Kako su govorili ljudi kamenog doba

169 pregleda 6 komentar(a)
Rat za vatru, Foto: Screenshot
Rat za vatru, Foto: Screenshot
Ažurirano: 05.11.2014. 13:45h

Kako su govorili ljudi kamenog doba? Njihov jednostavan jezik, koji se učio gotovo instinktivno i veoma lako, rođen je na stepama na prostoru današnje Rusije i širio se Evropom, Azijom i Indijom, neprekidno evoluirajući. Ne znamo ko je prvi izgovorio riječ na tom jeziku, za koji još ne postoji ni odgovarajuće ime.

Arheolozi ga nazivaju protoindoevropskim, ili IE.

Novinar i pisac Kristofer Stivens objavio je nedavno knjigu “Written In Stone” koja opisuje koliko snažan uticaj imaju naši korijeni. Njegova najinteresantnija opažanja iz te knjige, objavljena su u britanskom Dejli mejlu.

Jedan od osnovnih zvukova jezika kamenog doba je “an”. To znači disati i imitacija je samog zvuka koji se proizvodi udisanjem vazduha. Zanimljivo je da je engleski jezik sačuvao mnogo elemenata tog drevnog jezika. Tako riječ “man” (čovjek) u sebi sadrži dva koncepta stara koliko i vrijeme “m”, zvuk koji opisuje “Ja”, govornika, kao i zvuk "an" .

“Man” je tako “ja koji dišem i živim”. Riječ se ne mijenja ni u anglosaksonskom, islandskom, holandskom i švedskom, a vrlo malo se razlikuje na drevnom indijskom jeziku, sanskritu.

Neolitski poljoprivrednici imali su mnogo riječi za svjetlost: bila je to riječ “bal”, blještavilo sunca i “lu”, svjetlost punog mjeseca. Takođe, “diu” je bila dnevna svjetlost. Drevni ljudi obožavali su sunce, pa je “diu” u začetku mnogih važnih riječi na mnogim jezicima, između ostalih i na latinskom. Praistorijski čovjek razumio je da srce udara ritam života. “Kr”, zvuk koji proizvodi zategnuta žica, poslužio je kao inspiracija za “kard”, naziv za srce. Ostatak unutrašnjih organa je “kara”.

Praistorijski ljudi su ozbiljno doživljavali smrt. Neke drevne pogrebne ceremonije mogu da se rekonstruišu zahvaljujući starim riječima i njihovom modernom značenju. "Mor” je IE korijen riječi “žaljenje”, ali i "kukanje”, pa se nalazi čak i u osnovi latinske riječi “mors”, što znači smrt.

“Mama”, uvijek i svuda, znači “majka”, od zvuka “ma” koji podsjeća na dječiji plač. Mnoge riječi u modernim jezicima vezane za rođenje nose upravo ovaj zvuk. IE riječi su se širile cijelim svijetom. Tako se zvuk “pa” koji označava oca, može naći u jezicima od mandarinskog i arapskog do vijetnamskog i velškog. Ljudi neolita u “pa” su vidjeli zaštitnika i hranitelja. Tako je taj zvuk u korijenu riječi "patrijarh”. Taj zvuk je i u “patriotizmu” i "palati”.

Prošlo je 250 godina od kako su naučnici prvi put pretpostavili postojanje jezika kamenog doba, kao osnove modernih jezika. Na njihovom čelu bio je Avgust Šlaher, Njemac iz XIX vijeka koji je smatrao da su jezici živi organizmi koji se rađaju, razvijaju i umiru. On je otkrio koncept evolucije godinama prije Čarlsa Darvina, ali gaje on primijenio na riječi, umjesto na živa bića.

Bonus video: