Sad se zna ko je gradio česme
Bar je jedini grad u Crnoj Gori koji je dobio jedinstveni katastar česmi-zadužbina, zahvaljujući istraživanju Kurgaša
Zahvaljujući nesvakidašnjoj posvećenosti Mirsada Mirze Kurgaša i NVO “Broj 19” koju vodi, Bar je dobio jedinstveni katastar česmi-zadužbina.
Po profesiji zlatar i optičar, po obrazovanju pravnik, a po vokaciji angažovani aktivista nevladinog sektora, Kurgaš je pune dvije godine istraživao i dokumentovao česme u svim krajevima barske opštine. Rezultat tog predanog rada je unikatni elaborat sa 360 fotografija, u kojem je pored foto zapisa, nerijetko i bivšeg izgleda, Kurgaš priredio i geodetske skice i istorijate česmi.
Ističući da najveći broj česmi potiče iz osmanlijskog perioda, Kurgaš dodaje da to nije ni čudno ako se ima u vidu “svojevrstan kult vode u islamu”. Za ovo istraživanje, kaže, potakla ga je rečenica slavnog putopisca Evlije Čelebije da je Sarajevo “šeher sa stotinu česama".
"Čak ni vrsni poznavaoci barskog kraja i njegove istorije nijesu mogli da povjeruju da ih ovdje ima oko 130. Rijetko se koji grad i u širem regionu može pohvaliti da ima ovako nešto", kazao je Kurgaš.
Napominjući da svaku ovu česmu prati i priča, Kurgaš je dodao da je o njima ipak začuđujuće malo pisanih tragova, čak i u Starom Baru. Mnoge od njih zarasle su u trnje i draču, van aktuelnih puteva i staza, pa su se aktivisti “Broja 19” do njih probijali “kao kroz prašume Amazona”.
"Česme su slika i prilika onih koji su ih gradili kao svoje vakufe-zadužbine, tako i potonjih generacija. Koliko god bili impresionirani graditeljskim umijećem i osjećajem za ljepotu tih nesebičnih ljudi koji su željeli da naprave bogougodno djelo, toliko smo zgroženi nemarom modernih generacija. Samo za održavanje vodovoda kojim je dovedena voda u starobarsku tvrđavu, Zejnel-beg Haverić je uvakufio 1.000 stabala masline, a devedesetih godina prošlog vijeka, njegova spomen-ploča je završila na smetlištu! Slučajno ili ne, ploču je našla i sačuvala jedna od njegovih potomaka", kaže Kurgaš.
Na nekim od česama su originalni natpisi uklanjani, “a postavljeni novi, na kojima su postavljana imena drugih ljudi, od onih čija je zadužbina”, druge su srušene do temelja “i napravljene nove, uz dosta kiča”. Do nekih se moralo preskakati preko ograde “jer su mještani uzurpirali vakufsku imovinu”.
"Kod nekih su komšije rušile korito kako bi napravili garažu, drugi su, čak, na česmi napravili stambeni objekat, u jednom slučaju i roštilj. Nailazili smo i na otpor mještana koji žive u okolini česama, koji su imali posesivan odnos i bili čak spremni i na fizički obračun, a oni ne samo da nisu vodili računa o njima, nego su negdje od njih napravili deponije smeća”, kaže Kurgaš.
Početne informacije o dijelu ovih česmi on je dobio od imama Ibrahima Huseinovića iz Pečurica, a dragocjenu pomoć u pronalaženju dijela česmi dao je Mirsad Mehinagić koji “iako rodom iz Priboja, Bar i okolinu poznaje bolje od većine rođenih Barana”. Na drugoj strani, institucije su samo deklarativno podržale istraživanje. O projektu su obaviješteni nadležni u opštinskom Sekretarijatu za društvene djelatnosti, Kulturnom centru, Zavičajnom muzeju, Komunalnom preduzeću i Vodovodu, Upravi za zaštitu kulturnih dobara, Istorijskom institutu, Turističkoj organizaciji...
"U Upravi su bili prijatno iznenađeni materijalom koji sam prikupio, iz Istorijskog instituta sam dobio mišljenje da to treba publikovati, ali ja za to nemam novca. Moja kćerka Sara je projekat predala na konkurs TO Bar "Otkrijte nam skriveno i nepoznato blago" i dobila je treću nagradu, a na konkursu NTOCG za projekat je dobijena simbolična "utješna" nagrada. S obzirom da barski vodovod ima koncesiju za izvorište Kajnak, što na turskom znači izvor, poslao sam im projekat ambijentalne cjeline Kajnak - Pet točkova, kako ga mještani zovu zbog pet izvora jedan pored drugog. Ta lokacija je u neposrednoj blizini stare ćuprije i kod tajnog ulaza u starobarsku tvrđavu, to bi sigurno bila prvorazredna turistička atrakcija, ali od saradnje ipak ništa", dodaje Kurgaš.
Kao satisfakcija za ovako zahtjevan volonterski i fizički i intelektualni angažman ostaje mu činjenica da je dokumentovao postojanje česmi. One su danas, dodao je, nažalost u mnogo gorem stanju “u najvećem broju slučajeva” u odnosu na vrijeme istraživanja.
Gotovo niko ne zna za sunčani sat, star vjekovima
Ambijentalne cjeline, u čijem bi središtu bile česme, sigurno bi bile atraktivne za turiste. Mogu se praviti mape česmi, pješačke rute, da se valorizuje ovo nevjerovatno blago. Ja sam sve to samo začeprkao kao amater, a ovdje ima jako puno posla za istoričare, arheologe, etnologe, lingviste, istoričare umjetnosti…", ukazao je Kurgaš.
On je naveo da većina Barana ne zna da i danas piju vodu iz vodovoda izgrađenog još u turskom vaktu.
"A gotovo niko ne zna za "sunčani sat", star ko zna koliko vijekova, kod Dobrovodskog vrela, kojim se vršila raspodjela vode za natapanje zemlje. Preko trideset česama je sa koliko-toliko sačuvanim tarihom - kamenom pločom sa uklesanim arapskim pismom na staroturskom jeziku", kaže Kurgaš.
( Radomir Petrić )