Plaža od kostiju: Rusija pokušava da zaboravi sovjetsku represiju, ali dokazi uporno isplivavaju na površinu jezera
Ne postoji spomenik niti spomen-ploča u čast mrtvih koja bi mogla da posluži kao upozorenje - vlasti nikad ni na koji način nisu obilježile mjesto i tokom skorašnje rasprave o tome šta uraditi sa posmrtnim ostacima, čak su odbile da potvrde da kosti pripadaju zatvorenicima Gulaga
Sofija Voljanova i redakcija za istragu, BBC ruski servis
Za neke, jezero za plivanje u Jemvi je predivno mesto, idilično jezerce ukrašeno labudovima - savršeno za osvežavajuće kupanje po toplom letnjem danu.
Drugi ga nazivaju grobljem.
„Čitav grad zna da su tamo dole naslagane kosti preko kostiju“, glasi komentar na društvenim mrežama ispod slike veštačke plaže, u severnoj ruskoj republici Komi.
Decenijama su meštani plivali u ovom jezeru, ali ono je nastalo iskopavanjem lokacije na kojoj se nalazila masovna grobnica za žrtve sovjetskog Gulaga, ozloglašena mreže logora za prinudni rad.
Stanovnici uporno pronalaze ljudske kosti na obali.
Ne postoji spomenik niti spomen-ploča u čast mrtvih koja bi mogla da posluži kao upozorenje - vlasti nikad ni na koji način nisu obeležile ovo mesto i tokom skorašnje rasprave o tome šta uraditi sa posmrtnim ostacima, čak su odbile da potvrde da kosti pripadaju zatvorenicima Gulaga.
Lokalna građevinska kompanija odlučila je 1980-ih da izgradi veštačko jezero i plažu u ovoj oblasti, sa sve suncobranima i kabinama za presvlačenje.
Tokom procesa, buldožer nije iskopao samo zemlju već i ljudske posmrtne ostatke i komade drveta iz mrtvačkih kovčega.
To, međutim, nije zaustavilo izgradnju na ovo lokaciji, više od 1.000 kilometara severoistočno od Moskve.
Voda iz podzemnih izvora bila je usmerena u jamu i stanovnici Jemve, kojih ima ukupno oko 15.000, plivaju u njoj od tada.
Ali pre pet godina, požar u oblasti i dolazak tima istraživača pokrenuo je novu raspravu o tome šta uraditi sa kostima.
Neki meštani su kazali da je čitava oblast trebalo da bude ponovo prekopana i svi posmrtni ostaci sahranjeni.
Drugi su tražili da mesto bude obeleženo krstom.
Treći su tvrdili da nema potrebe za dizanjem prašine - gulazi nisu bili tako strašni i u logore su bili smešteni samo kriminalci.
Tom prilikom vlasti ništa nisu uradile.
Izostanak bilo kakve akcije odražava širi trend u Rusiji, gde su masovne grobnice iz ovog perioda retko kad obeležene.
Ljudi koji pokušavaju da istraži žrtve ili im odaju poštu krivično su gonjeni, dok su rasprave o Gulagu postale tabu.
Prema procenama moskovskog Muzeja istorije Gulaga, koji su vlasti prisilno zatvorile ove godine, kroz sovjetske logore, kaznene kolonije i zatvore prošlo je između 1930. i 1956. godine oko 20 miliona ljudi.
Oko četiri miliona njih bili su osuđeni iz političkih razloga.
Tokom ovog perioda represije, pod Staljinom i neposredno posle, u državnom zatočeništvu je umrlo više od dva miliona ljudi.
Šest miliona njih bilo je izloženo prisilnom raseljenju u zabite regije Sovjetskog Saveza.
Jemva, što znači „čista voda" na jeziku Komija, izrastao je iz radnog logora otvorenog 1928. godine.
Većina ljudi koji žive u kraju potomci su zatvorenika Gulaga ili čuvara.
Isto važi i za čitav region Komija.
Čak i sada, postoji aktivna kaznena kolonija za muškarce u Jemvi.
Uslovi života u severnim logorima, okruženim subarktičkim četinarskim šumama, bili su brutalni.
Nije bilo dovoljno smeštaja za zatvorenike.
A čak i zimi, kad bi temperatura pala na -50 stepeni Celzijusovih, mnogi su živeli u zemunicama ili šatorima.
Od jutra do večeri, obarali su drveće da bi gradili prugu kroz šumu.
Njihova dnevna sledovanja sastojala su sa od 400 grama hleba i tanjira supe.
Prema procenama istoričara, kroz logore u Komiju prošlo je više od milion zatvorenika - i političkih i nepolitičkih - mada ne postoje tačne brojke koliko ih je tamo umrlo.
Kad su vatrogasci bili pozvani da ugase obližnju zapaljenu travu 2021. godine, otkrili su kosti najmanje troje ljudi.
I to je navelo lokalne vlasti da intervenišu.
Istražitelji su utvrdili da su ostaci najmanje 15 godina stari i nisu pokazivali znakove povreda.
Nisu otvorili slučaj „zbog odsustva krivičnog dela“.
U odluci istražitelja navedeno je da je mesto na kom su pronađene kosti služilo kao „nezvanično mesto masovnog ukopa zatvorenika iz Gulaga“ između 1930. i 1950. godine.
I završilo bi se na tome, da nije bilo tima istraživača specijalizovanih za istoriju Gulaga, koji su stigli iz regionalne prestonice Siktivkara šest meseci kasnije.
„Otišli smo u kamenolom i nismo morali da tražimo ništa - kosti su se same odmah pojavile“, kaže Grigorij Spičak, pisac i lokalni istoričar, za BBC na ruskom.
U ono vreme, stručni istraživač Igor Sažin je rekao: „Pronašli smo kosti rebara i karlične kosti".
„Njih ne možete da pomešate sa životinjskim posmrtnim ostacima.
„Ostaviti ih ovako naprosto je nehumano. Jemva nastavlja život, nevoljna da prihvati ove jezive podsetnike na prošlost.
Prema ruskom zakonu, vlasti moraju da registruju i obeleže novootkrivene grobnice, među njima i „grobove žrtava masovne represije", i, ukoliko je neophodno, ponovo sahrane posmrtne ostatke.
Sažin je kontaktirao javnog tužioca, ali ništa nije preduzeto.
Skoro godinu dana kasnije, tražio je od lokalne administracije i crkve da makar podignu krst pored jezera.
Ali administracija je rekla tužilaštvu da nije pronašla dokaze da se radi o grobu iz vremena Gulaga, pošto je kontaktirala regionalnu kazneno-popravnu službu, Ministarstvo unutrašnjih poslova i lokalni istorijski muzej.
Drugi su, međutim, sigurniji u to.
„To su definitivno žrtve Gulaga, jer su sahranjene bez odeće ili obuće, na dubini od sečiva lopate", objavio je istraživač Orest Romanko na društvenim mrežama.
Ruska istorija masovne represije politički je osetljiva tema i ljudi koji su pokušali da identifikuju masovne grobnice bili su krivično gonjeni.
Sud je novčano kaznio Nikolaja Arakčejeva, direktora Muzeja istorije Gulaga u zapadnoj Rusiji, zato što je iskopao lobanju „bez dozvole".
Robert Latipov, šef ogranka istorijske organizacije Memorijal u Permu, našao se pod krivičnom istragom nakon što su on i petorica litvanskih dobrovoljaca očistili napušteno groblje povezano sa bivšom lokacijom prisilnog raseljenja i stavili krst na jedan od grobova.
Slučaj je okončan dan nakon što je Vladimiru Putinu saopšteno za njega, na sastanku ruskog Saveta za ljudska prava 2019. godine.
Ali na istom sastanku, predsednik je govorio protiv „neograničenog pristupa“ sovjetskim arhivama.
„Znamo kako je sovjetska tajna policija NKVD operisala 1930-ih i možda nije uvek prijatno za rodbinu da dosijei njihovih predaka budu otvoreni za javnost“, rekao je Putin.
Zabranjeno plivanje
Ruski državni arhiv počeo je 2025. da klasifikuje dosijee žrtava političke represije kao „samo za zvaničnu upotrebu“.
Ove godine je nezavisni kulturni prostor Centar za revolt u Komi, koji je sakupljao, proučavao i širio informacije o političkoj represiji, proglašen ekstremističkom organizacijom, zajedno sa Memorijalom, organizacijom osnovanom da proučava kršenja ljudskih prava iz sovjetskog vremena, koja je takođe zabranjena.
A moskovske vlasti su zamenila Muzej Gulaga, koji je bio zatvoren dve godine uz objašnjenje o kršenju protivpožarnih propisa, a direktor Roman Romanov smenjen, Muzejom sećanja, posvećenom sovjetskim životima izgubljenim tokom nacističke invazije.
U leto 2022. godine, javni tužilac je zabranio plivanje u jezeru Jemva.
Lokalni sud je naredio lokalnim vlastima da pretraže oblast i ponovo sahrane bilo kakve pronađene posmrtne ostatke do kraja godine.
Ali Vrhovni sud Komija je poništio tu odluku, rekavši da oblast mora da se prouči kako bi se utvrdilo da li je ona zaista „grobnica žrtava masovne represije“.
'Internalizovana sramota'
Krajem prošle godine, prisilna procedura koja je trebalo da natera zvaničnike da prouče posmrtne ostatke iz kamenoloma je bila pokrenuta, ali i odmah nakon toga zaustavljena.
BBC njuz na ruskom je kontaktirao generalno tužilaštvo, lokalnu administraciju i sudsku službu, ali nije dobio nikakav odgovor od njih.
Staljinistička represija ostaje i dalje tabu tema, kaže Lana Pilajeva, glavna i odgovorna urednica nezavisne regionalne publikacije Komi dejli, za BBC na ruskom.
„To je jedna veoma sramotna tema, a to posebno važi za potomke potlačenih, možda zbog toga što se zadržala internalizovana sramota od etikete 'neprijatelj naroda'.
„Potomci dželata takođe nisu preterano željni da se ova tema previše istražuje.“
Ovog leta su vlasti postavile tablu „zabranjeno plivanje“ na obali jezera.
Ali ljudi nastavljaju da se kupaju, kažu meštani.
„Najviše iznenađuje to što ljudima uopšte ne smeta što plivaju među kostima“, kaže Pilajeva.
Dodatno izveštavanje: Olga Ivšina
BBC na srpskom je od sada i na TikToku, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu, Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
- Pronađena masovna grobnica u Ukrajini iz Staljinove ere
- Ispovest Vasilija Kovaljeva, zatočenika gulaga
- Kako je Solženjicin uzdrmao temelje Sovjetskog saveza
- „Bezbožna utopija”: Kako su se u Sovjetskom Savezu plakatima borili protiv religije
- Surovo doba Staljinovih čistki - Rus traži istinu o pogubljenom pradedi
- Tinejdžeri koji su se suprotstavili Staljinu - i ostali živi
( BBC Serbian Svi članovi )