Profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Zoran Stojiljković, kazao je da Demokratska partija socijalista (DPS), koju ne smatra ljevičarskom partijom, potenciranjem pitanja obnove Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) u svom programu, ilustruje stvarne potrebe za zaokruživanjem identiteta sopstvene decenijske vladavine.
U programu DPS-a navodi se da će raditi na obnovi CPC-a, uz pojašnjenje da je „naša posebna obaveza snaženje crnogorskog nacionalnog identiteta, koji je najviše na udaru onih koji svojim paternalističkim pristupima i njegovom negacijom i kulturnom asimilacijom negiraju potrebu postojanja Crne Gore”.
Da li je primjereno ljevičarskoj partiji, kakav je DPS, da u programu jedan od prioriteta bude crkveno pitanje?
Nikada DPS, kao ni SPS u Srbiji, nisam smatrao partijama ljevice. Političku poziciju ne opredjeljuje politička etiketa i samoidentifikacija, već sama politička praksa. Uostalom, da li treba dokazivati da su radnici i građani uvedeni u ratove i mafijašku privatizaciju upravo pod vlašću socijalista? Šta je to ljevičarsko, recimo, u vođenoj poreskoj ili socijalnoj politici DPS-a?
Pasus u kome citirate DPS priču o potrebi zaokruživanja nacionalnog identiteta Crnogoraca time što će se zaokružiti i poseban vjerski i crkveni identitet, ništa ne govori o građanima i demokratiji, što bi po prirodi stvari pripadalo ljevici. On je zapravo odlična ilustracija stvarne potrebe za zaokruživanjem identiteta sopstvene decenijske vladavine. Ona nema mnogo veze ni sa državnim identitetom Crne Gore osim što autokratska vlast uvijek doživljava druge prefikse, u ovom slučaju atribut srpski, kao bar potencijalnu prijetnju za svoju vladavinu.
Ključno pitanje je zapravo pitanje dovodi li iko iole ozbiljan u Crnoj Gori i van nje u pitanje državnost i suverenitet Crne Gore, ili je u pitanje dovedena politika vlasti? Jesmo li se to u 21. vijeku vratili na devizu ‘Država to sam ja’?
Da li to ukazuje na uobičajenu zloupotrebu nacionalnih pitanja u izbornoj kampanji koja predstoji?
Naravno da je u pitanju interes očuvanja/osvajanja vlasti u zemljama poput Crne Gore i Srbije, u kojima izborna kampanja praktično nikada ne prestaje. Igra na nacionalne dresove je u multinacionalnim društvima uvijek isplativa partijska igra, ali je pitanje šta time dobija država, posebno ona u kojoj nijedna nacionalna grupa nije natpolovično većinska. U demokratskoj Crnoj Gori svi treba da se osjećaju komotno: kako oni koji se identifikuju kao Albanci, Bošnjaci, Hrvati ili Crnogorci, tako i onih tridesetak odsto onih koji se opredjeljuju kao Srbi. Crna Gora im je svima domovina.
Kako će se aktuelne tenzije u CG, ali i odnosima sa Srbijom odraziti, prema vašoj procjeni, na rejting DPS-a, ali i DF-a na izborima?
Do izbora je još daleko i nezahvalno je prognozirati, a ja se iskreno nadam smirivanju tenzija i pobjedi razuma. Pretpostavljeni gubitak na strani DPS i očekivani rast DF neće sami po sebi izmijeniti radikalno političku mapu Crne Gore. Po mom dubokom uvjerenju, demokratski deficit se neće riješiti naduvavanjem razlika i sporenja i političkom marginalizacijom, nego političkom integracijom Srba u Crnoj Gori.
Ili je, kao što to mnogi tvrde, razlog i interes u pozadini spora i neodoljivo zavodljiva i veoma važna stavka prisvajanje i stavljanje zemljišta i imovine SPC pod ekonomsku kontrolu i njihovo rentiranje i prodaja?
Bonus video:
