VREMEPLOV Istorija za 20.000 eura

Napomena: Tekst koji slijedi objavljen je u "Vijestima" 7. marta 2010. godine
510 pregleda 0 komentar(a)
Strana "Vijesti" od 7. marta 2010., Foto: Arhiva Vijesti
Strana "Vijesti" od 7. marta 2010., Foto: Arhiva Vijesti

U godini jubileja, kada se slavi 100 godina od poglašenja kraljevine Crne Gore, Državni arhiv još ne raspolaže sa kompletiranom građom koja se tiče crnogorske izbjegličke Vlade.

Državni arhiv Crne Gore, prema riječima direktora te institucije Stevana Radunovića, raspolaže 421 arhivskim fondom i zbirkom republičkih organa i organizacija u ukupnoj količini od 3760 metara građe.

- Od toga, 95 kutija vrijedne građe, kojoj će uskoro biti dodata i dokumentacija koju će ustupiti Ministarstvo inostranih poslova Francuske, tiče se isključivo crnogorske izbjegličke Vlade - kazao je Radunović.

Dio građe, što Radunović ne spori, ne nalazi se u Državnom arhivu već su tu dokumentaciju spasili privatni kolekcionari otkupljujući je i čuvajući u sklopu vlastitih zbirki. Jedan od njih, Beograđanin Predrag Milovanović, vlasnik je kataloga od više od 800 strana pretežno diplomatske prepiske i dokumentacije crnogorske izbjegličke vlade u periodu od 1912. do 1922. godine.

- Svi dokumenti potiču iz jednog izvora i očigledno su pripadali Ministarstvu spoljnih poslova Crne Gore, a pretpostavlja se ministru spoljnih poslova Peru Šoću ili nekoj od osoba na najvišem položaju u Vladi - kazao je “Vijestima” Milovanović, beogradski antikvar.

Zbirka, po njegovim riječima daje slikovit i autentičan pregled aktivnosti crnogorske izbjegličke Vlade u posljednje dvije godine njenog postojanja.

- Veći dio dokumentacije se odnosi na komunikaciju brojnih konzulata i predstavništava Crne Gore u svijetu sa Ministarstvom spoljnih poslova u Rimu - kazao je Milovanović.

U katalogu arhivske zbirke od preko osam stotina stranica nalazi se, tvrdi kolekcionar Milovanović, pretežno diplomatska prepiska i dokumentacija crnogorske izbjegličke vlade u periodu 1921-1922. godine.

- Pojedinačna sadržajna vrijednost dokumenata je neujednačena - od rutinskih dokumenata do onih koji su od prvorazrednog značaja za izučavanje ove materije. Najveća vrijednost arhiva je očuvanost njegove cjelovitosti koja umnogome osvjetljava pitanje samostalne crnogorske diplomatije i crnogorske istorije u 20. vijeku - navodi se u katalogu.

Njegov autor naveo je i da se dokumentacija može u cjelini smatrati prvorazrednim otkrićem u svojoj oblasti već samom činjenicom da najrelevantnija istorijska literatura ne donosi nikakve podatke o diplomatskom djelovanju crnogorskih predstavništava u periodu 1921-1922.

- Gradovi u kojima su se nalazila predstavništva su: Amsterdam, Bolonja, Brindizi, Buenos Ajres, Firenca, Johanesburg, Leće, Malta, Montreal, Napulj, Rim, San Remo i Stokholm - piše u katalogu.

Kao dio dokumentacije, navodi se u katalogu, priložene su i fascikle koje sadrže prepisku sa engleskim, francuskim, njemačkim i italijanskim diplomatama i lobistima za crnogorsko pitanje.

- Manje brojna, ali po sadržini veoma značajna dokumenta za istoriju Crne Gore su iz vremena rada Jugoslovenskog odbora, 1918. godine - piše između ostalog u katalogu.

Navodi se da se dio građe tiče prepisa, prevoda i regeste Protokola Kraljevske crnogorske vlade (Prepiska crnogorske Vlade i austrougarskih vlasti od 1915. do 1916. godine).

Milovanović je ispričao “Vijestima” da je do arhivske građe došao tako što je sa jednim kolegom u Rimu razmijenio vrijednu dokumentaciju, dajući dio svoje zbirke za dokumenta koja su pripadala crnogorskoj Vladi u egzilu.

- Ne može biti riječ o falsifikatima. Falsifikovanje bi koštalo više nego original, i nikom se ne isplati da se bavi tim poslom - kazao je Milovanović.

Ovaj kolekcionar, koji je arhivsku građu prije dvije godine bezuspješno pokušao da proda Državnom arhivu Crne Gore, kazao je da dokumenta danas prodaje za 20.000 eura.

Direktor arhiva, Radunović, kazao je “Vijestima” da se arhivska građa koja se nalazi u Beogradu najvjerovatnije poklapa sa onom koju treba da ustupi francusko Ministarstvo inostranih poslova.

- Dokumentacija koju treba da dobijemo iz Francuske odnosi se na isti istorijski period kao i ta koja se nalazi u Beogradu. Arhiv je zainteresovan za ta dokumenta, ali neko treba da nam pošalje oficijelnu ponudu koja podrazumijeva više informacija o količini građe i uslovima pod kojima se ona nudi - kazao je Radunović.

On je objasnio da je neophodno da se obezbijedi i uvid u građu da bi se utvrdilo da li je riječ o kopijama čiji se originali eventualno već nalaze u Arhivu.

- Interes u svakom slučaju postoji - rekao je Radunović.

Po njegovim tvrdnjama, Državnom arhivu niko nije dostavio zvaničnu ponudu za građu koja se nalazi kod Milovanovića, već je sve išlo preko Ministarstva kulture.

- Ne znam kolika je količina građe koja se nalazi u Beogradu. U dopisu, koji sam dobio od Ministarstva, nije bilo preciznih podatka, pa čak ni o količini građe. Na Ministarstvu je da obezbijedi preciznije informacije, nakon čega ćemo, naravno, zavisno od cijene, da vidimo šta možemo da uradimo - kazao je Radunović.

On je objasnio da se rijetko dešava da arhiv otkupljuje građu, ali, kada do otkupa dođe, prvo se formira komisija u kojoj se nalaze eksperti zaduženi za procjenjivanje vrijednosti dokumenata, da bi se nakon toga odlučivalo o cijeni.

- Arhiv u svojim nadležnostima ima važnu stavku pribavljanje građe po raznim osnovama, ali, u principu, najviše se građe obezbjeđuje preuzimanjem kroz poštovanje zakonske regulative. Arhiv ima ovlašćenja i da stupi u pregovore - kazao je Radunović.

Ipak, tvrdi on, namjenska sredstva za otkup vrijedne građe, nijesu određena.

Neobjavljena istorija oca kraljice Milene

Kao posebna cjelina Milovanovićeve zbirke i pojedinačno najobimniji dokument je rukopis knjige Istorija vojvode Petra Vukotića (1826 – 1903) autora Jovana Nikolića Ozrinića, Vukotićevog saborca u ratovima 1875-1878.

Petar Vukotić bio je otac kraljice Milene, crnogorski vojvoda, vojskovođa, uzdanica knjaza Danila i vojvode Mirka u bici na Grahovcu i knjaza Nikole na Vučjem dolu, kao i u mnogim drugim bitkama vođenim za oslobođenje. Za vrijeme Hercegovačkog ustanka bio je jedan od glavnih knjaževih izaslanika i u saradnji sa ustanicima organizovao akcije protiv neprijatelja. Komandovao je većinom crnogorske vojske, upućene početkom Veljeg rata u Hercegovinu. Često je obavljao i razne diplomatske misije.

Prema tvrdnjama Milovanovića, koje se baziraju na Crnogorskoj bibliografiji, ovaj istorijski rad nije publikovan.

Ministarstvu kulture niko se nije obraćao

Iz Ministarstva kulture, sporta i medija saopštili su da u toj instituciji ne postoji nikakav trag da je ponuda za otkup arhivske građe ikada stigla na njihovu adresu.

- Za tu ponudu prvi put čujemo od vas, pa samim tim nije ništa ni moglo biti učinjeno - kazala je savjetnica za odnose sa javnošću ministra kulture Danica Nikolić.

Ona je kazala da se o arhivskoj građi stara Državni arhiv, te da ministarstvo u redovnoj komunikaciji i saradnji sa tom institucijom, vodi računa da sve ono što je značajno, bude pribavljeno.

- Ministarstvo kulture zaista sa puno pažnje vodi računa da se sve ono što je značajno za državu Crnu Goru, njenu kulturu, istoriju, identitet, nađe u Crnoj Gori. Mnogo toga se kupuje, ali rijetko to čini samo Ministarstvo. Uglavnom to čine institucije u nadležnosti Ministarstva, koje na taj način obogaćuju svoje fondove - rekla je Nikolić.

Procedura, objasnila je ona, postoji i podrazumijeva da ponuda stigne u Ministarstvo, odakle se prosljeđuje nadležnoj instituciji.

- Obično se odmah razmatraju detalji – od značaja ponuđenog predmeta ili građe, autentičnosti, do relevantnosti ponuđača i cijene. Na tom poslu rade stručni ljudi iz određenih oblasti. Eventualno, ukoliko se smatra da je potrebno angažovati i nekog eksperta van institucije, to se i čini, ali samo u izuzetnim slučajevima - rekla je Nikolić.

Bonus video: