Postaje li Bosna i Hercegovina tranzitna ruta za osobe za kojima su raspisane potjernice?

Nakon zabrane ulaska Milanu Radoičiću i braći Veselinović, analitičari upozoravaju na političke blokade koje prijete da Bosnu i Hercegovinu pretvore u sigurnu tranzitnu rutu za osobe za kojima su raspisane potjernice

165 pregleda0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Odluka Obavještajno-bezbjednosne agencije Bosne i Hercegovine (OSA) da zabrani ulazak u zemlju Milanu Radoičiću i braći Zvonku i Žarku Veselinoviću, uz obrazloženje da predstavljaju prijetnju po nacionalnu bezbjednost, ponovo je otvorila pitanje stvarne kontrole granica i funkcionisanja bezbjednosnog sistema u BiH. Ova mjera uslijedila je nakon što je beogradska Mreža za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK) objavila da je Zvonko Veselinović ranije ovog mjeseca preko Sarajeva otputovao u Istanbul.

Ovaj slučaj tako prevazilazi pitanje pojedinačne zabrane i ukazuje na regionalni problem – na to kako osobe koje su predmet istraga, za kojima su raspisane potjernice ili protiv kojih su uvedene međunarodne sankcije koriste propustljivost granice između Srbije i BiH, kao i političke blokade unutar institucija Bosne i Hercegovine, kako bi tu zemlju iskoristile kao siguran izlazni pravac i tranzitnu rutu.

Zašto je BiH za Radoičića i braću Veselinović „sigurna zona“?

Direktor istraživanja u Beogradskom centru za bezbjednosnu politiku (BCBP) Predrag Petrović ocjenjuje da Radoičić i braća Veselinović nisu bili samo lokalni politički i poslovni moćnici na sjeveru Kosova, već važan dio neformalnog sistema kontrole koji je Srpska napredna stranka (SNS) godinama održavala na tom području.

„Njihova glavna uloga bila je da politički disciplinuju srpsko stanovništvo (...). Sjever Kosova praktično je bio laboratorija za uspostavljanje modela političke kontrole koji je kasnije primjenjivan i širom Srbije, uključujući organizovane grupe koje su u crnim džipovima obilazile biračka mjesta“, kaže Petrović za DW.

Prema njegovoj procjeni, njihov odlazak iz Srbije u ovom trenutku nije slučajan, već predstavlja pokušaj izbjegavanja eventualne krivične odgovornosti nakon promjene odnosa političkih snaga u Beogradu i otvaranja mogućnosti da tužilaštvo i policija počnu da djeluju nezavisnije. Kako navodi, braća Veselinović napustila su Srbiju preko Sarajeva i otputovala u Istanbul, dok „postoje nepotvrđene informacije da je Radoičić otišao u Rusiju“.

„Posebno je značajno što su braća Veselinović izabrala BiH kao izlaznu rutu. Njihove poslovne i političke veze sa Republikom Srpskom dobro su poznate i dopiru do pojedinih struktura tamošnje vlasti. To im može pružiti uporište izvan Srbije, mada nemamo dokaze da im je neko iz vlasti RS pomogao da napuste zemlju. Ovo pokazuje da problem nije samo u pojedincima, već i u široj mreži političkih, poslovnih i kriminalnih veza koja se ne završava na granicama Srbije“, ističe Petrović.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske odbacili su medijske navode da se Milan Radoičić nalazi na teritoriji tog entiteta i da uživa zaštitu tamošnjih institucija. Pritom su napomenuli da je za kontrolu prelaska državne granice nadležna Granična policija BiH, dok policija Republike Srpske postupa po svim međunarodnim potjernicama.

Potjernicu za Radoičićem zbog oružanog sukoba u Banjskoj raspisale su vlasti u Prištini, a u Interpolov sistem uneta je posredstvom Misije Ujedinjenih nacija na Kosovu (UNMIK), budući da Kosovo nije članica ove međunarodne policijske organizacije. Pošto BiH ne priznaje nezavisnost Kosova niti sa njim ima sporazume o pravnoj pomoći i izručenju, postupanje po takvim potjernicama u okviru bezbjednosnog i pravosudnog sistema BiH ostaje ograničeno i podložno političkim blokadama.

Preventivna mjera koje više nema koga da spriječi

Iz ugla Sarajeva, međutim, ovaj slučaj ne pokazuje nužno da je granica „propustljiva“ u tehničkom smislu, već da sistem reaguje tek kada se pojavi formalni povod, a ne na osnovu procjene rizika. Stručnjak za bezbjednost Safet Mušić objašnjava da Granična policija BiH propušta svakoga za koga u bazama podataka ne postoji zabrana ili potjernica koju država priznaje. Pritom BiH nema zakonsku obavezu da sankcije SAD ili EU automatski pretvara u zabranu ulaska, dok zbog nepriznavanja Kosova ni tamošnje potjernice nemaju veliki pravni značaj.

„Osobe koje su godinama pod američkim sankcijama i kosovskim potjernicama zato su mogle slobodno da ulaze u BiH, borave u njoj i odlete iz Sarajeva. Za osobe povezane sa slučajem Banjska i nabavkom oružja iz BiH to je bilo očekivano“, navodi Mušić za DW.

Predstavnici Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika ranije su se u institucijama BiH oštro protivili i najavama zabrane ulaska tadašnjem potpredsjedniku Vlade Srbije i bivšem direktoru Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) Aleksandru Vulinu, koji je takođe pod sankcijama SAD. Sličnu političku buru izazvala je i zabrana ulaska ruskom piscu Zaharu Prilepinu 2018. godine. On je proglašen bezbjednosnom prijetnjom zbog učešća u proruskim oružanim formacijama u Ukrajini, a tada je rukovodstvo SNSD-a optuživalo bezbjednosne agencije u BiH za samovolju i sastavljanje „crnih lista" bez saglasnosti srpskih predstavnika.

Mušić napominje da se odluke o zabrani ulaska državljanima Srbije u BiH nikada ne tretiraju kao isključivo stručna pitanja, već redovno izazivaju optužbe za „privatizaciju“ agencija i pritiske posredstvom Savjeta ministara i Ministarstva bezbjednosti.

„U takvom ambijentu agencije biraju najsigurniji put: čekaju da slučaj postane javan, jer tada odluka dobija legitimitet koji ih štiti od političkih napada. Rezultat je preventivna mjera koja stiže kada više nema koga spriječiti. Sve dok bezbjednosne procjene budu zavisile od toga ko će se politički uvrijediti, BiH će ostati zemlja kroz koju se lako prolazi, a iz koje se još lakše odlazi“, zaključuje Mušić.

Selektivna razmjena podataka i 1600 kilometara granice

Na to da problem leži u institucionalnim blokadama i nedostatku povjerenja upozorava i profesor Univerziteta u Banjoj Luci i predsjednik Evropskog defendološkog centra Duško Vejnović. On smatra da međusobno nepovjerenje između policijskih i obavještajnih agencija u BiH dovodi do „selektivne i reciklirane razmjene informacija“, i to ne samo po nacionalnom, već prije svega po interesnom i ekonomskom kriterijumu.

„Uz neefikasan parlamentarni nadzor nad bezbjednosnim sektorom u BiH stvara se prostor u kojem se prikrivaju pojedinci i grupe sa kriminalnim dosijeima, što ukazuje na odsustvo pravne države i odgovornosti političkih elita“, ističe Vejnović za DW.

Čak i kada se zabrana formalno donese, ostaje otvoreno pitanje koliko je moguće sprovesti je na terenu. Stručnjak za bezbjednost Vladimir Vučković podsjeća da je granica BiH duga oko 1.600 kilometara, da Graničnoj policiji hronično nedostaje kadra, kao i da nadzor otežavaju nepristupačan teren i brojni ilegalni prelazi.

„Formalno-pravno, odluka znači da će im na graničnim prelazima biti zabranjen ulazak, ali pitanje je koliko je to moguće sprovesti u praksi, posebno ako se setimo nedavnih slučajeva nezakonitog prelaska državne granice, poput slučaja Zorana Galića – bivšeg direktora Granične policije BiH i zamjenika direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), koji je u julu 2024. godine ilegalno prešao granicu i pobjegao u Hrvatsku uoči najavljenog hapšenja“, kaže Vučković za DW.

Test za novu vlast u Beogradu i institucije u Sarajevu

Upravo zbog preplitanja političkih i kriminalnih interesa sa obje strane Drine, Predrag Petrović u ovom trenutku ne očekuje intenzivniju policijsku i obavještajnu saradnju Srbije i BiH. Iako je u Srbiji došlo do promjene odnosa političkih snaga, policija, obavještajne službe i tužilaštva još prolaze kroz period neizvjesnosti, dok je dio rukovodećih struktura i dalje povezan sa starim sistemom vlasti.

Petrović pritom pravi razliku između tehničke saradnje u suzbijanju uobičajenog prekograničnog kriminala i slučajeva koji zadiru u vrhove političkih i kriminalnih mreža, za čije je rješavanje neophodna jasna politička odlučnost.

„Nakon formiranja nove vlade u Beogradu i uspostavljanja stvarne civilne kontrole nad bezbjednosnim aparatom, saradnja sa BiH trebalo bi da bude jedan od prioriteta. Ključno je da saradnja institucija ne zavisi od političkih veza osumnjičenih, već od zakona. U suprotnom, granice između Srbije i BiH ostaće propustljivije za kriminalne mreže nego za pravdu“, poručuje Petrović.