Građanski angažman, medijska i akademska odgovornost kao preduslovi demokratskih promjena
Studentski pokreti pokazali su da su promjene moguće, ali je i na tom cijelom društvu da sačuva tu energiju i izgradi drugačiju političku i društvenu kulturu, zaključeno je na panelu u okviru konferencije „Demokratija između protesta i promjene - povjerenje, građanski otpor i novi oblici političkog djelovanja na Zapadnom Balkanu“
Demokratske promjene počinju od pojedinaca spremnih da se suprotstave nepravdi, ali se mogu održati samo uz aktivne građane, odgovorne institucije, nezavisne medije i obrazovanje koje podstiče kritičko mišljenje. Studentski pokreti pokazali su da su promjene moguće, ali je i na tom cijelom društvu da sačuva tu energiju i izgradi drugačiju političku i društvenu kulturu.
To je zaključeno na panelu „Ko oblikuje promjenu - znanje, mediji, kultura i građanska solidarnost“ u okviru regionalne konferencije „Demokratija između protesta i promjene - povjerenje, građanski otpor i novi oblici političkog djelovanja na Zapadnom Balkanu“ koju organizuju Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Fondacija Fridrih Ebert (FES).
Panel koji je moderirala Željka Zvicer, saradnica na programima u CGO-u, bio je posvećen ulozi akademske zajednice, nezavisnih medija, kulturnih aktera i organizacija civilnog društva u očuvanju demokratskih vrijednosti i jačanju društvenog dijaloga, saopštila je ta nevladina organizacija.
Ivanka Popović, profesorka emerita Univerziteta u Beogradu i bivša rektorka, ocijenila je da region, uprkos nedostatku prilika, pokazuje potencijal za razvoj demokratije.
„Vrijednosti moraju biti postavljene kao temelji razvoja novih generacija, a obrazovanje je u tome ključno. Potrebna su nam dva važna pravca - profesionalno obrazovanje i stvaranje aktivnih građana, jer će u suprotnom neko njihovu pasivnost zloupotrijebiti. Kao podrška potrebni su nam zdravi mediji. Bez njih je teško ostvariti takav razvoj, posebno ako mediji ne odražavaju društvenu stvarnost“, poručila je Popović.
Govoreći o ulozi visokog obrazovanja u društvenim promjenama, ona je naglasila da ono ne može biti njihov jedini nosilac, već da odgovornost mora biti podijeljena sa svim segmentima društva. Osvrćući se na iskustvo Srbije, ukazala je na to da su splet okolnosti i osjećaj ugroženosti, uključujući pravnu i materijalnu nesigurnost, doprinijeli buđenju građana, ali i pokazali da takvo buđenje može biti podsticaj za svjesne promjene.
„Dugo godina je i visoko obrazovanje, kao i drugi segmenti društva, obilježavala politika nezamjeranja. Ne treba, međutim, idealizovati obrazovanje i očekivati da ono samo iznese promjene ili da njegovi predstavnici budu nepogrešivi. Uloga visokog obrazovanja nije samo da priprema stručnjake. Akademska zajednica treba da učestvuje u unapređenju društva, da svojim djelovanjem i neravnodušnošću pokaže da su promjene moguće. Ako vjerujemo da će drugi rješavati probleme, moramo prihvatiti da ti drugi ne postoje. Važno je da postoji kritična masa i da se energija koju su studenti pokrenuli sačuva, a ne potroši u početnom entuzijazmu“, kazala je Popović.
„Javni diskurs je tokom Vučićeve vlasti postao agresivan, a govor mržnje prerastao je i u fizičko nasilje. Pred nama je ogroman posao da promijenimo javnu scenu i ne dozvolimo da takav način komunikacije postane uobičajen. Kada se ljudi na njega naviknu, više ne prepoznaju koliko je problematičan, a takav obrazac ulazi i u porodični život. To ne smijemo dozvoliti“, navela je Popović.
Popović je naglasila da univerzitet ne smije postati prostor stranačkog djelovanja, ali da to ne oslobađa akademsku zajednicu i pojedince odgovornosti da reaguju na društvene probleme. „Kada posjedujete znanje, dužni ste da reagujete kada vidite da nešto nije u redu. Najveći neprijatelj društva je nečinjenje, jer time postajete saradnik režima“, poručila je Popović.
Dina Bajramspahić, istraživačica javnih politika i koordinatorka programa NVO Prima, ocijenila je da je Crna Gora ostvarila značajan institucionalni razvoj uprkos skromnim istorijskim polaznim osnovama, ali da i dalje ima ozbiljne probleme sa odgovornošću i poštovanjem zakona.
„Decenijama smo gubili najkvalitetniji ljudski kapital, a i danas među istaknutim učesnicima studentskog pokreta u Srbiji vidimo mlade porijeklom iz Crne Gore, čiji bi angažman bio dragocjen našem društvu“, istakla je ona. Ona je navela i niz primjera institucionalne neodgovornosti.
Govoreći o ulozi civilnog društva, ukazala je na slabljenje uticaja nevladinih organizacija nakon 2020. godine, usljed odliva kadra u državne institucije i gubitka kritičke oštrice.
„Nevladin sektor je ranije često preuzimao ulogu opozicije, jer su tadašnje opozicione partije uglavnom bile usmjerene na populističke i nacionalističke teme. Danas je znatno manje organizacija koje proizvode relevantne analize i otvaraju važna društvena pitanja“, ocijenila je Bajramspahić, dodajući da dijelu civilnog društva nedostaje samokritičnosti, jer je kod pojedinih organizacija kritički odnos prema vlasti zamijenjen procjenom ko donosi odluke, umjesto kakve su te odluke.
Upozorila je i na rizike koje donosi smanjenje evropskog nadzora nakon pristupanja Crne Gore EU.
„Ako tokom 15 godina pregovora nijesmo uspjeli da riješimo određene probleme, postoji opasnost da nakon članstva, kada oslabi monitoring Evropske komisije, u tim oblastima dođe do nazadovanja. Takva iskustva već smo vidjeli u pojedinim državama iz prethodnih krugova proširenja“, kazala je Bajramspahić, naglašavajući da će civilno društvo morati da prilagodi svoje djelovanje novim okolnostima, ali i da članstvo u EU ostaje važno za dalji razvoj Crne Gore.
Osvrnula se i na pokušaje novih generacija da ponude političku alternativu, ocjenjujući da nijesu pokazali očekivani demokratski kapacitet. „Imate, na primjer, Demokrate, koje su, uprkos mladom kadru pokazale izražene autokratske obrasce djelovanja“, objasnila je ona.
Ukazala je i na nedostatak kritičkog angažmana akademske zajednice, izdvajajući Fakultet za crnogorski jezik i književnost kao pozitivan izuzetak.
Takođe je navela mladi sve češće vide političke partije kao prostor za napredovanje, a nevladine organizacije doživljavaju nedovoljno atraktivnima.
„Promjene zavise i od pojedinaca koji svojim primjerom pokazuju da se može drugačije. Međutim, kada su univerziteti, mediji i političke partije međusobno povezani u održavanju postojećih obrazaca, teško je razvijati kritičku svijest. Raditi u javnom interesu, a istovremeno biti na marginama društva, izuzetno je teško“, zaključila je Bajramspahić.
Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik portala Buka iz Bosne i Hercegovine, ocijenio je da „ključ za izgradnju boljeg društva nije u kolektivu, već u pojedincima spremnim da se bore za promjene i podnesu ličnu žrtvu“.
Ukazao je na to da su upornost i spremnost pojedinca da se suprotstavi dominantnim obrascima ponašanja važni pokretači društvenih promjena.
„Ako želimo bolje društvo, moramo gurati tu priču - potrebni su nam ljudi koji su spremni da budu uporni i da se bore. Problem je što smo lijeni da mijenjamo i što većina ne želi da podnese nikakvu ličnu žrtvu da bi bilo bolje. Servilnost univerziteta prema Dodiku je nezapamćena, dok je, s druge strane, podrška koju su studenti dobili u Srbiji doprinijela promjenama. Dakle, kada pojedinac odluči da izađe i pobuni se, mora biti spreman na sukob i sa samim sobom i sa kolektivom koji je štetan“, poručio je Trifunović.
Trifunović je ukazao i na odgovornost medija i značaj stvaranja kvalitetnog sadržaja u društvu obilježenom govorom mržnje. Kao primjer naveo je kampanju Buke „Hej, Sloveni“, u kojoj je mržnja poslužila kao polazište za ukazivanje na taj problem, ističući da su u njenoj realizaciji učestvovali i ljudi koji su i sami iskusili govor mržnje.
Istakao je da je kampanja doprla do čak 20 miliona ljudi, a da je interesovanje za njen sadržaj pokazalo da kvalitetne medijske poruke mogu imati odjek i u društvima koja se smatraju uređenim, poput norveškog.
„To pokazuje da možemo da proizvodimo kvalitetan medijski sadržaj. S druge strane, prilozi Buke sa žrtvama genocida u Srebrenici snimaju se svake godine, zbog čega dobijamo prijetnje, ali i osvješćenja neznanja. Moramo biti uporni u insistiranju na temama koje bole, jer oni koji podilaze atmosferi najviše zarađuju. Imajte u vidu da privatni kapital nagrađuje govor mržnje zato što ga ljudi gledaju. Zato moramo dekonstruisati medijsku scenu i jasno razdvojiti šta su mediji, a šta novinarstvo - nijesmo svi novinari. Etika mora biti prisutna, jer drugog puta nema“, poručio je Trifunović.
On je ukazao i na odgovornost publike za kvalitet javnog prostora, ističući da promjene zahtijevaju i spremnost građana da odbiju sadržaje koji doprinose srozavanju društva i misli.
„Ne možemo očekivati mnogo od publike koja prati rijaliti programe i njegove učesnike čak i kad oni spavaju. Odbijanje da u tome učestvujemo ključan je korak, kako za publiku, tako i za medijske stvaraoce, čak i ako to znači da ćemo dobiti kvalitetniju konkurenciju. To je suština. Dajmo sebi malo optimizma i šansu za promjene, jer nemamo vremena da budemo razočarani“.
Borjan Jovanovski, novinar i medijski analitičar iz Sjeverne Makedonije, istakao je nedostatak kritičkog mišljenja, slabe institucije i nacionalističke narative kao ozbiljne prepreke demokratskom razvoju.
„U Sjevernoj Makedoniji svjedočimo slučajevima porodičnog nasilja bez adekvatne institucionalne reakcije, dok građani oklijevaju da protestuju iz straha od političke zloupotrebe njihovog bunta. Oni koji preispituju nametnute istorijske narative često se proglašavaju izdajnicima“, istakao je Jovanovski.
Govoreći o evropskim integracijama, ocijenio je da geopolitički interesi često imaju prednost nad suštinskom demokratizacijom društava.
„Obrazovanje i mediji morali bi biti u središtu pristupanja novih država Evropskoj uniji. Danas svoju djecu u Sjevernoj Makedoniji teško mogu zaštititi od nacionalističkih narativa kojima su izložena čak i kroz obrazovni sistem“.
Posebno je problematizovao pitanje nezavisnosti medija, naglašavajući da lična politička uvjerenja novinara nijesu prepreka profesionalnom izvještavanju dok se poštuju etički standardi.
„Nije problem ako neko razmišlja sa lijevih ili desnih pozicija, već kada novinarstvo pređe granicu profesionalne etike i pretvori se u propagandu, govor mržnje ili sredstvo diskreditacije“, naglasio je Jovanovski.
Kritikovao je i trend skraćivanja medijskih sadržaja, ocjenjujući da vodi površnosti i osiromašivanju javne rasprave, umjesto da se prostor daje dokumentarnim filmovima, reportažama i sadržajnom novinarstvu.
„Sloboda govora ne znači odsustvo odgovornosti. Bez kritičkog mišljenja, kvalitetnog obrazovanja i profesionalnih medija teško možemo govoriti o stvarnim demokratskim promjenama“, kazao je Jovanovski.
„Mislim da je važno da iz ovih razgovora ponesemo svijest da nezadovoljstvo samo po sebi ne proizvodi promjenu, kao što ni promjena vlasti sama po sebi ne znači demokratizaciju. Za to su potrebni odgovornost, dosljednost, organizovanje i spremnost da demokratske principe branimo i onda kada to nije politički ili lično ugodno,“ zaključila je konferenciju izvršna direktorica CGO-a Daliborka Uljarević, najavljujući da će ta NVO i FES objaviti akcente i preporuke konferencije kao doprinos daljem dijalogu o tim temama.
( B.H. )