Presuda za genocid Mjanmaru, poruka Izraelu
Način na koji su sudije Međunarodnog suda pravde tumačile dokaze i genocidnu namjeru u zločinima protiv Rohindža mogao bi biti presudan za buduće postupke, uključujući i onaj koji se odnosi na Gazu
Presuda Međunarodnog suda pravde (MSP), kojom je Mjanmar postao prva država u istoriji proglašena odgovornom za genocid, ne donosi samo pravdu žrtvama iz naroda Rohindža. Ona daje i novi značaj Konvenciji o genocidu iz 1948. godine kao međunarodnom pravnom instrumentu kojim se reguliše postupanje država, piše “Gardijan”.
Odlukom donijetom sa devet glasova prema šest, sudije u Hagu postavile su detaljne smjernice za primjenu Konvencije u stvarnim situacijama u kojima se neka vlada optužuje za genocid nad čitavom grupom stanovništva, naročito kada je riječ o utvrđivanju namjere za počinjenje genocida.
Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš ocijenio je za Rojters da presuda predstavlja važnu potvrdu međunarodne pravde i jasnu poruku da počinioci tako teških zločina ne smiju ostati nekažnjeni.
“Ovo je demonstracija međunarodne pravde i potvrda da nekažnjivost za tako užasna djela ne smije biti dopuštena. Prvi put je sud utvrdio odgovornost jedne države za počinjenje genocida”, rekao je Gutereš. Poručio je da Mjanmar mora da ispuni svoju obavezu i postupi u skladu sa odlukom suda.
Opširnu presudu posebno će pažljivo analizirati Izrael, jedina druga država protiv koje se trenutno pred Međunarodnim sudom pravde vodi postupak zbog optužbi za genocid, navodi “Gardijan” i ističe da je presuda značajna i za Njemačku, protiv koje je Nikaragva pokrenula postupak pred istim sudom, optužujući je da je omogućavala genocid u Gazi i propustila da ga spriječi.
“Mislim da je ovo presuda koja Konvenciji o genocidu daje novi život”, rekao je za britanski list Filip Sends, istaknuti advokat za ljudska prava koji je bio dio pravnog tima Gambije.
“Ona Konvenciji daje praktičan, stvarni smisao. Da je sud zauzeo drugačiji stav, Konvencija bi u suštini postala mrtvo slovo na papiru”.
Generalna sekretarka Amnesti internešenela Anjes Kalamar nazvala je presudu “rijetkim trenutkom pravde za preživjele, žrtve i njihove porodice”. Međutim, odluka predstavlja i potvrdu značaja međunarodnog humanitarnog prava u svijetu u kojem se ono sve manje poštuje.
“Ovo je dobar dan za međunarodno pravo. Bio nam je potreban”, rekla je dr Iva Vukušić, docentkinja međunarodne istorije na Univerzitetu u Utrehtu i stručnjakinja za ratne zločine. “Presuda je izuzetno važna jer razjašnjava brojna pravna pitanja, što će biti od velike pomoći u budućnosti.”
Očekuje se da će ova odluka uticati i na rad Međunarodnog krivičnog suda (MKS) u Hagu, pružajući pravne smjernice za utvrđivanje okolnosti u kojima se protiv pojedinaca mogu podići optužnice za genocid.
Trampova administracija, koja je načelno neprijateljski nastrojena prema međunarodnim pravosudnim institucijama, takođe pažljivo i kritički prati ovaj slučaj, piše “Gardijan”.
Američki ambasador pri Ujedinjenim nacijama upozorio je Međunarodni sud pravde (MSP), uoči donošenja presude, da ne bi trebalo da “snižava pravni prag za dokazivanje genocida”, kako se taj pravni mehanizam ne bi “koristio kao oružje” protiv američkih i savezničkih vojnika.
Sud, međutim, nije direktno snizio standard za dokazivanje genocida, niti je Gambija, koja je pokrenula postupak u Hagu, to zahtijevala.
Sudije su zadržale postojeći kriterijum prema kojem genocidna namjera mora biti “jedini razuman zaključak” koji proizilazi iz postupaka Mjanmara, uz opsežno pozivanje na raniju sudsku praksu.
Ipak, presuda je značajno razjasnila način na koji taj standard treba primjenjivati prilikom procjene masovnih zločina koje počine države, navodi “Gardijan”.
Prije ovog slučaja, jedino se Srbija suočavala sa optužbama za genocid pred Međunarodnim sudom pravde, u postupcima koje su pokrenule Hrvatska i Bosna i Hercegovina.
U presudi iz 2007. godine, koja se odnosila na Bosnu i Hercegovinu, sud je utvrdio da Beograd nije spriječio genocid u Srebrenici 1995. godine, ali je u oba postupka Srbija oslobođena odgovornosti za neposredno počinjenje genocida.
Novom presudom Međunarodni sud pravde utvrdio je direktnu odgovornost Mjanmara za genocid nad Rohindžama, muslimanskom manjinom koja je bila meta brutalne vojne kampanje protiv pobunjenika, čiji je vrhunac bio 2017. godine.
Prilikom procjene vojne kampanje u Mjanmaru, Međunarodni sud pravde (MSP) nije razmatrao samo broj ubijenih, koji se procjenjuje na oko 10.000, već i ukupan broj Rohindža koji su bili meta napada u sjevernom dijelu savezne države Rakajn, njih oko 815.000.
Posebno je značajno to što sud nije uzeo u obzir samo smrtne slučajeve, već i psihičke posljedice po preživjele, naročito žrtve seksualnog nasilja, kao i uticaj zločina na reproduktivnu sposobnost zajednice Rohindža.
"Presuda je puna poruka za Izrael. Naravno, postoje očigledne razlike i dokazi će biti drugačiji, ali kada biste riječ Mjanmar zamijenili riječju Izrael, ne biste morali mnogo toga da mijenjate u presudi", rekao Vilijam Šabas, profesor međunarodnog prava i stručnjak za genocid na Univerzitetu Midlseks
Još važnije, presuda je pružila smjernice za tumačenje pravnog standarda uspostavljenog u postupcima protiv Srbije, prema kojem se genocid mogao utvrditi samo ako nijesu postojali drugi uvjerljivi motivi za masovna ubistva.
U ovoj presudi sud je zaključio da je Mjanmar mogao imati i druge motive, poput namjere da protjera ili kazni Rohindže, ali da takvi motivi mogu postojati istovremeno sa genocidnom namjerom.
Sudije su ocijenile da je kada se sagledaju svi dokazi zajedno, genocidna namjera bila “jedini razuman zaključak”.
Obrazlažući takav zaključak, sudije su ukazale na nekoliko okolnosti za koje stručnjaci za međunarodno pravo smatraju da su značajne i za postupak koji se odnosi na Gazu. Taj predmet trenutno je u fazi razmjene pisanih podnesaka, a očekuje se da će trajati još najmanje tri godine.
Među zajedničkim elementima posebno se izdvaja stradanje djece, koje je sud opisao kao udar na same “temelje” Rohindža kao grupe.
Prema podacima koje je naveo Međunarodni sud pravde, ubijeno je do 2.109 djece Rohindža mlađe od pet godina, dok je tokom rata u Gazi ubijeno više od 5.000 palestinske djece istog uzrasta.
Još jedan otežavajući faktor koji je sud naveo bilo je “rušenje buldožerima i čišćenje velikih površina terena” nakon uništavanja sela, praćeno “ubrzanom izgradnjom” novih objekata, uključujući bezbjednosna postrojenja. Takva praksa karakteristična je i za izraelsku vojnu okupaciju više od 60 odsto Pojasa Gaze.
Presuda je već izazvala zabrinutost među izraelskim pravnim stručnjacima. Profesor međunarodnog prava na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu Juval Šani ocijenio je za “Tajms of Izrael” da pojedini aspekti odluke “ne slute na dobro” za Izrael, upozoravajući da je sud proširio način na koji se procjenjuju dokazi o genocidnoj namjeri. Posebno je ukazao na zaključak da genocidna namjera može postojati i tokom operacija koje država predstavlja kao borbu protiv terorizma.
“Presuda je puna poruka za Izrael”, rekao je za “Gardijan” Vilijam Šabas, profesor međunarodnog prava i stručnjak za genocid na Univerzitetu Midlseks. “Naravno, postoje očigledne razlike i dokazi će biti drugačiji, ali kada biste riječ Mjanmar zamijenili riječju Izrael, ne biste morali mnogo toga da mijenjate u presudi”.
Činjenica da je šest sudija glasalo protiv odluke većine ukazuje na to da značajni djelovi obrazloženja presude nijesu bili nesporni.
Pravnici uključeni u postupak upozorili su da to ne znači nužno da bi isti sud proglasio Izrael odgovornim za genocid u Gazi.
Međutim, dodali su da gotovo sigurno važi suprotno: da ovaj postupak nije završen utvrđivanjem odgovornosti Mjanmara, slučaj koji je Južna Afrika pokrenula protiv Izraela praktično bi izgubio izglede za uspjeh.
( N.B. )