Fudbalska reprezentacija Brazila nedavno je četvrti put u istoriji postala prvak svijeta za igrače do 17 godina, prvi put pred svojim navijačima.
Mlade “karaoke” su u uzbudljivom finalu savladale Meksiko sa 2:1, i to nakon preokreta, zahvaljući prvo VAR-u, koji je šest minuta prije kraja domaćinu omogućio penal za izjednačenje (Kajo Žorže), a pobjedonosni gol je u trećem minutu nadoknade postigao Lazaro.
Za ovaj šampionat je vladala najveća pažnja svih najznačajnijih skauta iz vodećih svjetskih klubova, ali i velikog broja menadžera koji su na vrijeme rezervisali avionske karte i smještaj u Brazilu. Došli su da vide u kom smjeru se razvija fudbal. Došli su da vide momke koji više nijesu djeca, iako neki od njih imaju samo 15 godina. Došli su da vide buduće asove i zvijezde, neke nove klince.
A Brazil je imao šta da pokaže. Desni bek Žan Kouto, centarfor Žorže, vezista Žoao Peglou, desno krilo Gabrijel Veron, lijevi bek Kabral, neka su od imena koja bi u budućnosti mogla da zasijaju na fudbalskom nebu.
Ipak, pitanje je uvijek isto: koliko vrijede rezultati u mlađim kategorijama, posebno za igrače koji su još uvijek maloljetnici, od kojih je malo ko zakoračio u profesionalne vode. Istorija selekcije Brazila do 17 godina govori da ne znači mnogo…
Prvi primjer je prva titula Brazila za igrače do 17 godina, u Egiptu 1997. godine. U tom timu je rođena jedna buduća svjetska zvijezda, Ronaldinjo, jedan dobar igrač kao što je Matuzalem, dok su ostali, u seniorskoj konkurenciji, bili, uglavnom, osrednji fudbaleri. Od igrača koji su godištem pripadali toj selekciji, za taj šampionat nijesu pozvani igrači poput Luisa Fabijana, Sisinja (godište 1980), Majkona, Maksvela, Luizaa, Žulija Baptiste, Eurelja Gomesa i Elana (1981).
Dvije godine kasnije Brazil, i dalje pod vođstvom Karlosa Sezara Ramosa, ponovo je osvojio titulu, u Novom Zelandu, a zvijezde ekipe su bile Adrijano i golman Rubinjo. Ostatak ekipe nije napravio velike karijere, a interesantno je da na šampionat nijesu pošli neki od igrača koji su u seniorskoj konkurenciji napravili mnogo više, poput Kake (godište 1982), Danija Alveša, Felipea Mela, Freda, Dantea, Džefersona, Viktora i Mišela Bastosa (svi 1983. godište).
Za nedavno Svjetsko prvenstvo u Brazilu do 17 godina vladala je najveća pažnja svih najznačajnijih skauta iz vodećih svjetskih klubova
Brazil je treću titulu prvaka svijeta do 17 godina osvojio 2003. godine u Finskoj. Iz te generacije kasnije su odskočili Ederson i Džonatan…Poziv za to takmičenje nijesu dobili Hulk i Enrike (1986), ali i Luis Gustavo, David Luiz, Ramireš i Žo (1987).
Niko ne spori da je Brazil najveća fudbalska “fabrika” fudbalera, kao što su i njihovi selektori kompetentniji od onih koji komentarišu nekoliko godina kasnije. Ali, dilema je kolika je realna vrijednost igrača u tom uzrastu, kada ni fizički razvoj još nije završen, i kada nije u potpunosti moguće na pravi način ispratiti svakog talenta…
Bonus video:
