Izuzetno priređivačko pregnuće

Crna Gora, na žalost, nije mogla da na vrijeme, kao naše okruženje, zasnuje svoje autentične institucije, koje bi se bavile njenom ukupnom prošlošću, pa i etnološkom i da formira svoj naučni kadar, čime bi se znatno osujetilo kontinuirano posvajanje i prisvajanje, pa i krađa, naše povjesnice, kulturne i duhovne baštine.

Mi danas imamo muzeje koji sabiraju i čuvaju crnogorsko kulturno i duhovno nasljeđe, ali sve do sada nemamo Etnografski institut Crne Gore.

Međutim, Crna Gora je imala značajne i znamenite etnologe i etnografe, koji su bili žive institucije, a ima ih i danas.

Među njima po naučnom doprinosu i ličnom angažmanu pročelno mjesto pripada etnološkinji mr Zorici Mrvaljević, kako po njenim studijama i drugim brojnim radovima, tako i po profesionalnom angažmanu, kao i etnografskoj građi koju je sabrala, pripremila i priredila za objavljivanje, dajući podstrek mlađim istraživačima da slijede njen primjer.

Ona svojim stručnim i naučnim radom skoro četiri decenije daje doprinos u teoriji i praksi, poznavanju, izučavanju i prezentaciji etnološke prošlosti, života i običaja, kulturnog i duhovnog nasljeđa Crne Gore.

U posljednje vrijeme pored svoje stručne djelatnosti, naučnoistraživačkog rada i ostalih aktivnosti, bavila se i sakupljanjem i priređivanjem narodnih umotvorina iz stare crnogorske periodike, u rasponu od Berlinskog kongresa 1878. do balkanskih ratova 1912. godine.

Tako su, u okviru njenog naučnoistraživačkog rada pripremljene, priređene i publikovane dvije knjige građe narodnih umotvorina. Prva, Narodne izreke i poslovice: iz stare crnogorske periodike 1871-1912, Građa, knj. I, Podgorica: JU Muzeji i galerije, 2012. i, druga, Narodne umotvorine: igre, zagonetke, praznovjerice, zdravice i kletve: iz stare crnogorske periodike, Građa, knj. II, Podgorica 2014. Narodne umotvorine: iz stare crnogorske periodike, Građa III je treća knjiga koju je za štampu spremila i priredila Zorica Mrvaljević, tako da sa ranije dvije čini troknjižje, izuzetno značajno za poznavanje crnogorskog narodnog blaga, nadasve književnog i etnografskog, što je značajno i za kulturu i nauku.

Narodne umotvorine iz Crne Gore su publikovane već od sredine prve polovine 19. vijeka - u Njegoševoj Grlici, knjigama Vuka Karadžića, Vuka Vrčevića i staroj crnogorskoj periodici koje su u narodu sakupljali, manje-više školovani ljudi, učitelji, sveštenici i drugi i slali u novine, časopise i druge publikacije da se objave. Ta lijepa praksa se nastavila i u 20. vijeku. Objavljene su i knjige narodnih umotvorina. U tom pogledu posebno treba istaći sakupljački rad i objavljene knjige Novice Šaulića, Ilije Zlatičanina, Jovana F. Ivaniševića, Luke Jovovića, Nika S. Martinovića i, posebno, Radoja Radojevića.

Ali niko do sada nije pregao da istraži, sabere i objavi rasuto narodno blago, narodne umotvorine iz vjekovne riznice crnogorskog narodnog bića, objavljivane u crnogorskoj periodici, rasute po novinama, časopisima, almanasima, kalendarima i drugim publikacijama, da ih složi i pripremi najedno, u knjigu.

Imajući to u vidu, kao vrstan etnolog i istraživač mr Zorica Mrvaljević se upustila u vrlo neizvjesnu istraživačku avanturu i iz tamnog vilajeta zaborava i riznice sjećanja izašla sa tri izuzetno vrijedne knjige.

Knjiga treća, Narodne priče: iz stare crnogorske periodike od 1878. do 1912. je njeno najnovije istraživačko-priređivačko pregnuće. U njoj je objavljeno preko 230 priča, kao građa, hrestomatska, najviše iz Luče (144) i Prosvjete (62) a manji broj je publikovan u Glasu Crnogoraca, Crnogorki, Novoj Zeti (1889), kalendaru Zeti (za 1910) i drugim ondašnjim periodičnim publikacijama.

Narodne priče, sabrane u III knjizi građe su žanrovski različite i nejednake književne vrijednosti: priče, pripovijetke, novele, anegdote, basne, bajke i sl. One su stilski i jezički neujednačene, što je zavisilo od kazivača i zapisivača, njihovih afiniteta, dara kazivanja, ali i obrazovanja i pismenosti. Međutim, sve su one dragocjene za istoriju narodne književnosti Crne Gore, kao i za crnogorsku etnografiju i etnologiju, za poznavanje narodnog života i običaja, duhovnosti i, uopšte, narodnog bića.

Publikovane priče imaju dvostruku vrijednost i značaj: kao književne i etnografske tvorevine. Takođe, narodne priče sabrane u ovoj izuzetnoj zbirki su vrlo interesantne i za lingviste, pogotovo za proučavanje istorije i osobenosti crnogorskog jezika. Uglavnom je pretežan broj priča izvorno sa prostora Crne Gore, dok je manji dio nastao prenošenjem motiva iz daljeg ili bližeg okruženja u toku ranijih vjekova, u vremenima i okolnostima u kojima je naš narod živio. Priče su nastajale na osnovu stvarnih događaja, vezane za stvarne ili izmišljene ličnosti, sa stvarnom ili izmišljenom sadržinom, koja je plod narodne mašte i kolektivne imaginacije, ali i kasnije dorade kazivača i zapisivača.

U svome predgovoru za knjigu, bolje reći studiji, priređivač Zorica Mrvaljević je rekla sve što je bilo neophodno u vezi sa sabranim i za štampu pripremljenim narodnim pričama, kao i uz pojedine priče u fusnotama.

Na kraju je, čitalaca radi, pokušala da uvrštene priče razvrsta po temama i drugim parametrima, a dala je i objašnjenja nepoznatih ili manje poznatih riječi i izraza.

Zaista, radi se o korisnoj i značajnoj knjizi, izuzetnom istraživačkom pregnuću. Knjiga predstavlja priređivački i izdavački poduhvat. Smatram da i pored ovoga jedinstvenog troknjižja, koje je priredila Zorica Mrvaljević, ima još i drugih narodnih umotvorina u riznici crnogorskog narodnog blaga, na terenu i u periodici, drugih oblika narodnog stvaralaštva koje bi trebalo istražiti, sakupiti i publikovati. Zorica Mrvaljević je otvorila dveri na tome istraživačkom polju, što je podstrek za dalji rad ne samo za nju nego i za druge istraživače.

Poruka narodne priče Tamni vilajet: „ko uzme od ovoga kamenja, kajaće se a ko ne uzme opet će se kajati“, kad iz njega izađe svojevrsno je zavještanje svim istraživačima i sakupljačima narodnog blaga i narodnih umotvorina uopšte.

Oni koji su izašli vidjeli su da nije u pitanju obično već drago kamenje. Pa oni što nijesu ništa uzeli kajali su se što nijesu, a oni što su uzeli, što nijesu više.

Iako u životu, uvijek, jedno kajanje ne fali, Zorica Mrvaljević može da bude zadovoljna i ponosna što je iz istraživačkog „tamnog vilajeta“ izašla sa tri izuzetne knjige.

( Marijan Mašo Miljić )