Dan mentalnog zdravlja: U CG ne znamo koliko imamo oboljelih

"Ko se razboli u Crnoj Gori od mentalne bolesti, njemu je neuporedivo bolest teža, dublja i manje izlječiva, nego ako se razboli u nekoj drugoj državi"
129 pregleda 11 komentar(a)
šetnja, grad, Podgorica, Foto: Screenshot (YouTube)
šetnja, grad, Podgorica, Foto: Screenshot (YouTube)
Ažurirano: 10.10.2016. 18:24h

Na Svjetski dan mentalnog zdravlja, u Crnoj Gori je i bolest i dalje mana, a mentalno oboljenje sramota. Mi čak ne znamo ni koliko imamo mentalno oboljelih.

"To je sjajno pitanje, samo što to niko ne zna. Potreban je ogroman rad, da steknemo uvid, ono čega se bojim, da bi kroz taj rad, jedna vrlo precizna statistička analiza situacije došli do situacije, osnosno do zaključka, da je u Crnoj Gori situacija dramatična", kazao je za TV Vijesti psiholog Radoje Cerović.

Do dramatičnih rezultata došli su u Akciji za ljudska prva, nakon što je po prvi put kod nas urađeno istraživanje javnog mnjenja o opštoj percepciji problema mentalnog zdravlja i distanci koju društvo pravi u odnosu na osobe sa mentalnim oboljenjima. Recimo, na pitanje da li je jedan od glavnih uzroka mentalnih poremećaja nedostatak samodiscipline i snage volje, zabrinjavajuće je da sa u potpunosti da i uglavnom da, odgovara čak 42 odsto ispitanika.

"Značajan procenat stanovništva vjeruje u ovu apsolutno pogrešnu tvrdnju", smatra Tea Gorjanc-Prelević, NVO HRA.

"Takvi stavovi su tipični za društva koja imaju konzervativne, vrlo često patrijarhalne dominantne načine razmišljanja", navodi Cerović.

Cerović dalje navodi primjere poražavajućih rezultata.

"Koliko ljudi vjeruje da postoji mogućnost liječenja, pola, a pitanje je da li i to pola realno vjeruje u to, što je porazan podatak."

Ovo istraživanje uradila je agencija IPSOS, na osnovu takozvane CAMI skale socijalne distance. U regionu je do sada urađeno samo u Bosni. Stručnjacima je za oko zapalo to što su ispitanici u većini odgovora u visokim procentima pokazali da nemaju stav.

"Ako nemaju stav ili ako ih je strah da kažu nešto o tome, to govori o enormnom stepenu tabuiziranosti", smatra Cerović.

Istraživanje je pokazalo i da trećina ispitanika ne bi da živi u blizini zdravstvenih ustanova za mentalno oboljele, niti u susjedstvu sa nekim ko ima mentalni poremećaj. Trećina ispitanih smatra da je nabolje izbjeći ljude sa mentalnim oboljenjima, kao i da je mentalno oboljela osoba najčešće opasna za ljude oko sebe.

"Tu je jedna ozbiljna, jaka trećina ljudi koja ima opasno pogrešna ubjeđenja, dakle apsolutno pogrešna, a postoji i jedna ozbiljna trećina ljudi koja ne zna šta je tu ispravno ili ne", navodi Gorjanc Prelević.

Odgovornost države je ogromna.

"Psihijatrijska profesija je unutar medicinskih profesija veoma marginalizovana, dovoljno je da pogledate Kliniku za psihijatriju u Kliničkom centru, vidjećete da se ruši, krov samo što nije pao na pacijente", navodi Cerović za TV Vijesti.

NVO aktivistkinja Ljupka Kovačević smatra da su mentalno oboljeli najdiskriminisanija grupa.

"Ko se razboli u Crnoj Gori od mentalne bolesti, njemu je neuporedivo bolest teža, dublja i manje izlječiva, nego ako se razboli u nekoj drugoj državi."

U Crnoj Gori, mentalnih poremećaja je sve više.

"Sedam puta više koristimo sedative nego što je prosjek Evropske Unije, zašto, nemojte mi samo reći da imamo toliko narkomana."

Projekat "Van izolacije ", u okviru kojeg je urađeno istraživanje, finansira Evropska Unija. Akcija za ljudska prava realizuje ga sa nevladinom organizacijom Anima, Ministarstvom zdravlja i Specijalnom psihijatrijskom bolnicom u Dobroti.

Bonus video: