Malo gdje je religija izgubila na značaju kao u Ujedinjenom Kraljevstvu. Godine 1933, 75 odsto britanskih beba je kršteno u Crkvi Engelske, a približan procenat građana se izjašnjavao kao hrišćani. Danas manje od milion ljudi ide redovno u crkvu, a samo dva odsto mladih odraslih osoba sebe naziva anglikancima, piše portal „Politiko“.
Uprkos tome što govori lider Breksit stranke Najdžel Faraž i drugi desničari, UK više nije većinski hrišćanska zemlja, dodaje se u komentaru i ističe kao „bizarno“ to što Anglikanska crkva, iako je na izdisaju u smislu značaja, ona i dalje vrši veliki uticaj. Engleska 21. vijeka je skoro sama među naprednim zapadnim ekonomijama koje su zadržale državnu religiju. Crkve Irske i Škotske su odavno zasebne, a Kirk u Škotskoj je nacionalna crkva, što znači da je potpuno odvojena od države. U Engleskoj, međutim, zvanična Crkva Engleske istrajava, piše „Politko“ u članku pod naslovom „Nema mjesta za boga u britanskoj politici“.
U članku se navodi da je crkva 13. po veličini zemljoposjednik u UK, sa 105.000 hektara i imovinskim portfoliom vrijednim dvije milijarde funti.
Iako religija poziva da se siromašni pozovu u kuću, Crkva Engleske je malo uradila na tome da obezbijedi krov nad glavom, piše „Politiko“, uz podsjećanje da je nadbiskup kenterberijski Džastin Velbi (duhovni vođa anglikanaca) tek nakon upornih kritika na kraju obećao da će na crkvenoj imovini izgraditi kuće za obične radnike.
„Velbi, koji je na toj funkciji od 2013, potiče iz evangelističkog ‘alfa’ krila Crkve. Taj pokret je osnovam 1970-ih, ali je od tada preuzeo više prozelitsku ulogu - ciljajući bogate profesionalce iz srednje klase,“ piše u komentaru.
Dodaje se da Velbi, koji je školovan na elitnom Itonu, puno priča za medije, uči poslanike kako da se ponašaju, izražava stavove o ekonomiji ili nudi da predsjedava razgovorima o zastoju oko breksita.
Biskupi imaju stvarnu političku moć
Iako 52 odsto Britanaca kaže da uopšte nisu vjernici, mediji i dalje nameću mišljenja nabdiskupa i njegovog sveštenstva, što se, kako se ističe u članku, smatra toliko normalnim da se većina naroda ne zapita zašto je to tako.
„Velbi i njegovi biskupi su više od pukih influensera na društvenim mrežama. Oni imaju stvarnu političku moć. Koliko god zvučalo bizarno, Ujedinjeno Kraljevstvo, zajedno sa Iranom i Vatikanom, je jedna od samo tri države u svijetu koje i dalje imaju sveštenike u parlamentu: 26 Duhovnih lordova sa trajni mjestom u gornjem domu britanskog parlamenta“, navodi se u članku.
Ističe se da se održavanje tog feudalnog prava smatralo neprihvatljivim još u 17. vijeku, kada je sveštenstvo na kratko izbačeno, ali se od povratka 1660, biskupi opiru svim naporima da se parlamnet oslobodi od njih.
Predlog zakona iz 2012. je predviđao da njihov broj bude smanjen na 12, ali nije prošao, a argument za opstanak biskupa glasi otprilike da su oni iznad politike i da parlamentu daju božansku dimenziju, piše portal, dodajući da se glasački učinak sveštenih lica posljednjih godina uglavnom svodio na podršku svojim i interesima Konzervativne stranke.
Kada su im se mišljenja razlikovala, 26 biskupa bi bilo konzervativnije od samih konzervativaca.
Kao primjer se navodi protivljenje zakona o istopolnim brakovima 2013, kojem se tvrdo jezgro konzervativnih biskupa žestoko protivilo. Usvojen je tek pošto je uvršten amandman koji anglikanskim sveštenicima zabranjuje istopolne zajednice. „Politiko“ piše da su se pripadnici britanske hrišćanske LGBT zajednice našli u čudnoj situaciji, gdje im sekularno krilo države omogućava da stupaju u brak, a crkva ne.
„Naša je kolektivna stramota što u Britaniji 2019. država i dalje dozvoljava svojoj crkvi da diskriminiše gej parove koji žele da sklope brak.“
U komentaru se navodi da je to slučaj i sa djecom koja žele da idu u školu.
„Većina nas ne pridaje pažnju tome da trećinu državnih institucija koje u Engleskoj pružaju osnovno i srednje obrazovanje čine ‘vjerske škole’ kada pokušavamo da pošaljemo dijete u jednu od njih. Njih oko 68 odsto je pod upravom Crkve Engleske, kojoj je dozvoljeno da prilikom prijema daje prioritet vjernicima“.
Zloupotrebe u obrazovnom sistemu
„Politiko“ ocjenjuje da je to još jedan „sramni primjer“ britanskog obrazovnog sistema koji daje povlašten tretman srednoj klasi na štetu siromašnih, te da je on plodno tle za zloupotrebe. Navode se slučajevi roditelja koji idu u crkvu sve do dana dok njihovo dijete ne osigura mjesto u školi. Djeca iz porodica koje ne idu u crkvu u međuvremenu rizikuju da budu isključena iz najbliže osnovne škole jer su njegovo mjesto zauzeli religiozni roditelji koji žive daleko. Daleko od toga da obeshrabruju ovakvu štetnu praksu, britanske vlade, jedna za drugom, pozdravljaju vjerske škole i njihovo širenje. „Politiko“ piše da ni djeca koja idu u „obične“ državne škole „ne mogu izbjeći Boga“.
Naime, zakon iz 1998. nalaže da svaki đak svakodnevno učestvuje u „činu kolektivnog bogosluženja“.
„Tako da su djeca u šestoj najmanje religioznoj naciji na Zemlji i dalje svakodnevno podvrgnuta činu obaveznog kolektivnog bogosluženja bez obzira na uvjerenja njihovih roditelja“, piše briselski portal.
Ocjenjuje se da država ne čini ništa značajno da bi oporavila urušene institucije i postavlja se pitanje koliko još može trajati to „ekscentrično, štetno stanje“.
„Bregzit građanski rat je doveo u pitanje skoro svaku britansku instituciju, a kako se kraljica neizbježno bliži posljednjim godinama vladavine, Ujedinjeno Kraljevstvo vjerovatno ide ka periodu svođenja računa“, ocjenjuje „Politiko“.
U komentaru se ističe da je istrajni uticaj inače irelevantne Crkve Engleske na državne škole i gornji dom parlamenta velika boljka demokratije i da će se sveštenstvo i njihovi saveznici u Konzervativnoj stranci nesumnjivo svim silama boriti da zadrže postojeće stanje.
„Politiko“ ocjenjuje da bi to bila greška i da dugoročni opstanak anglikanske vjere leži u budućnosti u kojoj će biti odvojena od države i reformisana za 21. vijek.
Do promjene ne moće doći tako brzo, i s obzirom na to da Boris Džonson ima stabilnu većinu, reforma Doma lordova je vjerovatno pri dnu dnevnog reda, piše u komentaru.
Izražavajući nadu da bi opozicine stranke mogle pomjeriti to pitanje prema vrhu, portal piše da od britanskih političkih lidera samo Faraž to najavljuje kao sljedeće političko bojno polje.
„Ovoga puta je u pravu“, zaključuje „Politiko“.
Bonus video:
