Bogata mozaička slika jedne zemlje

Uistinu, čudni su putovi gospodnji! Na jednom od njih ugodno me zaskočila knjiga poljskoga književnika i književnoga prevoditelja o Crnoj Gori i Crnogorcima. Knjiga me malo i posramila: pa taj Poljak, taj gotovo hiperborejac, o Crnoj Gori i Crnogorcima zna više od mene, Hrvata, najbližega crnogorskoga susjeda.

Ovih dana iz Warszawe mi je stigla knjiga Čarnogórskie klimati (Crnogorska ozračja) autora Grzegorza Latuszynńskoga (č. Gžègož Latušìnjski). Skinuo sam omot i na koricama ugledao poznatu sliku Nikole Gvozdenovića Breme, a u samoj knjizi pronašao zanimljiv razgovor s autorom slike: Moj smjer, govori slikar, je traženje domaće inspiracije, veza s tradicijom, uvođenje prepoznatljivih crnogorskih motiva. Na primjer, imam sliku na kojoj je stara, krhka žena s velikim bremenom drva što ih na leđima nosi iz šume. To breme njezina su krila. Ona ne hoda pognuta pod teretom, nego leti. Naši ljudi ne jadikuju, ne tuže se na težak život. Oni tu težinu svladavaju. Moja umjetnost govori o njima.

To isto načelo traženja inspiracije u samom narodu prisutno je i kod Latuszyńnskoga. Baš je tako on pisao svoje dvije pripovijesti u ovoj knjizi: ''Povratci'' i ''Fascinacija'', čija se radnja događa u Crnoj Gori. Ova dva prozna teksta iznimno dobro oslikavaju autentični crnogorski ambijent, ljude, njihov mentalitet, privrženost ovoj zemlji, običajima, tradiciji, hrabrosti i ponosu. Opisuje ih onako kakvi oni, prema autorovom sudu, uistinu jesu.

Knjiga ima neobičnu, zanimljivu, ali dobro promišljenu kompoziciju što objašnjava sam podnaslov knjige: Književna i novinarska opažanja.

Na ''Poljskom radiju 24'' istaknuti kritičar Krzysztof Maslon (Kšìštof Màslonj) govoreći prije nekoliko dana o toj knjizi konstatira: I jedno i drugo opažanje zanimljivo je, ali ovo prvo (književno) mjestimično je pravo otkriće i poslastica.

U njemu otkrivamo Latuszyńskoga kao iznimnoga proznoga pisca… S velim sam zadovoljstvom pročitao ''Crnogorska ozračja'' ovoga sjajnoga poznavatelja balkanske problematike, prevoditelja srpske, hrvatske i crnogorske književnosti, tvorca antologija ovih zemalja, a na crnogorsku poeziju Latuszynński - i sam pjesnik - morao je svrnuti posebnu pozornost, jer je nastala na iznimnom mjestu. U pjesmi Cetinje autor Crnogorskih ozračja piše: I sada ovdje, i ne samo ovdje; Crna Gora, izgleda, ima po glavi stanovnika najviše pjesnika na svijetu. Ovdje se pjesnici rađaju na kamenu, jer na čemu bi se drugome inače mogli rađati u ovoj kamenitoj zemlji.

Ovdje nije ni orati, ni sijati. Svugdje planine, svugdje krš. Ako se nešto uspije ukorijeniti, bit će to maslina, čokot vinove loze i poezija koja se od najstarijih vremena razlijegala pjevom u ovdašnjim maslinicima i vinogradima, pjevom lirskim i epskim…

Petar Petrović Njegoš, pjesnik i vladar, branio je svoj narod, a kada je mač ostavljao, u ruke je uzimao liru, sjedao na dvorski trijem ili na veliki kamen i pjevao svoje pjesme po uzoru na narodne ali i one stare oduvijek pjevane u narodu.

Tako Latuszynński postupno gradi bogatu, mozaičku sliku Crne Gore, njezine povijesti, tradicije, slobodoljubivosti i mukotrpnoga povratka obnove državnosti i neovisnosti. To sve slika jezikom poezije, proze, eseja i pronicljivoga novinarskoga uvida temeljenoga na razgovoru s ljudima iz oblasti politike i kulture. Ovakva slika Crne Gore obasjana je ne samo žarkim južnim suncem, nego i autorovom blagonaklonošću prema hrabrim, darovitim i snažnim ljudima koji tu žive od davnina a žive i danas; prema povijesti, običajima, bogatoj kulturi i poeziji ove zemlje i ovoga podneblja. To je jedan nov i originalan pristup temi i uspješna realizacija gdje se dopunjuju i uzajamno obogaćuju različite stvaralačke forme od pjesme do novinarskoga razgovora stvarajući šarenu i toplu sliku, istinsku sliku zemlje, njezine sudbine i sudbine ljudi koji žive na tom prostoru.

Posebno su zanimljivi razgovori autora s Milovanom Đilasom, Mirkom Kovačem i sjajnim pjesnikom Jevremom Brkovićem, te arhitektom crnogorske politike, premijerom Milom Đukanovićem. Zanimljivi su ne samo zbog tema, nego i zbog načina na koji Latuszynński razgovara sa svojim sugovornicima i kako dolazi do, za njega, poželjnih konstatacija.

Crnogorska ozračja u svom prvom dijelu (Književna opažanja) grade neponovljivu, bogatu pjesničku sliku, svojevrsnu umjetničku monografiju Crne Gore, legende i duha ove magične zemlje koju može pojmiti i prikazati samo vrsni pisac i pjesnik. A u svom drugom dijelu (Novinarska opažanja) ovu prethodnu sliku objektiviziraju pronicljivi novinarski razgovori s konkretno odabranim ljudima iz svijeta politike i svijeta kulture, koje vodi vrsni poznavatelj povijesti i aktualnoga trenutka ove zemlje i ovoga naroda, sam Grzegorz Latuszynński.

Druge ovako mudre, s ljubavlju i poznavanjem materije pisane, knjige Crna Gora dugo neće imati, a možda i nikada više.

Kada sam pročitao Crnogorska ozračja, telefonirao sam Latuszynńskomu (poznajemo se godinama) i čestitao mu, ali nisam odolio a da ga ne upitam: što mu znači ova knjiga, kako ju on sam vidi?

''To je knjiga o rodoljublju i domoljublju - kaže Latuszynński - o privrženosti svojoj domovini, o ljudskoj ukorijenjenosti na okrajku zemlje koja je njegov dom i kruh, nebo i sunce na nebu, koja ga štiti i koju on štiti za sebe i svoj rod.

Tu je stoljećima stvarao svoju tradiciju, kulturu, povijest i svoje blagostanje kako samo on zna i umije. Tu se borio i bori za svoj opstanak ne samo s prirodnim stihijama, nego i s najezdama raznih tuđinaca i osvajača. To je jedna univerzalna i optimistična priča o malom hrabrom narodu velikoga duha koji je znao sačuvati ovaj komadić zemlje tijekom tisućljeća, pa čak i dulje, hvala Bogu, sve do našega doba dok su u to isto vrijeme propadale i nestajale daleko veće i moćnije države.

Crna Gora je zemlja iz lijepe bajke, ali bajke koja ima tu prednost što se u nju može doputovati, u njoj sresti prave ljude iz bajke, razgovarati s njima, sprijateljiti se.

To je knjiga o malom narodu koji je sposoban stvoriti veliku kulturu, veliku književnost, poeziju, glazbu, slikarstvo, koji danas na ravnoj nozi može sklapati političke saveze i voditi vanjsku politiku, narodu koji može konkurirati znatno većim narodima u brojnim sportskim disciplinama. Nije li sve to dostatno da čovjek dobije želju napisati Crnogorska ozračja i tako svoju fascinaciju podijeli sa svojim sunarodnjacima?'' - pita me na koncu Latuszynński.

A ja se pitam, hoće li Crna Gora prešutjeti Latuszynńskoga ili će ovo neobično umjetničko djelo ogrijati crnogorsko sunce na crnogorskom jeziku?

(Autor je poznati pozorišni reditelj, glumac i književni prevodilac iz Šibenika)

( Pero Mioč )