Moguće je poslovati sa Rusima i ostati bezbjedan.
I moguće je pokazati da Zapad nije protiv Rusije, nego protiv Kremlja i protiv kleptokratije, piše Mark Galeoti sa londonskog Kraljevskog instituta ujedinjenih službi.
Nakon izbora Borisa Džonsona za premijera i odbrojavanja do potencijalno “trvrdog” breksita - izlaska iz Evropske unije bez sporazuma - napori Britanije da zauzme oštar stav prema ruskim političarima-biznismenima mogli bi uveliko nazadovati, navodi Galeoti.
“Već čujem komentare da bavljenje prljavim ruskim novcem nije baš prioritet i da će vjerovatno biti još manji. Jedno vrijeme sam mislio da možemo izbaciti ruske oligarhe, ali ćemo sad možda ponovo da prostiremo crveni tepih”, rekao je nedavno razočarani službenik Nacionalne kriminalističke agencije (NCA), britanskog ekvivalenta FBI.
Ujedinjeno Kraljevstvo je zauzelo oštar stav prema Rusiji, posebno nakon pokušaja ubistva špijuna Sergeja Skripalja 2018.
Protjeralo je 23 diplomata iz ruske ambasade. Uvelo je kontrolu ruskih letova privatnim avionima i podrobnije kontrole njihove robe. NCA i obavještajne službe su pojačale istrage o ruskom novcu koji stiže u zemlju.
Tadašnja premijerka Tereza Mej je otvoreno poručila Rusima koji žele da uživaju u slobodama Londona radeći za Kremlj protiv Britanije: “Nema mjesta za te ljude, ili njihov novac, u našoj zemlji.” Džonson, koji je napisao biografiju Vinstona Čerčila i želi da ga drugi vide u tom svjetlu, podsjeća na svog heroja samo po tome što je naslijedio najgoru britansku krizu od Drugog svjetskog rata, objavio je nedavno “Ekonomist”.
Očekuje se da će breksit, posebno izlazak bez sporazuma, imati negativan efekat na ekonomiju i diplomatski izolovati državu u svijetu gdje su njeni interesi pod prijetnjom, kao trenutno u Ormuskom zalivu.
Prema najgorem scenariju Banke Engleske, koji su neki kritikovali kao previše ekstreman, doći će do pada BDP-a od osam odsto. Mnogi strahuju da će vladi tako očajnički biti potrebne investicije da će Britanija biti još otvorenija za prljavi novac i kleptokrate, kao što je bila nakon finansijske krize 2008, piše Galeoti.
U tekstu “Problem Borisa Džonsona sa ruskim oligarsima” koji je objavio “Forin polisi”, navodi se da je teško znati šta ekscentrični Džonson misli o ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.
Iako ga je novi premijer javno ismijavao i kritikovao, postoje brojni izvještaji da je tokom njegovog mandata šefa britanske diplomatije, direktni nadzor nad spoljnom obavještajnom službom MI6 izmješten iz njegovog resora zbog veza sa Rusima.
“On svako nije Putinov obožavalac niti drug. Brigu predstavlja to hoće li Džonson, koji je u kampanji obećavao projekte koji bi koštali desetine milijardi funti i da će biti premijer najnaklonjeniji biznisu, imati jednaku želju da sprečava priliv ruskog novca u London. Kao gradonačelnik Londona je, na kraju krajeva, nadzirao građevinski bum podstaknut često spornim investicijama, a njegov odgovor na problem prljavog novca nije bio da ga otjera nego samo oporezuje.” Galeoti kaže da nije čudo što su policijske službe zabrinute.
Službenik NCA, na primjer, ne očekuje direktnu naredbu da se Rusi ostave na miru, nego strahuje da će se očekivati da oni nisu više prioritet i da će samo presušiti resursi za “često užasno složene slučajeve”.
Imajući u vidu da mogu da priušte najbolje advokate i računovođe, to je isto kao da im se daju odriješene ruke.
“Imati ovdje ruske oligarhe, sa unutrašnjim vezama sa Kremljom, znači rizik za nacionalnu bezbjednost, a ne ekonomske šanse”, rekao je jedan bivši britanski obavještajac.
Galeoti piše da se pojavila nova grupa ruskih ultrabogataša uglavnom zahvaljujući vladinim ugovorima i pokroviteljstvu. Neki, poput braće Rotenberg, Borisa i Arkadija, odavno su lično povezani sa predsjednikom. Ostali, poput tajkuna metalske industrije Olega Deripaske, gaje takve veze jer novac nije prava valuta u Rusiji, nego politička moć.
Igor Sečin, čelnik državne naftne kompanije “Rosnjeft”, jedna je od najuticajnih ličnosti od koje se najviše boje u ruskom poslovnom svijetu, ali nije u 25 najbogatijih Rusa po “Forbsovoj” listi.
Profesor Galeoti objašnjava da većina biznismena za koje važi da su “povezani sa Kremljom” nemaju jake veze sa Putinom. Međutim, mogu biti pozvani da volontiraju i naprave neke usluge kao cijenu za stalni prosperitet. To se vidjelo u izvještaju američkog specijalnog istražitelja Roberta Mulera, koji je objavio intervjue sa Avenom, u kojima nudi da pokuša da uspostavi kontakte sa budućim timom predsjednika Donalda Trampa.
Ostalu su bliže povezani sa geopolitičkom agendom Kremlja.
Nacionalistički “minigarh” Konstantin Malofejev je pod sankcijama zbog uloge u finansiranju operacija na Krimu i u Donbasu, a uveliko se smatra da je bio pokretačka snaga neuspjelog državnog udara u Crnoj Gori, navodi Galeoti. “To nije slučaj biznismena primoranog da čini male usluge za državu nego onoga koji aktivno podstiče remetilačke aktivnosti”.
Jednako velike varijacije postoje u aktivnim i trajnim vezama poslovnih ljudi sa mračnijom stranom Rusije - organizovani kriminal i obavještajne i bezbjednosne službe, piše u komentaru.
Galeoti ističe da nije bilo moguće zaraditi novac, posebno 1990-ih, bez neke veze sa kriminalom, “isto kao što su danas neizbježni određeni stepen korupcije i čak povremene usluge špijunima”.
Pitanje je da li to rade iz nužde ili željno prihvataju i da li stare mafijaške veze i dalje obavezuju, piše Galeoti i podsjeća da SAD nije uveo sankcije
Deripaski samo zbog povezanosti sa Putinom nego zbog optužbi o kriminalnim aktivnostima, koje on poriče.
Galeoti kaže da bi tretiranje svih bogatih Rusa i njihovog novca kao jednako problematičnih bilo odrađivanje posla za Putina. Njegova nova priča je da Zapad gaji nepopustljivu mržnju prema Rusiji i Rusima i godinama pokušava da ohrabri ili nametne “deofšorizaciju” - da primora bogate Ruse koji iznose novac iz države zato što joj ne vjeruju, da ga vrate kući.
Američka vlada je 2018. ismijana zbog uproštene liste ruskih oligarha koji bi mogli biti meta sankcija jer se ispostavilo da je to 96 milijardera čija su imena prepisana sa “Forbove” liste. Britanija, smatra Galeoti, može da krene drugim putem i da bude previše otvorena za Ruse koji donose ne samo sumnjiv novac nego i uticaj Kremlja.
“Zato je ovo možda prilika za Britaniju da istraži nove načine da klasifikuje bogate Ruse i identifikuje one zbog kojih bi ona i Zapad kao cjelina trebalo najviše da brinu”, kaže Galeoti.
On navodi da postoje najmanje tri kategorije koje se ističu. Apolitični bogati se mogu smatrati biznismenima koji rade u teškom okruženju, a njihove aktivnosti u inostranstvu su uglavnom ograničene na dobrotvorne, na dodatnu zaradu i usko definisano lobiranje povezano sa legitimnim komercijalnim interesima. Od preživjelih “semibankiršćina” poput Potanjina i Fridmana do novih zvijezda kao što su tehnološki investitor Jurij Milner, oni se neće usprotiviti Kremlju, ali nisu ni njegovi obožavatelji, piše u komentaru.
Drugu kategoriju čine klijenti Kremlja, više službenici nego pravi biznismeni, koji za vladu upravljaju industrijama i sektorima. Ličnosti poput “Putinovog kuvara” Jevgenija Prigožina, kojem su uvedene sankcije zbog Krima i optužen je da vodi zloglasnu farmu trolova koja se navodno miješala u američke izbore i plaćeničku vojsku “Vagner”, napreduju tako što čine sve što Kremlj traži od njih.
Sečin bi se mogao smatrati jednim od njih.
Međutim, iako je blisko povezan sa vlašću, on ima određeni stepen autonomije zbog čega je posebno problematičan na Zapadu. To je grupa koju Galeoti naziva “kremljokrate”.
“Oni čine usluge Kremlju u zamjenu za privilegije i profit, ne toliko zato što moraju nego što su tako izabrali, iz ideološke posvećenosti kao Malofejev ili pragmatičnog interesa kao Deripaska.”
Galeoti zaključuje da nije nemoguće bezbjedno poslovati sa Rusima, ali da je potrebno malo suptilnosti, “što nikad nije bila jača strana Borisa Džonsona”.
Nije svaki bogataš oligarh
Galeoti kaže da je situacija složenija nego što izgleda i da svaki “oligarh” zapravo nije oligarh, niti svaki bogati Rusima unutrašnje veze sa Kremljom. A tretirati sve njih kao toksične ne čini ništa za interese Zapada, dodaje se u komentaru.
Svaki bogati Rus postaje “oligarh” bez obzira na bogatstvo, mjesto boravka i to kako zarađuju novac. Ono što razlikuje oligarha od bilo kojeg bogate osobe nije samo bogatstvo nego politička moć, nivo uticaja koji nije srazmjeran čak ni njihovom bogatstvu, kaže Galeoti.
Prvobitni ruski oligarsi su bili takozvani “semibankiršćina”, sedam bankara, koji su podržavali i sve više vodili vladu predsjednika Borisa Jeljcina 1990-ih.
Otkad je Putin došao na vlast krajem 1999, jedan od sedmorice je umro (Boris Berezovski), dvojica su u egzilu (Vladimir Gusinski i Mihail Hodorkovski), a četvorica (Mihail Fridman, Petar Aven, Vladimir Potanjin i Aleksandar Smolenski) su se na različite načine prilagodili novoj realnosti, u kojoj su bogataši bogati dok im to Putin omogućava, često premještajući veći dio bogatstva iz zemlje.
Bonus video:
