Jug Radivojević: Veliki komadi uvijek se iznova otvaraju

O iskustvima u Budvi, njegovom novom viđenju Goldonijeve "Krčmarice", političkom iskušenju, rediteljskim planovima, za "Vijesti" je govorio beogradski reditelj Jug Radivojević
133 pregleda 0 komentar(a)
Jug Radivojević, Foto: Novosti.rs
Jug Radivojević, Foto: Novosti.rs
Ažurirano: 24.06.2012. 10:42h

Prva ovogodišnja premijera festivala Grad teatar "Krčmarica Mirandolina" rađena po tekstu Karla Goldonija, ujedno je i prvo režijsko iskustvo beogradskog reditelja Juga Radivojevića na budvanskom festivalu.

Mirandolinu", je prvi na prostoru Jugoslovije, davnih 50-ih u Jugoslovenskom dramskom pozorištu postavio legendarni Bojan Stupica, a naslovnu ulogu, Mirandoline maestralno je odigrala Mira Stupica.

Krčmarica Mirandolina", koprodukcija je Grad teatra i Hrvatskog narodnog kazališta Ivana plemenitog Zajca- festivala Riječke ljetnje noći, a nakon premijere u Budvi imaće i svoje premijerno izvođenje u Rijeci ispred konobe "La Grotta".

O iskustvima u Budvi, njegovom novom viđenju Goldonijeve "Krčmarice", političkom iskušenju, rediteljskim planovima, u intervjuu za "Vijesti" govorio je Radovijević.

Kako se Jug Radivojević osjeća u Budvi, imajući na umu da je upravo završio režiju "Krčmarice Mirandoline", odnosno prvi put sarađivao sa Grad teatrom, što je velika čast za mnoge umjetnike, pretpostavljam i za Vas?

Režirati predstavu u produkciji Grad teatra jedna je od najozbiljnijih profesionalnih referenci u regionu. Meni je bila velika čast, a i nagrada za dosadašnji uloženi trud, koji se očigledno isplatio. Reditelji koji potpišu režiju predstave u produkciji ovog festivala, mogu da kažu za sebe da su ostvareni.

Kako, uopšte, doživljavate ovaj prostor, mislim na Crnu Goru, kao svoj ili inostrani, to jest, smatrate li da povlačenje granica može uticati na različite doživljaje različitih ljudi?

Ja granice ne priznajem, ja ih ignorišem, i zahvaljujući mom poslu činim sve da granice brišem uspostavljajući saradnju sa umjetnicima na prostoru cijele bivše Jugoslavije.

Ova “Mirandolina” nije prva koju ste radili, kako gledate na tu sve češću pojavu da reditelji više puta režiraju iste komade?

Gotovo da se i nisam do sada vraćao istim komadima, napravio sam 95 predstava, a svega tri ili četiri puta ponavljao određene tekstove. Međutim, činjenica je da velike pisce možete raditi često, jer se veliki komadi uvijek iznova otvaraju.

Da li je u situaciji, kao što je ova, moguće napraviti sopstveni izbor, izabrati koja vam se Mirandolina više sviđa, koja vam je više po ukusu?

Radi se o dvjema potpuno različitim predstavama, čak imam utisak da kada biste ih pogledali jednu za drugom, ne biste ni bili sigurni da je isti komad u pitanju. Prva, Buhina verzija je smješnija, a ova druga, budvansko - riječka možda pametnija...

Da li je ovo prvi put da režirate na otvorenom, kakva su vam iskustva po tom pitanju?

Ovo nije moj prvi posao na otvorenom, bilo ih je nekoliko do sada, čak je i nekoliko mojih predstava igrano u Budvi. Ja volim ambijentalno pozorište, ono nosi posebnu draž, bez obzira na sve prepreke i iznenađenja...

Šta je za vas pozorište, posao ili način života? Ili oboje?

Ja se trudim da režija i pozorište budu moj posao, u suprotnom šta bi bio moj život? Postoji još mnogo toga važnog i lijepog u životu čime se moramo baviti...

Jeste li upoznati sa programom Grad teatra, kako ocjenjujete njegov kvalitet?

Što se programa festivala tiče, odličan je kao i svake godine, a posebno pozdravljam ideju sa tri Goldonija u tri različite koprodukcije...

Vaša “Mirandolina” završava različito od originalnog teksta, ovdje je svi ostavljaju, dobija i batine, na neki način biva kažnjena za sve manipulacije sa muškarcima. Šta je poruka koju ste time htjeli da prenesete?

Poruka nove “Mirandoline” sadržana je u pjesmi legende Đorđa Marjanovića da nas od ljubavi do mržnje samo korak dijeli... To je priča o ženi koja je pokušala da izliječi jednog ženomrsca i da ga oplemeni, on to zbog svoje muške sujete na kraju nije razumio i odreagovao je potpuno pogrešno.

Ljudi su surovi kada ne dobiju ono što žele. Mi ne umijemo sa jakim, samosvjesnim i lijepim ženama...

Kakvi su vam planovi u skorijoj budućnosti, da li su novi projekti na vidiku?

Raduju me uvijek novi projekti, i osjećam se kao da tek počinjem da se bavim režijom.

Novu pozorišnu sezonu započeću u Narodnom pozorištu u Beogradu premijerom “Ženskog orkestra”, Žana Anuja, a nakon toga, sa velikim zadovoljstvom pristupiću novom komadu Igora Bojovića, “Oštećeni”, koji ću raditi za Narodno pozorište Republike Srpske u Banjaluci.

To je za ovu novu polusezonu, a nadam se da će sljedeća polusezona biti obilježena i mojom jubilarnom stotom režijom.

Član ste jedne političke stranke. Šta su povodi za tako nešto, nije li zadatak pozorišta da kritukuje politiku, makar i najbolju, ne djeluje li Vam to kao svojevrsni “sukob interesa”?

Ja sam u politiku ušao ne bi li pomogao u raspetljavanju nagomilanih teatarskih problema u Srbiji, zemlji bez pozorišnog zakona. Nadam se da ću u tom poduhvatu biti od koristi, pa makar se smatralo i da sam u sukobu interesa.

Politiku ovakvu kakva je ne volim i boriću se za politiku drugačijeg pristupa, koju ću kao i do sada prozivati kad god za to bude bilo potrebe - kazao je Radivojević.

Bonus video: