Povodom godišnjice sječe čempresa u dvorištu Gimnazije, obratila se Građanska inicijativa.
Obraćanje prenosimo u cjelosti.
Bliži se godinu dana od kada je u Baru počinjen težak ekološki i društveni zločin. Posječen park, više od 80 stogodišnjih stabala čempresa, izazvao je buru koja je odjeknula dalje od granica našeg dragog grada. Uprkos borbi koja je prethodila ovom činu, uprkos peticiji koju je potpisalo više od tri hiljade građana, uprkos snažnim argumentima kojima su predstavnici građanske inicijative uz podršku stručnjaka iz različitih oblasti pokušali da objasne posljedice ovakve odluke nadležnih, glas građana bio je ignorisan. Tek kada smo izašli na ulicu, bili su prinuđeni da nas čuju.
Da podsjetimo, u oktobru 2018.godine, dvorište Gimnazije Niko Rolović u Baru osvanulo je ograđeno, u namjeri da se na tom mjestu, umjesto dvorišta za 1500 đaka, koje je ujedno bilo i gradski park, izgradi predškolska ustanova za preko 300 mališana. Ovakva odluka izazvala je snažan otpor građana, kako mlađih tako i starijih, i pokušali smo na sve moguće načine da joj se suprotstavimo. Na našu veliku žalost, bezgranična tvrdoglavost i nesposobnost za dijalog koje su pokazali nadležni, osiromašili su nas i napravili nenadoknadivu štetu. Prošle godine 17.januara, izgubili smo zelene čuvare grada. Reakcija zbog ovakvog čina uslijedila je odmah, svake nedelje organizovani su protesti koji su rasli, nastavili smo da se borimo svim civilizovanim sredstvima, uvijek zahtijevajući da se pronađe adekvatna lokacija za vrtić (a Bar ih ima nekoliko na raspolaganju), da se obnovi park i da vrati srušeni amfiteater kao i drugi sadržaji koji su uništeni u dvorištu gimnazije. Najzad, poslije dva mjeseca protesta, premijer Duško Marković se oglasio. Obećano nam je da će se posaditi novi čempresi, da će dvorište biti sanirano i da će se naći nova lokacija na kojoj će se izgraditi vrtić.
Gdje smo sada? Zaista, čempresi su posađeni prije četiri mjeseca. Ministar sporta i mladih se pojavio, bez ikakve najave ali tako se to kod nas radi, u pratnji mladih kojih nisu iz Bara (ovom prilikom im se zahvaljujemo, ali ističemo da ima više nego dovoljno mladih u Baru koji bi sa velikom ljubavlju posadili te nove sadnice), i voila! park se vraća. Ipak, kako nije definisana namjena zemljišta, što još uvijek čekamo i zbog čega smo pisali nadležnima, ostalo je pitanje ko treba da vodi brigu o tim novim sadnicama. Ko da ih zaliva, ko da ih zaštiti od vjetra? Kakva komplikacija... O amfiteatru nema pomena, o uređenju dvorišta ni riječi. Čekamo odluku kome pripada zemljište, da li Vladi i Ministarstvu prosvjete ili našem gradu. Primijetićemo da se, uprkos našim pitanjiima, nikome ne žuri da se suoči sa ovim problemom.
Još važnije, ostalo je pitanje izgradnje vrtića. Rečeno je da će se naći nova lokacija (štaviše, naš predsjednik opštine obišao je, sa predstavnicima GI, parcelu u blizini Srednje stručne škole za koju su se svi složili da ispunjava zakonske uslove), da ima dovoljno sredstava za izgradnju te da će Bar dobiti potreban vrtić. Pitanje je gdje je zapelo i šta se to čeka? Da li je možda ideja da se građani Bara kazne zato što nisu prihvatili grbava rješenja, koja su uvreda razumu? Da se kazne zato što su se borili za svoj grad, dostojanstveno i istrajno?
U susret godišnjici, mnogi nas pitaju gdje smo i šta preduzimamo dalje. Građanska inicijativa je imala svoj cilj, koji je djelimično usvojen, i iako smo bili veoma zadovoljni tom pobjedom, svjesni smo da ona nije potpuna. Ipak, dalje rješavanje preostalih problema je nešto što mora biti učinjeno kroz institucije i sistem. Potrebno je pravno definisanje namjene gimnazijskog zemljišta, potrebno je doći do adekvatnog projektnog rješenja za obnovu dvorišta, potrebno je zvanično naći i odrediti novu lokaciju za vrtić a onda obaviti sve zakonske procedure u vezi sa projektom i izgradnjom vrtića. Dakle, sve one stvari koje su dužni da urade naši predstavnici u opštinskom i državnom parlamentu, odnosno Vladi. Ipak, često djeluje kao da su svi oni, profesionalni sportisti i šampioni u disciplini –prebacivanje odgovornosti.
Zato pitamo, čiji smo mi, građani Bara? Ko je to odgovoran i nadležan da se osvrne na nas i naše molbe i zahtjeve? Da li je iko, ili se ta odgovornost javlja povremeno, recimo par mjeseci prije izbora? Pitamo čiji smo, da li će neko od naših izabranih predstavnika stati na stranu našeg zajedničkog interesa, iako se on ne može izraziti u novcu?
Za građane Bara 17.januar će ostati upamćen kao dan kada su izgubili nešto vrijedno ali i dan koji je pokrenuo Čempres revoluciju. Naučili smo mnogo, možda i više nego što smo željeli. Najvažnija pouka će ostati da se treba držati uspravno, i kad se svi držimo zajedno, naš glas se ipak mora čuti.
Ove godine, 17.januara od 16h, među novim čempresima, prisjetićemo se naše borbe kroz projekciju fotografija, i izložbu otisaka čempresa koji su napravljeni u toku Festivala O čempresima i ljudima.
Bonus video:
