Inteligentni uživaju u samoći

Današnjem čovjeku je interakcija manje potrebna nego precima pa je prestala da bude prioritet
5730 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Prema NCBI studiji, visoko inteligentni ljudi imaju tendenciju da se povezuju s manjim brojem ljudi i rjeđe traže socijalnu interakciju. Zanimljivo je da se njihovo životno zadovoljstvo povećava kada odluče da žive po ovoj strategiji.

Prema vodećim istraživačima Satoši Kanazava i Norman Liu, za one koji traže sreću, „pustinjačka“ strategija može biti rješenje - posebno za ljude koji su vrlo inteligentni.

Kroz temeljna istraživanja, ti evolucijski psiholozi su utvrdili da su ljudska bića sretnija kada žive u manje naseljenim područjima.

Takođe su otkrili da se sreća povećava kada je veći procenat socijalnih interakcija s našim najbližima od socijalnih interakcija sa strancima ili poznanicima.

Stoga ne čudi što su učesnici studije pokazali veći stepen sreće kada su imali češće socijalne interakcije - osim jedne grupe. Kod većine inteligentnih ljudi, taj učinak nije bio samo smanjen, već je bio aktivno obrnut. U stvari, kao što su istraživači objasnili, „inteligentniji pojedinci doživljavaju manje zadovoljstva u životu kada se često druže s prijateljima.”

Kerol Grejem, koja proučava ekonomiju sreće, predstavila je taj učinak u članku koji je izašao u Washington Post-u. „Rezultati sugerišu (i to ne čudi) da oni s više inteligencije i sposobnosti da je koriste, vjerovatno će utrošiti manje vremena na druženja, jer su usredotočeni na neki drugi dugoročni cilj.”

Drugim riječima, čudaci koji govore da imaju pametnijeg posla nego “da vise s prijateljima”, zapravo imaju pravo. U tumačenju rezultata ove studije, evolucijski psiholozi otkrili su veliko značenje ove dinamike u odnosu na „Savannah teoriju.”

Ova teorija govori da nalazimo sreću u istim stvarima u kojima bi i naši preci uživali. U savani, gustina populacije bi bila niska i međuljudska interakcija bila bi izuzetno važna za opstanak. Rezultati ove studije, iako na kraju idu u prilog ovoj teoriji, ukazuju na to da je većina visoko inteligentnih ljudskih bića nadišla potrebe ove socijalne interakcije.

Umjesto toga, oni počinju da favorizuju aktivnosti koje su više na intelektualnoj i ekonomskoj bazi i koje promovišu napredak u savremenom svijetu.

Današnjem čovjeku je interakcija manje potrebna nego precima pa je prestala da bude prioritet.

Bonus video: