog poluostrva od Ukrajine 2014. godine, Rusija je nastojala da otvori nove pomorske trgovinske pravce.
Dok je bin Sulajem vodio razgovore s Rusijom, Epstin ga je zamolio da pomogne u pronalaženju posla za brata svoje asistentkinje Svetlane Požidajeve.
"Obavićemo razgovor s njim", odgovorio je bin Sulajem u mejlu iz 2017, ali do zaposlenja nikada nije došlo.
Bin Sulajem je u februaru podnio ostavku na mjesto predsjednika "DP Worlda" nakon što su njegove veze s Epstinom postale javne. Kada ga je Rojters kontaktirao, bin Sulajem je prekinuo telefonski razgovor čim mu je objašnjena tema članka. Njegov saradnik nije odgovorio na poruku sa zahtjevom za komentar. Ni "DP World" nije odgovorio na zahtjev za komentar.
Epstinovo nastojanje da se približi Rusiji nije dovelo do velikih poslovnih sporazuma niti stvarnog uticaja u toj zemlji. Osoba koja je poznavala i Putina i Epstina izrazila je uvjerenje da se njih dvojica nikada nijesu sreli. Međutim, finansijer je iza sebe ostavio niz Ruskinja koje i dalje traže pravdu zbog zlostavljanja i iskorišćavanja kojima ih je izložio.
Još jedan trajni trag Epstinove veze s Rusijom mogao se vidjeti u Njujorku, gdje se finansijer vratio nakon putovanja u Sankt Peterburg 2002. godine. Fotografije pokazuju da su zidovi glavnog stepeništa u njegovoj vili na Menhetnu obojeni nijansom sličnom boji čuvene Ljubičaste sobe u palati u Sankt Peterburgu.
( Ne.V., Rojters )