Porodica: "Odgajan u kultu, stvarni svijet sam otkrio sa 15 godina"

BBC

Prvih 15 godina života, Ben Šenton je živio u kultu i mislio da svijetu uskoro dolazi kraj. Umjesto sudnjeg dana - došla je policija, a on je bio naglavačke bačen u nov i nepoznat svijet... onaj pravi.

Ušuškani u domu na obalama australijskog jezera Eildon, iza gustog rastinja i bodljikave žice, sedmoro identično obučene djece ofarbane u plavo završavalo je jutarnju hata joga vježbu. Onda su začuli galamu koja je dolazila sa stepeništa.

U sobu su upali policajci u uniformama. Djeca su ubrzo odvedena iz kompleksa koji se protezao na pet jutara zemlje, u novu realnost. Benu Šentonu biće potrebne godine i godine da je shvati.

Sve do tog trenutka u avgustu 1987. godine, njegov svijet oblikovala je En Hamilton-Birn, glamurozna i harizmatična instruktorka joge koja je krajem šezdesetih ubijedila sljedbenike da se pridruže sekti Porodica. Članovi su vjerovali da je En reinkarnacija Isusa Hrista i da će oni biti zaduženi da ponovo obrazuju preživjele kad dođe do smaka svijeta.

Benu i drugoj djeci rečeno je da im je En majka. Ona ih je učila da izbjegavaju ljude iz spoljnog svijeta. Ukoliko im se neko obrati, djeca su ponavljala mantru „Ne vide vas, ne čuju vas, ne znaju vas".

„Važilo je pravilo: osobi koja nije član sekte ne govorite ništa", kaže Ben.

„Ako bih i imao neku interakciju sa njima, preispitivao bih se šta sam rekao kako bih bio siguran da im ništa nisam otkrio."

Članice Eninog najužeg kruga, poznate kao „tetke", starale su se o Benu i drugoj djeci. Djeca su spavala u sobama nalik đačkim spavaonicama, ustajala svako jutro u pet i slijedila nepromijenjenu rutinu: joga, meditacija, časovi, joga, meditacija, domaći zadaci, krevet. Iako je tu ostala svega šačica djece kad je policija stigla 1987. godine, u jednom trenutku ih je bilo čak 28.

Jeli su skromne vegetarijanske obroke i često bili kažnjavani. „Tetke" su djeci potapale glave u vodu i držale njihove dlanove iznad plamena sveća. En, kad nije bila odsutna zbog putovanja, ponekad ih je tukla cipelama sa visokim štiklama.

„Samo to što ste to gledali bilo je dovoljno da vam ostavi ozbiljne emotivne ožiljke", kaže Ben. Atmosfera je bila „ogoljeni strah".

Jedan od načina na koji je En održavala kontrolu nad članovima kulta bilo je korišćenje droge.

Djeca su držana na stalnim dozama sedativa kao što su mogadon i valijum. Odrasli i stariji tinejdžeri bili su obavezni da uzimaju LSD na redovnim ceremonijama zvanim „čišćenja"; En je smatrala da će tako obezbijediti naklonost sledbenika.

„Kad stvorite neku realnost za djecu, ona onda nemaju druge referentne tačke", kaže on. „Nisam imao sa čim to da uporedim."

„Kad stvorite neku realnost za decu, ona onda nemaju druge referentne tačke", kaže on. „Nisam imao sa čim to da uporedim."

To se momentalno promijenilo onog dana kad je stigla policija.

Ležeći u krevetu prve noći daleko od jezera Eildon, Ben je pročešljavao sve što je izgovorio toga dana, provjeravajući da li je otkrio nešto što bi moglo da ga uvali u nevolje. Odjednom, shvatio je - to više nije bilo bitno. Neće se vraćati En.

„Mislim da sam prvi put u životu shvatio da sam slobodan", kaže on.

Ali pravi izazovi tek su ga čekali.

Ben je saznao da njegova majka nije En, već „tetka" Džoj koju nije volio. Djeca nisu bila njegova braća i sestre - neka su bila djeca drugih članova sekte, druga su bila siročad koju je En usvojila. On je imao 15 godina, a ne 14 kako mu je rečeno. I, naravno, En nija bila Hristova reinkarnacija.

„Sad sam pokušavao da shvatim: 'Dobro, ovaj svijet u kom živim, kakva su mu pravila? Kako funkcionišem, šta treba da radim?'", kaže on.

U školi, Ben je imao problema da se uklopi. Kad su trojica popularnijih dječaka pokušali da ga uzmu pod svoje, on ih je odgurnuo od sebe.

To nije bilo nikakvo iznenađenje - djeca u Porodici koja su pokazivala znakove vezivanja brzo su bila razdvajana, tako da je prijateljstvo bilo nešto što do tada nije iskusio. Ali čak i da jeste, bilo bi mu dovoljno teško da se zbliži sa drugovima iz škole.

„Često kad izgradite prijateljstvo sa nekim, imate zajedničke osnove, zajednička interesovanja ili zajednička mišljenja o stvarima", kaže Ben. „Ja nisam imao ništa od toga."

Ben se borio protiv depresije i suicidalnih misli, stigavši do tačke lomljenja jedne noći 1988. godine tokom školske ekskurzije po centralnoj Australiji. Bio je u suzama kad mu je prišao nastavnik i podsjetio ga da se druga djeca znaju od ranog detinjstva.

„Biće ti potrebno neko vrijeme. Moraćeš da naučiš kako da im se približiš", rekao je on. „Oni su otvoreni prema tome, ali na tebi je da to uradiš."

Ben je ozbiljno shvatio taj savjet. Počeo je da proučava kako se drugi ponašaju, analizujući posljedice njihovih djela i izvlačeći zaključke na osnovu njih.

Istovremeno se preselio iz doma za nezbrinutu djecu u porodicu staratelja i počeo da odlazi u crkvu. Počeo je sve više da se osjeća kao kod kuće u ovom novom svijetu. Oženio se i dobio dvoje djece koja sada imaju 18 i 20 godina. I dobio je posao u kompaniji IBM u kojoj je radio 22 godine.

U međuvremenu, Ben se zbližio sa bakom - majkom njegove majke - i često je svraćao do nje. Njegova majka Džoj živjela je preko okeana i takođe je posjećivala majku kad god bi doputovala kući. Njih dvoje su 2006. godine slučajno navratili u isto vrijeme kod Benove bake.

Njih dvoje nisu razgovarali otkako je Ben prvi put saznao da mu je Džoj majka skoro dvije decenije ranije. Džoj je tada Benu rekla da ne želi da ima ništa s njim.

„Nemoj ni da se trudiš da mi se pojavljuješ na pragu, zalupiću ti vrata u lice", sjeća se jasno da mu je poručila.

Ali Džoj je smekšala, a religija je Bena naučila praštanju. „Ona je obećala En da neće stupati u kontakt sa mnom", kaže on. „To ne znači da nije brinula, da nije imala želju za odnosom i ljubavlju."

Džoj je ostala bliska sa En, ali je od tog trenutka nastavila da održava kontakte i sa Benom.

Dok je bila u posjeti Benu 2012. godine, Džoj mu je postavila iznenađujuće pitanje: da li pošao sa njom da posjeti En? U tom trenutku, En je živjela u staračkom domu gdje su je liječili od demencije. Nije provela ni dan u zatvoru. Jedina kazna koju je dobila bila je novčana u vrijednosti od 5.000 dolara za falsifikovanje dokumenata za troje djece. Nije bilo dovoljno dokaza da se podigne optužnica protiv nje za bilo šta drugo.

Ben je pristao na Džojinu molbu, dijelom iz radoznalosti. Ali dok je En toplo dočekala Džoj, nije pokazivala znake da je prepoznala Bena. Dok je listao album sa fotografijama u njenoj sobi, vidio je da je album ispunjen slika njegovog detinjstva.

Tad ju je poslednji put video. En je umrla u junu ove godine u 97. godini.

Iako Ben tvrdi da joj neće „plesati na grobu", osjetio je veliko olakšanje poslije njene smrti. Njegov utisak bio je da je ona ostala zatočena u vlastitim fantazijama i da se nije kajala ni zbog čega.

„Vidjevši kako je iskonstruisala laž, proširila tu laž i povređivala druge - znao sam da vjerovatno nije sposobna za ono što zovemo pokajanjem", kaže on.

Sva druga djeca iz Porodice doživjela su neki stepen traume, kaže Ben. Smatra da je srećan - ima ženu i djecu i stalan posao.

Danas je okrenut ka budućnosti.

Pokrenuo je internet stranicu Spasite porodicu kako bi obrazovao ljude o kultovima, totalitarnim organizacijama i slobodi volje. Piše i knjigu Život iza žice.

„Pokušavate da razlučite šta se desilo i zašto, i da svemu udenete neki smisao", kaže on.

„Uspio sam da usaglasim moj život i stvarnost."