Fenomen glasanja za mafijaški režim: To je jedina vlast koju poznaju

"Klijentelizam postaje jedino pravilo za opstanak, režimska propaganda je užasna, a strah paralizuje volju za promjene. U to se pretvorila Makedonija pod desetogodišnjom vladavinom Nikole Gruevskog, kaže Ordanoski

83 pregleda6 komentar(a)
02.01.2017. 20:14h

To što je mnogo Makedonaca glasalo za mafijaški režim, koji godinama vlada autokratski, ostavivši ogromni kriminalni dosije iza sebe, bi moglo da se objasni fenomenom brazilskih favela: svi znaju da je onaj koji vlada favelom mafijaš i nasilnik, ali to je jedina vlast koju poznaju, ta mafija im daje i uzima, to im je 'dobro jutro' i 'laku noć', od nje žive i zbog nje umiru... Klijentelizam postaje jedino pravilo za opstanak, režimska propaganda je užasna, a strah paralizuje volju za promjene. U to se pretvorila Makedonija pod desetogodišnjom vladavinom Nikole Gruevskog, kaže u razgovoru za „Vijesti“ makedonski novinar i politički analitičar dr Sašo Ordanoski, programski direktor Centra za strateško istraživanje i dokumentaciju (FORUM-CSRD) iz Skoplja.

Zato je, prema njegovom mišljenju, ishod nedavno održanih izbora šok i uzrok za paniku u vladajućoj VMRO-DPMNE, jer „zatvoreni u svojim virtuelnim realnostima potpune kontrole i lagodnog života nisu shvatili da se promjene u realnom makedonskom društvu odvijaju tektonski i uporno“.

„Ako se izračunaju svi opozicioni glasovi, koje su skupile razne partije i koalicije, taj skor od 612.000 glasova je daleko veći od ukupnih 450.000 glasova VMRO-DPMNE-a. S druge strane, pitanje je šta je pobjeda, ako imate jednog poslanika više od opozicije, a nemate koalicioni kapacitet da formirate vladu?

Kazali ste da je Gruevski istorija, čak i ako uspije da sastavi koaliciju. Prema nekim spekulacijama, za premijera bi mogao biti izabran manje kontroverzan političar, dok bi Gruevski nastavio da vlada iz sjenke.

„U ovom momentu, Gruevski ima najmanju šansu za formiranje vladajuće koalicije. Izborna i postizborna kampanja VMRO-DPMNE-a je bila histerično antialbanska, njegov glavni i dugogodišnji albanski koalicioni partner DUI je doživio izborni debakl izgubivši polovinu svoje podrške, pa ostaje nejasno koja bi albanska partija žrtvovala svoju političku budućnost za spas Gruevskog? Čak i da dođe do takve mogućnosti, sigurno je da bi zahtjevi albanskog partnera bili takvi da bi njihovo prihvatanje predstavljalo političko samoubistvo VMRO-DPMNE-a. A to bi svakako značilo da sam Gruevski i njegov udarni kadar bude udaljen iz vlade. Konačno, Makedonija već na proljeće ide na lokalne izbore, a možda i na vanredne parlamentarne izbore, pa se kombinatorike za ostanak Gruevskog na vlasti čine mogućim, ali ne i vjerovatnim“.

Za očekivati je da će se vladajuća stranka pobrinuti da skandali padnu u zaborav. Mislite li da su dublje reforme moguće sa VMRO-DMPNE na vlasti?

„Ne. Specijalno tužilaštvo formirano za kriminalna djela koja su počinili funkcioneri na vlasti, do sada ima desetak slučajeva sa više od 120 krivičnih prijava, a to je samo početak. Ako VMRO ostane na vlasti, oni će ukinuti ovo tužilastvo i nastaviti 100% kontrolu sudstva. To Makedonija više ne može da izdrži, to pokazuju i rezultati ovih izbora“.

Austrijski šef diplomatije Sebastijan Kurc je govorio na predizbornom mitingu VMRO-DPMNE, rekavši da je Makedonija na dobrom putu ka Evropskoj uniji, što je u suprotnosti sa posljednjim izvještajem Evropske komisije o napretku, koji je karakteriše kao zarobljenu zemlju. Da li je to pokazatelj sa postoje različite struje u EU, one koje su stvarno zainteresovane za demokratizaciju i one koje daju prednost saradnji oko izbjeglica u odnosu na unutrašnje reforme i evropske integracije?

„Naravno da u EU postoje različite struje i naravno da je EU saučesnik u krizama na Balkanu, kao što je i dio rješenja tih kriza. Kurc je i zvanično, na predizbornim mitinzima, stao rame uz rame sa makedonskom mafijom. Sklon sam sumnji da to nema to veze sa izbjeglicama, već sa radom mafije. Ali, to je problem austrijske i evropske javnosti“.

Anglo-američka vizija demokratije i slobode je decenijama oblikovala demokratiju i slobodu. Šta možemo očekivati u eri Najdžela Faraža i Donalda Trampa?

„To su opasni političari koji, ipak, neće biti glavni krivci za pad demokratije i sloboda i u svojim zemljama, a i u svijetu. Rezultat neoliberalnog kapitalističkog modela ekonomije su ogromne socijalne razlike globalno, a totalna fragmentacija društva - u čemu internet i nove tehnologije igraju veliku i neizbježnu ulogu - je dovela do toga da je teško, ako ne i nemoguće, da se sastavi demokratski društveni dogovor na to kako bi trebalo da se odvija život u našim zajednicama. U takvoj situaciji dolaze populisti koji svojom demagogijom nude jednostavna rješenja za komplikovane probleme, rješenja koja se uglavnom oslanjanju na nesigurnost i na razne strahove većinskih zajednica u društvima. Manipulacija i mobilizacija strahovanja kod ljudi je vrlo moćno oružje u politici, ali je izlaz iz toga najčešće putem konflikta. Od toga, naravno, ništa dobro nije izašlo u istoriji. Neće ni ovaj put“.

Da li Zapad može preživjeti bez liderstva Sjedinjenih Država i ko bi vremenom mogao preuzeti njihovu ulogu?

„Nije pitanje da li Zapad može da preživi, nego je pitanje kakav će biti rezultat tog preživljavanja, ako se jedna od najelaboriranijih demokratija u svijetu, kao što su SAD, zatvori u svoje društveno-političke nebuloze i krene putem razbijanja postojećeg globalnog međunarodnog ekonomskog, političkog, ekološkog ili bezbjednosnog poretka po kontroverznim principima takvog lidera kakav je Tramp. Teška nas vremena čekaju“.

Trampova i Putinova Jalta bi za Balkan bila avantura sa nesagledivim posljedicama

Da li je EU, iako poljuljana, jedini racionalni izbor država regiona, u ekonomskom i političkom smislu i može li suzbiti uticaj Rusije?

Naravno da je EU jedini racionalni izbor za zemlje Balkana, ali je problem da je i globalna politika ušla u fazu iracionalnih izbora. Rusija je važna zemlja u svijetu, ali relativno beznačajna za ekonomsku i, donekle, političku budućnost Balkana. Za Rusiju je Balkan, uglavnom, mjesto za trošenje zapadnih resursa, od političkih, preko diplomatskih, do vojnih - i to je za Ruse relativno jeftina operacija, sa daleko većim učinkom, prije svega zbog srpskih pro-ruskih sentimenata na Zapadnom Balkanu“.

Da li se, nakon pobjede republikanca u SAD, očekuje slabljenje američkog interesovanja za region tako da Tramp prepusti Balkan Putinu?

„Autokratska internacionala u svijetu, u kojoj je Putin jedan od vodećih likova, ima veliku privlačnu moć za sva demokratska razočaranja koja se dešavaju na Balkanu. Njegov model „suverene demokratije”, koji je teorijska besmislica, ali se u praksi svodi na načelo da onaj koji je izabran na izborima (koje organizuje autokratska vlast) je iznad zakona, jer svoj legitimitet crpi iz suvereniteta naroda, a narod je iznad zakona - to je vrlo zgodna demagoška formula za populiste svih boja koji misle da se demokratija svodi samo na datum glasanja, a da se prije i nakon toga mogu ponašati kao vlasnici sudbina građana i svih resursa u državi“. EU nema puno vremena za sopstveno konsolidovanje prije nego što Tramp i Putin sjednu da ponovo dijele svijet po principima Jalte. To će za Balkan, svakako, da bude avantura sa nesagledivim političkim i bezbjednosnim posljedicama“.

Kako gledate na navode o pokušaju puča na dan izbora u Crnoj Gori? Mislite li da bi Rusija, da je htjela da ruši vlast, to učinila sofisticiranije?

„Rusija i sofisticiranost - to su riječi koje vjerovatno mogu da stoje u istoj rečenici samo kada je ruska kultura i ruska umjetnost u pitanju. Istorijski, u rušenjima stranih vlasti, Rusija se nije proslavila svojom sofistiranošću. Naravno, veliko je pitanje po čijem su naređenju radili ovi koji su pohapšeni. Ne treba potcjenjivati glupost raznih avanturista, iako se meni ne čini mogućim da Rusija nije znala šta se sprema u Crnoj Gori, ali je, možda, izabrala da okrene glavu na drugu stranu i da pričeka ishod ovakvih opasnih poduhvata. Ali, znate kako je: velike sile i kada pogriješe nemaju pretjeranu naviku da se izvinu“.

Autocenzura prisutna samo kod novinara koji rade za mafiju

U izvještaju Fridom hausa, status Makedonije je opao sa djelimično slobodnog na neslobodni zbog otkrića o rasprostranjenom prisluškivanju novinara, koruptivnih veza između funkcionera i vlasnika medija te porasta prijetnji i napada na novinare, čega ste i vi bili žrtva 2015, kada vam je zapaljen automobil. Koliko je jaka autocenzura među novinarima u takvom ambijentu?

„Meni, usput, nije zapaljen samo automobil, uradili su oni i druge prljave stvari, kao što su to radili i desetinama drugih kolega od kojih su neki jedva izvukli živu glavu, a neki i nisu. Autocenzura je prisutna samo kod onih (njih nije malo) koji rade za mafiju i njenu propagandu, ali se sada to raspada. Makedonija je, ipak, pobijedila strah, što se vidjelo i na ovim izborima, jer diktatori, u principu, ne znaju šta da vam rade kada počnete da ih zavitlavate, da im se podsmijevate, da širite viceve o njima... Ta protestna energija se prije dvije-tri godine počela širiti prvenstveno među studentima i omladinom, da bi onda preraslo u pravi građanski cunami zbog kojeg će Gruevski, na kraju, ipak morati da završi na bunjištu politike, a nadamo se i u zatvor, ako se dokažu silne milijarde koje su pokrali. E, sad, kako će i kada te pare da se vrate - to je veliko pitanje“.

Da li nezavisni mediji mogu opstati pored onih koji uživaju finansijsku podršku vlasti?

„Teško, pogotovo u tradicionalnim medijima. A i zavisi kolika je ta podrška vlasti? Kod nas, uprkos svim njihovim naporima, nisu uspjeli da sve uguše, a sada im je već kasno“.

Dani tradicionalnog novinarstva su odbrojani

U medijima se sve manje poštuju etički standardi, brzina je postala puno važnija od tačnosti i od sadržaja. Hoće li tradicionalni mediji preživjeti u borbi sa društvenim mrežama?

„Neće. Dani novinarstva su odbrojani, novinarska profesija, ovakvu kakvu je znamo, postaće u dogledno vrijeme sasvim izlišna. Za načine, kanale i principe po kojima će se javnost informisati neće biti potrebni novinari. Mediji u demokratiji su važni za obezbjeđivanje informacija i konteksta, kako bi građani donosili odgovorne izborne odluke bazirane na shvatanju procesa i posljedica svojih odluka. Danas je vox populi, a ne kontekst, ono što se traži od medija, a njihova moć za političku mobilizaciju je važnija od pružanja informacija. Vrijeme ovakvih medijskih i demokratskih sistema je iscrpljeno, niko ne zna tačno šta je ono što slijedi. Od demokratske utopije ulazimo u sferu nedemokratskih distopija koje će imati nekakve svoje, drugačije medije od ovih koje mi znamo i koristimo“.

Galerija

Sašo Ordanoski (Novine) FOTO: