Loši dani za umiranje - Vijesti.me
ŽIVOT I OSTALO

Loši dani za umiranje

Poslije velikih stradanja: ratova, epidemija, prirodnih katastrofa, u svijetu ništa nije bilo isto. Poslije korone svijet će biti bolje mjesto za život (ne u materijalnom, nego u duhovnom smislu, naravno), makar nekoliko godina, dok ne počnu da izlaze miševi iz svojih rupa...

Kolona vojnih vozila prevozi tijela preminulih Italijana na kremaciju
Kolona vojnih vozila prevozi tijela preminulih Italijana na kremaciju (Foto: Massimo Paolone)

Da nije ovoliko smrti svuda oko nas, za ovu pošast koja nas je snašla, imali bismo i neke olakšavajuće riječi. Recimo, neke porodice su se tek u karantinu sastavile; neki roditelji su malo bolje upoznali svoju djecu; neke domaćice su prvi put obrisale prašinu sa nekih mjesta u stanu; lopovi su se pritajili; nema obračuna „škaljaraca“ i „kavčana“; neki su propričali poslije decenija zavade, itd.

***

Kaže mi Čedo Ratković (84), bivši predsjednik opštine Bar:

„Ova korona je mnoge živote sačuvala.“

„Misliš, odnijela?“

„Ne, nego spasila. Znam da djeluje paradoksalno, ali zamisli koliko bi proteklih mjeseci u svijetu bilo izgubljenih, ponajviše mladih života, u saobraćajnim i drugim nesrećama.“

Umalo ne odgovorih: „Živa istina“, ali nešto ne koristim tu sintagmu.

***  

Korona je u mišju rupu zavukla dežurne potpaljivače nacionalističkih vatri. Instinktivno osjećaju da ovo nije njihovo vrijeme. Jer, rasplamsala se i u prvi plan izbila ljudska dobrota i solidarnost. Čak i u takozvanoj žutoj štampi.

Zato je na odobravanje sa svih strana naišao i onaj grafit ispred Doma omladine u Beogradu, poslije zemljotresa u Zagrebu, na kojem velikim slovima piše „Zagreb“ i pored nacrtano crveno srce.

„Beograd voli Zagreb i na tome ćemo mu uvijek biti zahvalni“ – objavio je hrvatski portal „dnevnik.hr“.  

Poslije velikih stradanja: ratova, epidemija, prirodnih katastrofa, u svijetu ništa nije bilo isto. Poslije korone svijet će biti bolje mjesto za život (ne u materijalnom, nego u duhovnom smislu, naravno), makar nekoliko godina, dok ne počnu da izlaze miševi iz svojih rupa...

***

U 95-oj godini preminuo je Bora Stanković. Bio je najpoznatiji Jugosloven i Srbin u svijetu sporta do pojave Novaka Đokovića. Kao generalni sekretar FIBA, vodio je svjetsku košarku punih 26 godina, od 1976. do 2002.   

Veliki Bora nije zaslužio da umre u ovakvim okolnostma.  

Jedan drugi velikan jugoslovenske košarke, Mirko Novosel, poručio je iz Zagreba da je Bora Stanković bio „apsolutno najveća ličnost jugoslovenske košarke“ i da mnogo žali što neće moći da dođe u Beograd na sahranu.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                        

***

Da nisam ćelav ličio bih na Karl Marksa, toliko sam zabradatio i zakosmatio. Ovako, ličim na jednu avetinju iz mog djetinjstva.

***

„Sumorni neki dani. Sad je dobro imati prijatelja, jednostavnog, vedrog, veselog, lekovitog. Da nas nauči šta je važno a šta nevažno u životu. Da nas lupi šakom po ramenu i da od tog udarca ozdravimo.“ Ko li je ovo rekao, zaboga?  


Vidi sve komentare

Najčitanije iz sekcije Blogovi