Sjeverni tok 2: Hladni rat se vratio u Njemačku

Berlin se našao između dva fronta u globalnom sukobu oko energije
7709 pregleda 6 komentar(a)
Do zavšetka ostala 294 kilometra: Postrojenje u Lubminu, Foto: Spiegel.de
Do zavšetka ostala 294 kilometra: Postrojenje u Lubminu, Foto: Spiegel.de

Rukovodilac građevinskog projekta Klaus Hausman namjerava da se penzioniše za pet mjeseci, i to će mu biti treći pokušaj.

Inženjer Hausman (71) je dva puta popustio i vratio se na gradilište. Sada je potreban u gradiću Lubmin u istočnoj njemačkoj pokrajini Meklenburg-Zapadna Pomeranija, gdje ruski gasovod za prirodni gas Sjeverni tok 2, dužine 1.230 kilometara, stiže do njemačke obale Baltičkog mora. Niko drugi nema toliko iskustva sa ovakvim projektima.

Hausman, koji je do sada radio na nekoliko postrojenja, uključujući elektrane, kompresorske stanice i industrijske zgrade, sada želi da privede kraju svoj najveći posao - postrojenje Sjevernog toka 2 odakle počinje transport gasa.

„Sve je prilično spremno“, kaže Hausman i dodaje da bi gas mogao uskoro početi da teče, ukoliko se ne ispriječi međunarodna politika.

A to je, kako piše njemački časopis „Špigl“, uzbunjujući scenario koji trenutno zaokuplja vlade u Berlinu, Kijevu, Varšavi, Moskvi i Vašingtonu. Američki Senat bi uskoro mogao uvesti sankcije i stopirati projekat, samo nekoliko mjeseci prije planiranog završetka.

Meta bi bile kompanije i radnici koji specijalnim brodovima polažu cijevi na dubinama od oko 30 metara ili više za ruske izvoznike gasa. Amerikanci prijete da će zamrznuti bankovne račune i zabraniti ulazak u SAD „korporativnim službenicima“ koji rade na projektu.

Vlasnici brodova su već nagovijestili da će odmah prekinuti rad na naftovodu ako Amerikanci ostvare prijetnju. To bi bio fijasko za Rusiju, navodi „Špigl“ i dodaje da u svijetu postoji samo pet takvih specijalizovanih brodova i bilo bi gotovo nemoguće naći bilo kakvu zamjenu.

Navodeći prereke na koje je projekat naišao tokom proteklih mjeseci, list piše da je Danskoj dugo trebalo da odluči hoće li dozvoliti da gasovod prolazi kroz njene teritorijalne vode. Dozvola je došla prije dvije nedjelje.

Danska dionica je jedina koja nedostaje, samo 294 kilometra do završetka gasovoda. Rad na posljednjoj trasi je već počeo. Zavarivanje čelične cijevi, djelova od 12 metara, težine 24 tone, obloženih sa 11 cm betona, obavlja se na plovilu Solitaire prije spuštanja na dno Baltičkog mora. Ogromni brod, dužine 300 metara, od 70.000 konjskih snaga, može postaviti oko tri kilometara cijevi dnevno. Nosioci Sjevernog toka 2 - ruski Gasprom i pet evropskih kompanija, uključujući njemačke Vinteršel i Uniper, guraju projekat velikom brzinom.

„Špigl“ piše da sukob između SAD i Rusije oko Sjevernog toka 2 podsjeća na Hladni rat između 1945. i 1989, kada su dvije supersile konstanto prijetile da će intenzivirati sukob vojnom silom - sovjetske nuklearne rakete „SS-20“ protiv američkih „peršing II“. Ovoga puta, navodi nedjeljnik, Amerikanci i Rusi su suptilnije pristupili sukobu i koriste ekonomsko oružje.

„Oni se bore za dominaciju na globalnim tržištima energije, koristeći spletke, blefove i uzajamno zastrašivanje. Međutim, kao što je bio slučaj sa Hladnim ratom, epicentar krize je u Njemačkoj, energetskom čvorištu Evrope. Nigdje drugo ne postoji takav sukob ekonomskih i geopolitičkih interesa.“

Njemačka uhvaćena između SAD i Rusije

Amerikanci traže nova tržišta za tečni prirodni gas koji proizvode. Taj energent se hladi na minus 162 stepena Celzijusa i transportuje širom svijeta, uključujući i Evropu. Konkurent koji pouzdano i jeftino snabdijeva kontinent energentima putem gasovoda je, naravno, smetnja za Vašington, navodi “Špigl”.

U želji da podrije položaj Rusije na evropskom tržištu, američki predsjednik Donald Tramp je usmjerio gnjev na najboljeg kupca Moskve, Njemačku, koristeći hladnoratovsku taktiku. „Štitimo Njemačku od Rusije, a Rusija dobija milijarde dolara od Njemačke“, rekao je Tramp u junu. On tvrdi da gasovod čini Berlin „taocem Rusije“.

U međuvremenu, Rusi se nadaju da će proširiti posao izvoza energije, što je njihov najvažniji izvor čvrste valute. Sjeverni tok 2 bi godišnje transportovao oko 55 milijardi kubnih metara prirodnog gasa u Evropu, otprilike onoliko koliko Rusi trenutno pumpaju kroz prvi Sjeverni tok, koji je pušten u rad 2011. Ovi naftovodi će zajedno zamijeniti većinu kapaciteta koji se do sada transportovao kopnom preko Ukrajine.

Donald Trump
Tramp usmjerio gnjev na najboljeg kupca Moskve(Foto: Evan Vucci/AP)

„Špigl“ navodi da to nije koincidencija i da ruski predsjednik Vladimir Putin želi da rutom preko Baltičkog mora zaobiđe Ukrajinu, što bi moglo oslabiti tu zemlju. Nova ruta bi takođe omogućila Rusiji da uštedi milijarde tranzitnih taksi koje nevoljno plaća Kijevu.

Njemačka kancelarka Angela Merkel, koja se javno distancira od Putina, podržava projekat preko Baltičkog mora uprkos protivljenju unutar svoje stranke, Hrišćansko-demokratske unije desnog centra. Ona gasovod vidi kao dodatni način da Njemačka osigura zalihe energije.

S obzirom na to da prirodni gas prilikom sagorijevanja proizvodi manje štetnih gasova od uglja ili nafte, vjerovatno će igrati sve veću ulogu u prelasku Njemačke na obnovljive izvore energije u narednoj deceniji, piše “Špigl”, dodajući da je Rusija najvažniji snabdjevač Njemačke prirodnim gasom, ispred Norveške i Holandije.

Zalihe iz Holandije će uskoro vjerovatno potpuno prestati jer su zbog serije zemljotresa, Holanđani odlučili da od 2022. više ne vrše eksploataciju prirodnog gasa iz svoje najznačajnije oblasti proizvodnje. Njemačke rezerve gasa se smanjuju a kompanija Uniper iz Dizeldorfa je upozorila da bi se Evropa u narednoj deceniji mogla suočiti sa manjkom od 100 do 300 milijardi kubnih metara godišnje.

Trenutno u evropskim lukama postoje 24 terminala gdje se može isporučiti prirodni tečni gas (LNG), ali nijedan nije u Njemačkoj.

Uniper planira da izgradi takvo postrojenje u luci Vilhelmšaven kod Bremena. Terminal, koji je djelimično finansira njemačka vlada, trebalo bi da počne sa radom 2022. Berlin taj projekat smatra gestom dobre volje prema Vašingtonu.

Sa LNG iz Amerike i ruskim gasom iz gasovoda, kancelarka izgleda nastoji da osigura uvoz energije iz više izvora.

"Pitanje je hoće li to biti dovoljno da zadovolji američkog predsjednika. On bi više volio da primora njemačku vladu da bira između Rusije i SAD,” ocjenjuje “Špigl”.

Nova supersila u globalnom biznisu sa gasom

Kouv Point se nalazi na 90 minuta vožnje od Vašingtona. Tu, u Zalivu Česapik, postaje jasna Trampova vizija za budućnost evropskih zaliha prirodnog gasa. Na obali, okružen živopisnim selima i plažama, nalazi se strogo čuvani industrijski kompleks, terminal za punjenje LNG.

Izgrađen je da upravlja i džinovskim brodovima Q-Max klase, dužine do 345 metara i nosivosti do 266.000 kubnih metara. Ta količina je dovoljna za grijanje više od 40.000 stanova tokom čitave godine.

Ovaj terminal je prvobitno bio namijenjen procesuiranju prirodnog gasa iz Alžira. Do tada je izbila revolucije „frekinga“, kontroverzne metode eksploatacije gasa iz škriljaca, koja je pretvorila SAD u energetsku supersilu.

Tako se Kouv Point transformisao iz uvoznog u izvozni terminal. Prema operatoru terminala, Dominio Energy, 85 brodova je napunjeno za izvoz od 2018. Do sada se gas izvozio primarno u Indiju i Japan. „Bili bismo oduševljeni da izvozimo i u Evropu“, kaže direktor Dominiona Pol Rupert i dodaje da je lokacija na Atlantiku „idealna“ za tu svrhu. Pored postrojenja u Kouv Pointu, LNG terminali se grade u nekoliko američkih luka. Te tankerske veze su pretvorile LNG u robu kojom se globalno trguje, u najbrže rastući izvor fosilne energije.

Obilna ponuda na globalnom tržištu prošlog ljeta dovela je do pada cijena u Evropi i LNG je mogao da se dobro nadmeće sa gasom iz cijevi koji je tipično jefitniji. SAD žele da dominiraju tim biznisom i nametnu se kao najveći svjetski izvoznik LNG.

„Nijedan saveznik u Vašingtonu“

Ričard Bart (72) je tokom 1980-ih bio američki ambasador u Zapadnoj Njemačkoj u Bonu. Danas radi kao lobista u Vašingtonu i zastupa kompanije koje stoje iza Sjevernog toka 2. „Nažalost, ovaj projekat nema nijednog saveznika u Vašingtonu. Moglo bi se čak reći da je siroče“.

Kritike ne dolaze samo od predsjednika. Protivnici gasovoda su zastupljeni u oba doma Kongresa i u obje političke stranke. Među republikancima, to su jastrebovi koji Rusiju generalno smatraju rivalom na svjetskoj sceni, a među demokratama svi oni članovi Kongresa koji žele da se osvete Putinu zbog miješanja u američke predsjedničke izbore 2016. godine, piše „Špigl“.

„Mnogo ljudi ovdje u Vašingtonu vidi stvari previše crno-bijelo“, kaže Bart. „Misle da će Evropa biti snabdijevana ili ruskim gasom ili LNG-om, ali ima dovoljno potražnje za oboje“. Spoljnopolitički odbor američkog Senata u julu je usvojio nacrt zakona o zaštiti evropske energetske bezbjednosti. Ostalo je samo da se stavi na glasanje prije nego što stupi na snagu.

Njemački nedjeljnik piše da bi Senat mogao iskoristiti kongresni trik da ubrza taj proces. Zakon o sankcijama se može dodati kao amandman nekom većem zakonu poput onog o nacrtu vojnog budžeta, čije se usvajanje očekuje za Božić. Osim toga, Tramp bi mogao u bilo kom trenutku odlučiti da sam nametne sankcije.

Grenel prijetio sankcijama

Trenutni ugovor za prenos prirodnog gasa preko Ukrajine ističe 31. decembra, što znači da pregovaračka pozicija Ukrajinaca jača sa svakim danom odlaganja projekta, posebno imajući u vidu obavezu Rusije da nastavi snabdijevanje potrošača u Evropi.

Uz posredovanje Evropske komisije, Rusi i Ukrajinci pokušavaju da se dogovore od ljeta 2018. Kada su se približili sporazumu u septembru, američki ambasador u Njemačkoj Ričard Grenel je odmah pošao u Kijev. On je više puta prijetio sankcijama njemačkim kompanijama kako bi spriječio izgradnju gasovoda. Grenel je „Špiglu“ potvrdio da je bio u Ukrajini, ali samo da podrži američku kampanju za dekriminalizovanje homoseksualnosti. Ambasada SAD u Kijevu je, međutim, na Tviteru objavila njegovi fotografiju sa ukrajinskim zvaničnikom za prirodni gas.

Rajner Sele, čelnik austrijske kompanije OMV, koja ima udjela u Sjevernom toku 2, kaže da SAD vrše ogromni pritisak za sprečavanje izgradnje gasovoda i eliminisanje konkurenta.

„Ne možemo popustiti pod tim pritiskom u Njemačkoj i Evropi“, rekao je za njemački list. Bart, lobista u Vašingtonu, takođe zagovara čvršći stav. „Njemci su ovdje malo slabi“, kaže Bart i dodaje da se Amerikancima treba direktnije suprotstaviti.

Sijanje nesloge po Evropi

Evropska unija nastoji da zauzme stav, ali je i ona, kako piše „Špigl“, postala pion beskompromisnih takmaca.

„Njemačka i EU su u opasnosti da se nađu u nezgodnoj situaciji između Rusije i SAD“, kaže Kirsten Vestpal, analitičarka njemačkog Instituta za međunarodne i bezbjednosne poslove (SWP) u Berlinu. Ona smatra da gasovod preko Baltičkog mora sije neslogu po Evropi.

„Špigl“ navodi da je Evropa prije pet godina bila jedinstvena oko ovog pitanja, pri čemu su se članice EU dogovarale o zajedničkoj energetskojpolitici u odgovoru na vojnu intervenciju Rusije na Krimu. Cilj je bio da se smanji zavisnost od ruskog gasa, prošire alternativni izvori i uspostavi unutrašnje tržište za gas.

EU je imala izgrađene LNG terminale i dobro umrežene gasovode. Pričalo se o „energetskoj uniji“, makar dok se Angela Merkel nije povukla iz tog saveza i podržala ruski gasovod preko Baltika. Taj potez je naljutio mnoge saveznike.

„Špigl“ ocjenjuje da je moguće da eskalacija sukoba oko gasovoda ubrza proces koji će ponovo zbližiti Evropljane. „Ako SAD uvedu sankcije kompanijama koje rade za ruske energetske firme, posljedice bi mogle ići puno dalje od izgradnje Sjevernog toka 2. Sama rasprava o toj mogućnosti već remeti operacije u rafineriji nafte PCK u Švetu, u istočnoj njemčkoj pokrajini Brandenburg.

Tu se dnevno proizvede dovoljno goriva za oko 250.000 automobila, 60.000 kamiona ili 50 aviona. Berlin, pokrajina Brandenburg i veliki djelovi istočne Njemačke uveliko zavise od naftnih proizvoda iz Šveta. Rafinerija je u većinskom vlasništvu Rosnjefta, što predstavlja problem nekim njemačkim i američkim kompanijama. Iz straha od kazne, one traže prekid saradnje sa postrojenjem iako Amerikanci još nisu uveli sankcije.

Njemačke banke su, na primjer, najavile da neće moći da daju kredite Rosnjeftu u Njemačkoj zbog mogućih sankcija. Iz istog razloga, Simens ne namjerava da potpisuje nove ugovore o uslugama.

„Špigl“ navodi da bi ovo moglo da stvori situaciju koja nije samo rizik za PCK nego i prijeti zalihama nafte za stotine hiljada ljudi. Kontrolni centar rafinerije, koji je hermetički zatvoren i zaštićen od požara i napada, planirala je, izgradila i održava ga jedna američka industrijska kompanija. Ta firma je već obavijestila Ruse da će obustaviti operacije ako SAD uvedu sankcije.

„Ako se to desi, rafinerija više neće biti operativna i biće onemogućeno pouzdano snabdijevanje okolne oblasti, uključujući aerodrome u Berlinu“, rekao je portparol Rosnjefta Burhard Volki.

U međuvremenu, u Lubminu počinje završna faza na postrojenju koje je logistička veza između Sjevernog toka 2 i evropske gasne mreže.

Ako sve bude išlo po planu, pripremni radovi će biti završeni za manje od četiri nedjelje. Vođa projekta Klaus Hausman nema dilemu da će rok biti ispunjen i da će gas poteći kroz Sjeverni tok 2. Vjeruje da će ceremoniji otvaranja prisustvovati kao penzioner.

SAD spremne da nameću interese grubom silom

Matijas Varnig (64), izvršni direktor Sjevernog toka, ovih dana puno vremena provodi u Berlinu, gdje se sastaje sa političarima, konsultantima i advokatima, nastojeći da spasi projekat.

Prije pada Berlinskog zida, Varnig je radio kao špijun istočnonjemačke tajne policije Štazi, pod pseudonimom Ekonomista. Nakon pada komunizma, bio je investicioni bankar u Sankt Peterburgu, gdje se sprijateljio sa Putinom. Kasnije se pridružio odboru ruske energetske grupacije Rosnjeft i obavljao različite funkcije u Gaspromu.

Uspio je da za Kremlj progura projekat prvog Sjevernog toka uprkos velikom protivljenju, naročito Poljske i Ukrajine. Danas, međutim, on opisuje situaciju kao „daleko težu“. Sada kada su SAD osvojile svjetsko tržište, kaže Varnig, spremne su da svoje interese nametnu „grubom silom“.

Varnig kaže da ima plan B za slučaj da sankcije poremete radove na projektu. Kaže da se, u slučaju potrebe, cijevi mogu postaviti bez specijalnih brodova. Djelovi se mogu zavariti na kopnu, transportovati do mora, gdje će ih ronioci instalirati. Varnig je postavio skladišta širom Evrope, u kojima su cijevi, rezervni djelovi i oprema kako bi se moglo nastaviti instaliranje cjevovoda. To bi, međutim, značilo da će završetak biti odgođen za nekoliko mjeseci, što Rusi teško mogu da priušte.

Bonus video: