Kome je sve zabranjivan ili je i dalje zabranjen ulazak u Crnu Goru više niko ne zna. Najčuvenija imena nisu, međutim, iz svijeta organizovanog kriminala, naprotiv. Matiji Bećkoviću, dobitniku Njegoševe nagrade, našeg najznačajnijeg književnog priznanja, koje mu je uručio lično nekadašnji Milo Đukanović, spuštena je rampa - strogo zabranjen ulazak zbog govorenja i pjevanja. Zabranu je izrekao sadašnji Dukanović.
Zabranitelji su istovremeno spriječili ulazak u našu Nezavisnost dvojici istoričara: Rakoviću i Antiću, a spisku je pridodat i političar/pravnik Mirović. Nikada nije objašnjeno zašto ali su, valjda, nešto, neovlašteno preturali po istorijskim podacima, datumima i događajima? Mirović je zatečen u nekim pravnim spisima uznemiravajući tako zakonike opšče crnogorske, primorske i brdske?
Juče su sa granice vraćeni reperi Beogradskog sindikata.
Istovremeno, sadašnji Đukanović je skoro poručio onima koji insistiraju na "nezavisnosti" u državnim organima da promijene posao ili državu - da potraže hljeba negdje drugo. Poručio je i sveštenicima da "nisu ništa naučili iz zbivanja devedesetih", odnosno, kada već nisu, da bi im se mogla ponoviti zla sudbina?
U najkraćem; raspamećena dnevna politika našeg raspamećenog "predsjednika" zabranila je uvoz: poezije, proze, istorije, prava, guslarskih napjeva, repovanja i muziciranja sumnjivih nota, a najavljuje izvoz nepodobnih, neposlušnih i nezavisnih ljudi. Priština je uvela takse od 100% na proizvode iz Srbije, a mi smo uveli embargo za svakoga ko ima više od srednje škole i ne nosi utoku i pancir. Imamo naravno pojedincima i zabranu izlaska iz Crne Gore, što mnogi smatraju najtezom kaznom, tako da ličimo katkad na vrstu kaktusa koji niti prima, niti pušta vodu. Ipak, samo katkad je tako.
U principu mi smo konzervativna zajednica koja prihvata sa strane samo migrante i bijelo roblje jer je sa njima moguća dalja distribucija i preprodaja. Specijalizovali smo se za Tajvance koji se, poštujući naš pravni poredak, prvo stacioniraju širom Crne Gore i onda preprodaju svoje sunarodnike, a bave se internet kriminalom u slobodno vrijeme. Bilo ih je pedesetak pa ih nije bilo lako detektovati na graničnim prelazima? U Podgorici i Danilovgradu stvarali smo nedavno uslove za razmnožavanje pripadnika japanske sekte "Aum šinrikjo" (Vrhovna istina sudnjeg dana), a onda ih razjurili u sred održavanja Kongesa. I njih je bilo vise od pedeset. Nikada nismo saznali koliko više.
Dakle, naše državne radarske sprave podešene su da prepoznaju samo pojedince i manje grupe koje se detektuju već na graničnim prelazima, a od kojih prijeti opasnost po nacionalnu opasnost. Bilo bi zaprepaštenja i negodovanja kada bih napisao, sočno i iz srca, šta mislim o politici i državnoj vlasti koja zabrani ulazak, iz bezbjednosnih razloga, Beogradskom sindikatu, a iz istih razloga pusti Nasera Keljmendija da šeta od Tološa do Tuzi, i to u sred međunarodne potrage za pomenutim.
Vlada Georgijeva, Novljanina i Beograđanina, umalo nisu linčovali iz ministarstva Kulture kada je zapjevao Tamo daleko na Kanli Kuli. Iznosili bi ga iz Crne Gore do Dobrakova kao Šešelja svojevremeno da je ostao samo koji dan duže ili da je pjevao koju pjesmu više. Naša "državotvorna" vlast nikada u svojoj istoriji nije imala nepismenije i neobrazovanije rukovodstvo.
Vuče nekako na zezanje kada shvatite ds imamo čak i narečeno kulturno ministarstvo?
Vladinim avionom, u pola dana ili noći, mogu da dolete i odlete samo starlete, a ostalim redovnim avio linijama siguran je ulazak u zemlju samo kriminalcima i biznismenima sa istoka.
Čuo sam vic, ako je vic, da su na nekom širem spisku nepoželjnih gostiju kod nas bili Radoje Domanović i Branislav Nušić? Objasnili su, ipak, mladom saradniku, sastavljaču spiska, da su njih dvojica nezainteresovani za putovanja i preumorni.
Sinoć je iz čuvenog hotela "Klinton" Crna Gora, odjekivalo treš zavijanje jedne, pak, neumorne ali propale muzičke grupe, koja odavno svira za tuđi groš. Niko nije pozivao na bis ali je svejedno, u jednom trenutku, odjekivalo: " izdajice, izdajice"... Drhtale su gornje i donje lage, donji i gornji sprat hotela, donji i gornji svijet, podzemlje i nadzemlje. Turbo lelekači su tako o trošku države i poreskih obveznika napravili živu sprdnju od jednog odavno mrtvog političkog pokreta. Kakva šteta što im je dopušteno da uđu u hotel, ali kada su već bili tu, veća je šteta što , o našem trošku, nisu zadržani unutra. Taj hotelski komitski pokret, taj sobni patriotizam, navikao je i zaslužio da konačno ima trajnu postavku švedskog stola.
Dakle, večeras nam neće pjevati Beogradski sindikat. Naša oba sindikata ćute na tu činjenicu. Nema solidarnosti ni iz etimoloških razloga.
Šteta. Moraćemo sami. Na sinoćnji ropac i graju da smo "izdajnici" odgovorićemo sa: "Sviće, sviće, rujna zora"! Izdajnički - Nego što!
Bonus video:
