#KuToo: Žene više ne žele štikle

Hiljade pristalica okupilo se iza heštega #KuToo - nastalog igrom riječi koje u japanskom znače: cipela (kutsu) i bol (kutsuu)
2071 pregleda 1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Japan je najnovije poprište ženske borbe protiv tiranije - i bola - visokih štikli, a pokret koji broji sve više pristalica zatražio je od nacionalne vlade da zakonom zaštiti žene na radnim mjestima na kojima se podrazumijevaju visoke potpetice.

Hiljade pristalica okupilo se iza heštega #KuToo - nastalog igrom riječi koje u japanskom znače: cipela (kutsu) i bol (kutsuu). Sve je pokrenula Jumi Išikava, 32-godišnja glumica koja je ispričala da je bila prisiljena da čak promijeni profesiju zbog osmočasovnog radnog vremena na štiklama.

Ona je početkom juna Ministarstvu rada predala peticiju koju je u veoma kratkom roku potpisalo 30.000 ljudi, a koja poziva na uvođenje zakonske regulative koja će spriječiti poslodavce da od žena zahtijevaju nošenje visokih potpetica.

Išikava je navela da je njen predlog naišao na skepticizam brojnih zvaničnika koji su istakli da je teško zakonski urediti ovo pitanje ukoliko se ne promijeni poslovna kultura.

“Pretpostavljam da vlada i korporativne zajednice ne žele da na sebe preuzmu rizik i promijene ovo društvo”, rekla je Išikava.

Japan je zemlja u kojoj su rodne uloge jasno definisane i rigidne, a visoke potpetice smatraju se simbolom osnaživanja žena i privlačnosti, a za to vrijedi istrpjeti malo neudobnosti. Ipak, upravo visoke potpetice mogu da ograniče izbor profesije za žene: one koje nisu u stanju da podnesu bol prinuđene su da izbjegavaju one industrije u kojima se očekuje da žena nosi visoke štikle.

Šino Naito, starija istraživačica na japanskom Institutu za radnu politiku i obuku u Tokiju, ističe da se zahtjev za nošenje visokih potpetica može smatrati jednom vrstom rodno zasnovanog nasilja, iako u Japanu ono nije jasno zakonski definisano.

“Očekivanje ili nametanje standarda ženstvenosti na radnom mjestu je ovdje veliki problem”, kaže ova naučnica.

Masako Šihonara, koja se bavi obukom ljudi koji su u potrazi sa poslom ali i onih tek zaposlenih, kaže da ženama uglavnom govori da se u kompanijama očekuje da one nose visoke potpetice, čak i ako one neće biti u direktnoj interakciji sa klijentima ili javnošću.

“To za većinu žena nije prihvatljiva radna sredina”, ističe Šihonara.

Bivša ministarka odbrane Japana Tomomi Inada je 2016. godine po svoj prilici takođe bila u obavezi da nosi potpetice.

Žene izvan Japana su posljednjih godina dobile podršku nacionalnih vlada po ovom pitanju. Filipini i kanadska provincija Britanska Kolumbija su 2017. godine usvojili zakone koji zabranjuju kompanijama da primoravaju zaposlene žene da na poslu nose visoke štikle.

Visoke potpetice su kroz čitavu istoriju bile meta kritika. “Njujork tajms” prvi je slučaj žalbe na potpetice objavio 1873. godine, a radilo se o muškarcima. Vojnici su bili prinuđeni da nose više potpetice što je dovelo do žuljevitih stopala i ne baš gracioznog hoda.

Ipak, žene su brzo dospjele u centar pažnje. Francuski ljekari su 1911. godine upozorili da žene koje kod kuće visoke potpetice zamijene ravnim papučama štete svojim stopalima. Za “Njujork tajms” su rekli da prelaz iz jednog ekstrema u drugi u toku dana naposletku neminovno vodi do neprekidne neugodnosti i negativnih posljedica.

Išikavin prvi tvit na ovu temu objavljen u januaru podijeljen je skoro 30.000 puta. Iako se čini da ona ima veliki broj istomišljenika, kompanije nisu naročito entuzijastične kada je o njenoj inicijativi riječ.

Iz jedne advertajzing agencije su joj rekli da će se naći u “teškoj poziciji” ukoliko se bude pročulo za njen bunt.

“Žene i ne shvataju da rizikuju svoje zdravlje samo zato što je takav stil duboko ukorijenjen u poslovnoj kulturi”, kaže Jumi Išikava. “Trebalo bi da ozbiljno shvatimo ovu situaciju”.

The New York Times

Bonus video: