STAV

Britanski izbori: Tektonske promjene

Britanski izborni sistem je različit od crnogorskog, ali iz njega možemo dosta da naučimo
78 pregleda 1 komentar(a)
Glasanje, glasačka kutija, Foto: Shutterstock
Glasanje, glasačka kutija, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 20.05.2015. 08:31h

Izbori u Britaniji donijeli su tektonske promjene u nekoliko veoma važnih polja. Govoriti o izborima u nekoj zemlji, a ne pomenuti da se radi o kolijevci demokratije i parlamentarizma bi bilo isto kao i govoriti o fudbalu, a ne pomenuti Brazil ili Barselonu.

Naravno, za svakog koga zanima suština demokratije dobro je da pomenemo da je britanski sistem većinski, a ne proporcionalni i da se bazira na 650 manje ili više sličnih izbornih jedinica koje daju po jednog poslanika u House of Commons, Donji dom parlamenta. Ko dobije najviše glasova dobija mandat, pa bilo to i za 1 glas (što se desilo u jednom mjestu u Sjevernoj Irskoj u prošlom izbornom ciklusu). Najčešće je, ipak, potrebno da se dobije preko 30% glasova u izbornoj jedinici ili približno oko 20.000 glasova za mjesta u Engleskoj, dok je taj broj dosta manji u Sjevernoj Irskoj, Velsu ili Škotskoj.

Ovog puta najmanja razlika je bila u Goweru u kojem su Konzervativci (CON) uzeli mandat sa samo 27 glasova, u Derby North je to bilo 41, Croydon Central 165. Malo pa da je u pitanju Šavnik ili Žabljak (da mi se ne naljute Durmitorci!), ali to je jedna od odličnih strana britanskog političkog sistema. Onaj ko dobije najviše glasova ima mandat, što u principu značajno olakšava formiranje vlasti poslije toga, jer je obično formira samo jedna partija. Ovo je značajno i zbog sprečavanja radikalnih, ekstremističkih i sličnih partija da imaju svoje poslanike, ma koliko glasova uzeli. Ranije su tako “odmarali glas” momci iz British Natonal Party, danas je to Faradževa United Kingdom Independence Party (UKIP). I pored skoro 4 miliona glasova koje su dobili, u parlamentu će ih predstavljati samo 1 poslanik. Da bi razumjeli specifičnosti ovog sistema, konzervativci će sa nešto preko 11 miliona imati 331 mandat.

Laburisti (LAB) su nasuprot tome u Knovsliju i East Hamu ostvarili prednost od čak 34.655 i 34.252 u odnosu na protivkonkurente i to su bile najveće prednosti za bilo koje od 650 mjesta.

Najveći dobitnici pored konzervativaca su škotski nacionalisti iz SNP-a koji su ostvarili najveći uspjeh “sjeverno od zida” i istorijski najveći broj za neku partiju u Škotskoj. Od 59 mandata osvojili su 56. Laburisti su pored slabijeg rezultata u nekim, za njih tradicionalno jakih uporišta, izgubili 41 mandat u Škotskoj. Dio razloga za slabiji uspjeh laburista u Engleskoj treba tražiti i u strahu birača od koalicione vlade sa SNP-om što bi iziskivalo smanjenu mogućnost dogovora oko pojedinih bitnih pitanja. Ključni razlog slabog rezultata laburista u Škotskoj je bilo učestovanje u kampanji za jedinstvenu Britaniju na prošlogodišnjem referendumu o nezavisnosti u kojoj su učestovali zajedno sa torijevcima. Oni su zadržali samo jednog poslanika u Škotskoj.

Laburisti i pored odlične kampanje, u kojoj su obišli preko 5 miliona domova i imali izuzetnu podršku mlađih, obrazovanih stanovnika uz tradicionalno naklonjenu srednju klasu, nijesu uspjeli da promijene torijevsku vlast. Na kraju su presudila ekonomska pitanja u kampanji u kojoj su se torijevci dičili dobrim rezultatima i rastom BDP-a, a laburisti govorili o potrebi zapošljavanja novih 20.000 medicinskih sestara i 8.000 doktora. Takođe, laburisti su tražili smanjenje studentskih troškova i povećanje broja radnika u javnom sektoru. U tom javnom sektoru, gotovo nevjerovatno, radi jednak broj ljudi kao i 1948. godine.

Britanska ekonomija upravo zbog smanjenih troškova javnih finansija, manjih poreza i sličnih povoljnosti veoma dobro stoji, a projekcije su da će u narednom periodu ostvarivati bolje performanse nego ostatak EU država.

Dokaz da je Kameron odlučan da nastavi u ovom pravcu je ekspresno formiranje nove Vlade koja će nastaviti tamo gdje je stala prije nedjelju dana, sada sa punim jačim legitimitetom nego u proteklih četiri godine.

Ubjedljivo najveći gubitnici su Liberalni demokrati (LIBDEM) koji su pali skoro 50 mandata i ostali na 8 i došli do najslabijeg rezultata u proteklih nekoliko decenija. Izgleda da u Kleig i njegovi platitili previsoku cijenu za koaliciju sa konzervativcima. Izgubili su desetine jakih uporišta, od Škotske, preko šireg Londona do Velsa i južne Engleske.

Gubitnici su, iako nijesu bili na listama, i anketari, prognozeri, analitičari i ostali koji su žestoko omašili i u prognozama i u analizama. Kad se najboljima dešava, možete misliti koliko treba vjerovati anketama koje saopšti neka od partija u našem regionu? Očigledno da je politika i demokratija puno složenija od telefonskog poziva "reprezentativnom uzorku”. Promašaj je bio toliko velik da po prognozi konzervativci nijesu mogli ostvariti većinu ni sa projektovanih 27 poslanika iz LIBDEM-a.

Moje učešće u ovoj kampanji je, pored praćenja preko medija i interneta, ovog puta imalo i “terenski” dio kroz desetodnevnu posjetu laburistima i pomaganje kandidatima u četiri izborne jedinice u sjeverno-istočnoj Engleskoj. Ostaje mi zadovoljstvo da su troje od četvoro kandidata za poslanika osvojili mandate ovog puta. U svakom slučaju, to je bilo jedno odlično iskustvo u sistemu koji je dosta različit od crnogorskog, ali iz kojeg možemo dosta da naučimo, uz želju da se što više naših kolega uključi u slične aktivnosti ukoliko mogu.

Autor je portparol SDP-a

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")