Šta treba da se desi da bi ministar u Crnoj Gori podnio ostavku?

S obzirom na veliki broj afera, mali broj ostavki ipak ne čudi dugogodišnjeg novinara Vladana Žugića, jer, kako kaže, odgovornost u pravom smislu te riječi u Crnoj Gori ne postoji
8004 pregleda 10 komentar(a)
Radulović na presu prvog novembra kada je podnio ostavku, Foto: Printscreen YouTube
Radulović na presu prvog novembra kada je podnio ostavku, Foto: Printscreen YouTube

Nakon što je prije mjesec i po objavljen snimak na kome, kako se sumnja, dva građevinska inspektora reketiraju biznismena u Budvi, ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović, podnio je ostavku. Ipak, njegov primjer prilično je usamljen posljednjih godina. Šta treba da se desi da bi ministar u Crnoj Gori podnio ostavku?

“Zbog činjenice da mi nijesmo uspjeli, iako smo se borili da takvu vrstu ponašanja iskorijenimo, bez obzira da li se to desilo 2013, 2017 ili 2018, godine, jer ti ljudi i dalje rade u ministarstvu, ja sam odlučio da kao rukovidlac ovog organa podnesem ostavku", rekao je prvog novembra tadašnji ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović.

Ovako je ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović nedavno obrazložio odlazak s funkcije, nakon objavljivanja snimka na TV Vijesti na kome inspektori njegovog resora Zoran Bošković i Vladan Juretić, kako se sumnja, reketiraju biznismena Boška Nenezića iz Budve.

Iako je Radulović uradio nešto što je uobičajeno u evropskoj praksi, u višedecenijskoj DPS vlasti podnošenja ostavke kao ličnog i moralnog čina javne odgovornosti mogu se izbrojati gotovo na prste jedne ruke.

Osim Radulovića, trenutni premijer Duško Marković tokom svog mandata ispratio je još dva ministra. Prije dvije godine, u znak podrške smijenjenoj rektorki Univerziteta Crne Gore Radmili Vojvodić, ostavku je podnio tadašnji ministar kulture, Janko Ljumović. Samo par mjeseci nakon njega – u februaru 2018., ministarske fotelje odrekao se i Aleksandar Andrija Pejović. On je to učinio tek nakon ogromnog pritiska javnosti, zbog odluke Agencije za sprečavanje korupcije da je u konfliktu interesa.

S obzirom na veliki broj afera, mali broj ostavki ipak ne čudi dugogodišnjeg novinara Vladana Žugića, jer, kako kaže, odgovornost u pravom smislu te riječi u Crnoj Gori ne postoji.

“To nije samo u Vladi, nego je to i u Tužilaštvu, i u sudstvu i u bilo kojoj grani vlasti i mislim da takve vrijednosne kriterijume upravo promoviše trodecenijska vlast jer njoj ne odgovara da se pokreće pitanje odgovornosti“, rekao je novinar Vijesti,Vladan Žugić.

Nakon stravične željezničke nesreče na Bioču u kojoj je poginulo 47 osoba, a više od 200 povrijeđeno, 2006. godine ostavku je podnio ministar saobraćaja Andrija Lompar. Ipak, vrlo brzo, nakon izbora iste godine, ponovo je zauzeo istu poziciju. 2014. godine je, nakon infekcije pet beba u bjelopoljskoj bolnici, od kojih je jedna preminula, tadašnji prvi čovjek zdravstva Miodrag Bobo Radunović podnio ostavku jer je zakazao sistem na čijem je čelu. Samo par mjeseci kasnije, utjehu je našao na mjestu savjetnika tadašnjeg premijera Mila Đukanović. Žugić zato ocjenjuje.

"Kod nas se ostavke podnose uglavnom iz dva razloga - pod pritiskom javnosti kada već partija počinje da trpi štetu, pa se onda kaže tom čovjeku da se skloni na određeno vrijeme, pa se opet slijedi neko uhlebljenje. Druga vrsta podnošenja ostavke na neku funkciju je u slučajevima kada dolazi do nekih unutrašnjih sukoba između frakcija u DPS-u i onda mora neko da bude sklonjen na određeno”, kazao je Žugić.

U međuvremenu, švedska ministarka prosvjete Aida Hadžialić podnosi ostavku zato što je vozila pod dejstvom alkohola. U Češkoj, Mađarskoj, Sloveniji predstavnici vlasti odlučuju se na ovakav postupak i zbog plagijata, a kod nas se čašćavaju ambasadorskim funkcijama . I dok je za slovačkog ministra kulture Mareka Madariča ostavka bila logičan čin nakon ubistva novinara u njegovoj državi, u Crnoj Gori su u vrhu vlasti i dalje isti ljudi kao u prije 15 godina kada je ubijen glavni urednik Dana, Duško Jovanović

Bonus video: