Sudan: 33,7 miliona ljudi zavisi od pomoći, a novca je sve manje
Patnje naroda u Sudanu sve su veće: 33,7 miliona ljudi zavisi od humanitarne pomoći, ali je međunarodna podrška u mnogim područjima smanjena. Istovremeno, sve dodatno otežavaju rat i napadi dronovima
Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) upozoravaju na alarmantnu situaciju: zbog ozbiljnog nedostatka finansijskih sredstava, zalihe šatora za hitni smještaj i osnovnih potrepština za domaćinstva namijenjene Sudanu sve su manje.
Ukoliko se za tu zemlju Afrike hitno ne obezbijede fleksibilna finansijska sredstva, još više porodica u narednim mjesecima neće imati odgovarajuću zaštitu od ekstremnih vremenskih uslova, nesigurnosti, nasilja i eksploatacije.
Najveća izbjeglička kriza na svijetu
Za Humanitarni plan potreba i odgovora, koji koordiniraju Ujedinjene nacije, potrebno je 2,9 milijardi dolara, navodi se u nedavno objavljenom zajedničkom saopštenju. Tim novcem trebalo bi da se obezbijedi pomoć za 20,4 miliona ljudi u Sudanu, od koje im zavisi život. Međutim, do sada je prikupljeno svega 47 odsto potrebnih sredstava.
Ukupno 33,7 miliona ljudi u Sudanu pogođenom ratom i glađu, zavisi od humanitarne pomoći. Čak 15,4 miliona ljudi potrebno je hitno zbrinuti i obezbijediti im osnovne potrepštine za domaćinstvo. Međutim, zbog nedostatka novca humanitarne organizacije uspijevaju da dopru do samo deset odsto njih.
Više od tri i po godine od početka rata, Sudan je poprište najveće izbjegličke krize na svijetu. Oko 8,6 miliona ljudi napustilo je domove bježeći od eskalacije nasilja i potražilo utočište u drugim djelovima zemlje, dok je više od 4,6 miliona izbeglo u susjedne države.
Dodatnih 5,2 miliona ljudi ipak se vratilo u krajeve iz kojih potiču, uprkos tome što rat i dalje traje - često u razrušena mjesta bez funkcionalne infrastrukture. Borbe, napadi dronovima i logistički problemi dodatno otežavaju pružanje humanitarne pomoći.
"Uopšte nije jasno kako ljudi mogu da prežive", kaže za DW Marina Peter, predsjednica Foruma za Sudan i Južni Sudan u Njemačkoj. U velikim djelovima zemlje stanovništvo je od početka rata potpuno odsječeno od humanitarne pomoći. Neki preživljavaju tako što sakupljaju korijenje.
Prema riječima te ekspertkinje za Sudan, činjenica da se neki ljudi, uprkos ratu, vraćaju iz susjednih zemalja u ratna područja često je posljedica oskudice: količine hrane koje se dele u izbjegličkim kampovima dijele drastično se smanjuju.
Države izdvajaju sve manje novca
Ivo Kerner, stručnjak za Sudan u organizaciji Karitas, kritikuje međunarodnu zajednicu zbog drastičnog smanjenja pomoći. "Širom svijeta svjedoci smo dramatičnog pada sredstava namijenjenih humanitarnoj pomoći", kaže Kerner za DW. Nisu samo Sjedinjene Američke Države drastično smanjile svoje doprinose - i Njemačka i Evropska unija izdvajaju znatno manje novca nego prije četiri ili pet godina.
Organizacija Karitas u Sudanu pomaže izbjeglicama i lokalnim zajednicama koje ih primaju. Pomoć obuhvata novčanu podršku, snabdijevanje pijaćom vodom, osnovnu zdravstvenu zaštitu i sjemenski materijal.
Međutim, projekti Karitasa u Sudanu ove godine za sada se finansiraju isključivo iz donacija. Kerner se nada da će Ministarstvo spoljnih poslova Njemačke obezbijediti dodatna sredstva za projekte u Sudanu, ali očekuje da će mogućnosti za finansiranje biti znatno manje nego prethodnih godina.
Prema procjeni Marine Peter, posljedice takve krize sve je teže sagledati. "U mnogim djelovima Sudana ljudi su od početka rata ionako potpuno odsječeni od humanitarne pomoći."
Smrtnost djece znatno je veća od proseka. Međutim, stvarne razmjere humanitarne katastrofe gotovo je nemoguće preciznije utvrditi, jer zaraćene strane i dalje ometaju pristup humanitarnih organizacija ugroženom stanovništvu, kaže ona.
Apel donatorima – ali ko treba da reaguje?
Ipak, 23. oktobra Velika Britanija i još 31 međunarodni partner, među kojima je i Njemačka, objavili su zajedničko saopštenje o opasnosti od gladi u Sudanu.
Prema tim podacima, 19,5 miliona ljudi, odnosno oko 41 odsto stanovništva, suočava se s akutnom nesigurnošću u snabdijevanju hranom. Države pozivaju zaraćene strane da omoguće nesmetan pristup humanitarnoj pomoći i obustave napade na civilnu infrastrukturu. Istovremeno zahtijevaju povećanje međunarodnih izdvajanja za pomoć.
Marina Peter u načelu pozdravlja taj apel, ali ukazuje na protivrječnost. "Pitanje je, zapravo, kome je taj apel upućen?" Većina država koje su ga potpisale i same su sistematski smanjivale sredstva za humanitarnu pomoć i razvojnu saradnju. Tako se apel međunarodnoj zajednici donatora na kraju svodi na poziv samim državama da nešto preduzmu.
U međuvremenu, sudanska vlada, koju predvodi jedan general i koja je jedna od dvije glavne zaraćene strane, odbacuje sva upozorenja na opasnost od gladi. U saopštenju od 26. oktobra tvrdi da je stanje u snabdijevanju hranom u zemlji navodno zadovoljavajuće i da državne zalihe, kao i tekuća poljoprivredna proizvodnja, mogu da podmire potrebe stanovništva. Upozorenja zapadnih država predstavljaju politizaciju humanitarne situacije, poručuju iz Kartuma.
Marina Peter tu izjavu ocjenjuje kao "zaista ciničnu i gotovo podmuklu", a isto važi, smatra ona, i za tvrdnje Kartuma o otežanim klimatskim uslovima. Klimatski fenomen El Ninjo zaista dodatno pogoršava krizu u snabdijevanju hranom u Sudanu. Međutim, vlada se poziva na klimatske okolnosti kako bi odbacila sopstvenu odgovornost za humanitarnu katastrofu. Ni njena tvrdnja da humanitarne organizacije imaju neograničen pristup stanovništvu ne odgovara stvarnosti. Na mnogim mjestima pomoć se i dalje ometa.
Napadi dronovima dodatno povećavaju opasnost
Pored gladi i raseljavanja, raste i ugroženost stanovništva zbog upotrebe oružja u ratu, posebno dronova. Platforma "Mir za Sudan" u apelu objavljenom početkom novembra zahtijeva obustavljanje napada na civile, pijace, bolnice, kao i na sisteme za snabdijevanje vodom i električnom energijom. Samo tokom prve tri nedelje oktobra u napadima je poginulo najmanje 306 ljudi. Prema podacima Kancelarije UN za ljudska prava, u prvoj polovini 2026. godine u napadima dronovima život je izgubilo najmanje 1.120 civila.
"Ono što zaista predstavlja veliki problem jesu napadi dronovima", kaže i Ivo Kerner iz Karitasa. Oni izazivaju ogromnu nesigurnost među stanovništvom i često pogađaju civile. Uz to, ugroženi su i humanitarni radnici. Zbog toga je posebno važna uloga lokalnih partnerskih organizacija. One uživaju povjerenje stanovništva, duboko su ukorijenjene u lokalnim zajednicama i ponekad uspijevaju da dopru i do područja u koja međunarodni humanitarni radnici gotovo da ne mogu da uđu.
( Deutsche Welle )