Mnogim Njemcima je decenijama i sam spomen imena Beate Uze tjerao krv u obraze. Samosvjesna i rječita Njemica je iz spavaće sobe u izlog svoje radnje iznijela čitav svijet seksa, ali i pomagala za razne seksualne igre. To se zbivalo u vrijeme kada se o seksualnosti nije javno govorilo, a nije bilo ni svijesti o tome da bi ona mogla biti povezana sa radošću i zadovoljstvom.
Beate Uze je rođena 1919. u tadašnjoj Istočnoj Pruskoj, oblasti koja je poslije Drugog svjetskog rata postala dio Rusije. Roditelji su je vaspitavali u otvorenom i liberalnom duhu. Otac je bio poljoprivrednik i u štali joj je pokazao kako se pare životinje. Majka je bila jedna od prvih žena koje su završile medicinu u Njemačkoj. Ona joj je otvoreno govorila o ženskoj seksualnosti i čak ju je učila načinima kontracepcije. Beate je u roditeljskoj kući naučila da su djevojčice isto tako talentovane kao i dječaci, piše Deutsche Welle.
Ona je 1937. odlučila da u Berlinu postane pilotkinja. Uskoro je bila sportska i umjetnička letačica. Zatim se 1939. udala za svog instruktora letenja Hans-Jirgena Uzea, a 1943. se rodio njihov sin. Godinu dana kasnije je njen muž stradao u avionskoj nesreći, ali ona je i dalje letjela. Od 1944. je u nemačkom Vermahtu, sa činom kapetana transportuje avione do fronta. Do kraja života nije željela da priča o svojoj ulozi u tom vremenu niti je osjećala krivicu.
Seks više nije samo muška stvar
Na kraju rata uspjela je jednim od poslednjih letova da napusti Berlin zajedno sa sinom. Obrela se u Flensburgu na sjeveru Njemačke.
Bila su to teška vremena za samohranu majku. U razgovoru sa ženama čiji su se muževi vraćali iz rata saznaje da se te žene plaše trudnoće u vremenu teške oskudice. Beate Uze se sjetila kontraceptivnih metoda koje joj je majka preporučila i zapisala jednu od njih - kalendarsku metodu računanja plodnih dana poznatu kao metodu Knaus-Ogino.
"To nije bila sigurna metoda, ali je bilo bolje nego ništa", rekla je Beate Uze kasnije. "Spis X" je naziv brošure koju je prodala po tada veoma visokoj cijeni u 32.000 primeraka. Od toga je stekla kapital za osnivanje firme koja će kasnije postati svjetski koncern.
Ali, njen način prodaje, koji se bazirao na tada neuobičajenom slanju formulara za naručivanje na sve adrese do kojih je mogla da dođe, donosi joj i prve sudske procese. Posle će ih u njenoj karijeri biti oko dvije hiljade. Najčešće su podnosioci tužbi smatrali da su na njihove adrese stigli nepristojni materijali koji navode na nemoralno ponašanje i seks prije braka.
Jedni su se ljutili, a drugi su joj se divili. Seks nije više samo muška stvar. Beate Uze oslobađa žene tako što im priznaje pravo na samostalnu seksualnost. Ona je svoju ideju gledala sa pragmatične strane: "Nije se tada obaziralo na sentimente u onome što se radilo. Gledalo se da se preživi i da se izađe na kraj sa djetetom".
Onda je 1951. učinila sljedeći korak – osnovala je "Kuću za dostavu Beate Uze". Prodavala je kondome i publikacije o "bračnoj higijeni", kako se tada bračni seks nazivao. Njen poslovni model se sastojao od prodaje stvari koje su svima potrebne, a niko o njima ne priča. Ali i ton je nov – za produkte garantuje svojim imenom i direktno oslovljava mušterije.
Rezultat je bio brz rast firme. Poslije prve decenije postojanja, firma je zapošljavala 200 ljudi. A onda, u Flensburgu 1962. otvara prvi seks-šop na svijetu.
"Specijalizovana radnja za bračnu higijenu“ je izazvala talas negodovanja. Neki građani su smatrali da radnja podstiče neprirodno zadovoljenje seksualnih potreba. Čak je i Berzovno udruženje njemačkih knjižara odbilo zahtev firme Beate Uze da se učlani i to iz "moralnih razloga". Lokalni teniski klub takođe ne želi da je primi, što je razljutilo Beate pa je izgradila sopstveno tenisko igralište.
Novi poslovni impulsi dolaze sedamdesetih. Mijenjaju se i zakoni i moralne predstave ljudi. U centru pažnje više nije "bračna higijena" već želja i zadovoljstvo. Pored kondoma, pomada i časopisa, u njenim radnjama odavno se prodaju i erotska pomagala i igračke, donji veš i sredstva za potenciju.
Pornografija je 1975. legalizovana u Nemačkoj te Beate Uze uključuje video-sadržaje u svoju ponudu. Taj poslovni poduhvat najviše su joj zamjerile feminiskinje - zašto Uze prodaje filmove u kojima su žene degradirane na nivo seksualnog objekta? Kritičari joj spočitavaju do danas da joj nije bila važna ravnopravnost već profit.
Neuspjeh porodične firme
Uze je dobila još dva sina u drugom braku sa trgovcem Ernstom-Valterom Rotermundom. Sinovi su se uključili u posao. Međutim, dok posao cvjeta, sinovi započinju svađu. Firma je podijeljena 1981., "Beate Uze" ostaje kod majke i njenog sina Ulriha, a "Dostava Orion" od tada pripada dvojici drugih sinova.
Zastoj je za firmu nezamisliv, njene nove ideje postaju stvarnost. Beate Uze 1996. otvara Muzej erotike u Berlinu, a 1999., dvije godine pred smrt, sa firmom je izašla na berzu.
Akcije su najprije počele astronomski da rastu ali potom i kontinuirano da padaju. Firma je počela da se bori sa smanjenim prometom, a neke filijale se zatvaraju. Zbog prevelike konkurencije koja se pojavila zajedno sa pojavom interneta, stalno joj je prijetio bankrot. Insolventnost je prvi put proglašena prije dvije godine, ali osnivačica firme to nije doživjela.
Kažu da je Beate Uze mnogo patila zbog svađe sinova i podjele firme. A i njen drugi muž izgleda nije bio za nju. Brzo se povukao iz posla i okrenuo se drugim ženama. Posle 20 godina braka Beate Uze se razvodi i potom nalazi novu ljubav, Amerikanca koji je mlađi od nje 25 godina.
Pred kraj njenog života poslovanje je bilo nestabilno ali za svoju pionirsku ulogu u oslobađanju seksualnosti počinje da dobija društvena priznanja. Dugo je u svom Flensburgu bila odbacivana, da bi za svoj osamdeseti rođendan konačno bila upisana u zlatnu knjigu grada. Međutim, nije postala počasna građanka.
Deset godina prije toga, 1989. dobila je Savezni krst za zasluge. Ona se nametnula u muškim oblastima – kao pilotkinja i poslovna žena. Nesumnjivo je njena zasluga da su neke teme koje su bile tabu pronašle put do javnosti. Nije ustuknula ni pred prijetnjama ni pred tužbama ili pred pokušajima da je marginalizuju.
Katrin Renike, autorka koja je napisala njenu biografiju, izjavila je za Dojčlandfunk da Beati Uze nije posebno na srcu ležala ženska emancipacija. Ona je prema gospođi Renike rani primjer "influensera", osobe koja preko marketinškog posredovanja sopstvene ličnosti prodaje svoje proizvode.
Beate Uze je umrla 2001. u osamdeset i prvoj godini života od posljedica upale pluća.
Bonus video:
