Veliko nezadovoljstvo zbog Makronove reforme penzionog sistema, Francuzi neće da rade dvije godine više

Očekuje se da će na desetine hiljada ljudi biti na ulicama Pariza i drugih gradova. Mjerama se protivi 68 odsto ispitanika, prema anketi

4494 pregleda 1 komentar(a)
Poster na kojem je broj godina sa kojim se može u penziju, Foto: Reuters
Poster na kojem je broj godina sa kojim se može u penziju, Foto: Reuters

Dok se odlučuje o programu reformi penzionog sistema francuskog predsednika Emanuela Makrona, sindikati organizuju masovne štrajkove i proteste protiv njegovih planova da pomeri starosnu granicu za penzionisanje.

Novim zakonom, koji tek treba da bude usvojen u parlamentu, predviđeno je da se u starosnu penziju umesto sa 62, odlazi sa 64 godine.

Saobraćaj će biti obustavljen, a škole i druge javne ustanove biće zatvorene.

Na Orli aerodromu u Parizu svaki peti let je otkazan.

Samo dve linije metroa bez vozača radiće normalno.

Očekuje se da će na desetine hiljada ljudi biti na ulicama Pariza i drugih gradova.

Policija će biti u pripravnosti kako bi sprečili eventualno nasilje ultralevičara.

Početkom januara, Elizabet Born, francuska premijerka, izjavila je da će od 2027. ljudi morati da rade 43 godine kako bi stekli pravo na odlazak u penziju, što je godinu dana duže nego što je u ovom trenutku.

BERTRAND GUAY/POOL/EPA-EFE/REX/Shutt

I dok vlada pozdravlja reforme kao vitalnu meru za očuvanje francuskog penzionog sistema, ankete agencije za javno mnjenje IFPO pokazuju da su reforme nepopularne.

Protivi im se 68 odsto ispitanika, pokazuje anketa.

Svi sindikati u državi, među kojima i reformistički sindikati, koje je vlada htela da privoli na sopstvenu stranu, osudili su najavljene mere.

Kritikama se priključila i opozicija u parlamentu - krajnja desnica i partije levog krila.

„Zidovi Jelisejske palate u četvrtak moraju da se tresu", izjavio je Fabijan Rasel, lider Komunističke partije.

Pošto Preporod, Makronova strank, nema većinu u skupštini, predsednik države moraće da se osloni na podršku 60-ak poslanika iz redova konzervativne Republikanske stranke.

Među njima ima onih koji su ranije najavili da bi mogli da glasaju protiv predviđenih reformi penzionog sistema.

Rasprave u parlamentu mogu da potraju nekoliko nedelja.

Makron se suočava sa aktivnom kampanjom opozicije u danima koji slede.

Najgori ishod bi bili stalni štrajkovi i prekidi u saobraćaju, bolnicama i skladištima goriva.

To bi blokiralo državu.

Getty Images

Politički analitičari kažu da se ne može proceniti raspoloženje u državi i da se zbog toga ne može predvideti da li je pokret dovoljno jak da se suprotstavi predsedniku i natera ga da odustane od mera.

Ukoliko do toga dođe, time bi se stavila tačka na sve ozbiljne reforme tokom Makronovog, sada, drugog predsedničkog mandata.

Sa jedne strane, inflacija, energetska kriza i stalni izveštaji o lošim javnim službama stvaraju anksioznost i razdražljivost kod ljudi.

Pre četiri godine, Makronov loš imidž u manje razvijenim gradovima doveo je protesta „žutih prsluka".

Nešto slično bi i sada moglo da se desi.

Sa druge strane, ispitanici su uočili da su ljudi sve više rezignirani i da se ne identifikuju sa društvenim pokretima „stare škole", za koje su sindikati specijalizovani.

Mnogi neće štrajkovati kako ne bi gubili dnevni prihod.

Premijerka Born pozvala se na princip „međugeneracijske solidarnosti" kako bi opravdala odluku da ljudi duže rade.

Prema francuskom sistemu, vrlo mali broj ljudi uplaćuje privatno penziono.

Umesto toga, penzije se isplaćuju iz istog zajedničkog fonda u koji svakog meseca doprinose uplaćuju zaposleni.

Radnici znaju da će i oni imati isti tretman kada se penzionišu.

Getty Images

Međutim, vlada upozorava da se penzioni sistem urušava, zato što se odnos između zaposlenih i penzionera drastično menja.

Pre pola veka razmera je bila četiri radnika na jednog penzionera, danas je to 1,7 radnik na jednog penzionera.

Pad se očekuje i u narednim godinama.

Gotovo sve evropske države su preduzele određene korake da podignu starosne granice za odlazak u penziju.

U Italiji i Nemačkoj se u penziju ide sa 67 godina, dok je u Španiji starosna granica 65.

Kada je reč o Velikoj Britaniji, svako ko napuni 66 godina može da se penzioniše.

Francuski predsednik je već imao ambiciozan plan kako da reformiše sistem, ali je od njega odustao usled izbijanja pandemije kovida-19.

Ovaj drugi plan bio je deo njegove predsedničke kampanje prošle godine - ključni argument koji je vlada upotrebila za dobijanje glasova.

Kako bi ublažila efekte reforme, Elizabet Borne je obećala da će se ljudima koji rade opasne ili fizički zahtevne poslove olakšati odlazak u penziju, veću zagarantovanu minimalnu penziju i podsticajne mere starijima da se vrate na tržište rada.

Opozicija tvrdi da sistem tehnički u ovom trenutku nije u deficitu, te nema potrebe da se žuri sa njegovom reformom.

Ukazuju da se može uštedeti i na drugačije načine, tako što će, na primer, dobrostojećim ljudima biti smanjena penzija.

Dodaju i da će reforme najviše pogoditi najsiromašnije.

Neki ljudi rano kreću da rade, tako da sa 62 godine oni već imaju pravo da se penzionišu.

Predviđenim reformama moraju da rade još dve godine, bez naknadne dobiti.

Ovo je sedma reforma francuskog penzionog sistema otkad je 1982. tadašnji predsednik države Fransoa Miteran ukinuo starosnu granicu za odlazak u penziju, koja je u tom trenutku bila 60 godina.

Svaki naredni pokušaj da se nešto menja završavao bi se masovnim protestima na ulicama, mada bi reforme na kraju ipak bile primenjene.

Tako je, na primer, 2010. tadašnji predsednik Nikola Sarkozi pomerio granicu za odlazak u penziju na 62 godine, uprkos višenedeljnim protestima.


Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: