SVIJET U RIJEČIMA

Putin se igra sa vatrom

Moskva gomila trupe na granici sa Ukrajinom. Samo manevri, navodno. Ministar Lavrov ponosno naglašava bliske odnose sa Pekingom. Da li Rusija i Kina stvarno vjeruju da je došao povoljan momenat za rizične akcije? Vašington bi veoma brutalno odgovorio

5662 pregleda 9 komentar(a)
Foto: Reuters
Foto: Reuters

Je li to bila prijetnja? Zapad bi, reče Sergej Lavrov, ministar spoljnih poslova Vladimira Putina 01. aprila na ruskoj televiziji, trebalo da ponekad pored kamina pročita priču o Ilji Muromecu. Bolešljivi Muromec je do u zrele muške godine bio prikovan za topli krevet, ali ga je onda jedan umirući vitez blagoslovio natprirodnim moćima pa je Muromec poskočio i oslobodio Ukrajinu od svih demona i zala.

Da li su to Lavrov i Putin htjeli Zapadu da kažu kako upravo otkucavaju posljednji sati suverene države Ukrajine? Ovonedjeljni ruski vojni nastup duž granica Ukrajine, navodno samo manevar, onda se pojavljuje u još opasnijem vidu. Naravno, da manevar nije prijetnja, rekao je Lavrov. Da, da, naravno nije. Putinov ministar je ovaj intervju dao neposredno po povratku iz Kine. Ponosno je naglasio kako će Rusija sa Pekingom uskoro imati odnos koji će biti kudikamo bliskiji nego što je čisto vojni savez tipa NATO.

Rusija i Kina, a i Bjelorusija, su geopolitički a i svjetonazorno oko svega saglasni, za razliku od Kine i SAD sve sa američkim NATO-satelitima. Džo Bajden sa svojim nadživjelim vojnim savezom i jednom “alijansom demokratija” želi da oživi hladni rat - ovog puta i protiv Kine. Moskva i Peking od toga moraju da se zaštite, u ime UN svjetskog poretka.

Riječ “demokratija” je u ovom intervjuu, naravno, pala tek kao obodna pojava i više posprdno. Ime Aleksej Navaljni je posve nedostajalo. Kako da ga Lavrov i izgovori? Navaljni štrajkuje glađu a oba ljekara, koja su mu u avgustu u Omsku - poslije atentata otrovom - spasili život, odjednom su umrli: jedan početkom februara zvanično poslije infarkta, a drugi krajem marta zvanično od moždanog udara. Jedan sa samo 55, a drugi sa 63 godine. Slučajnosti ima. Nažalost, u Putinovoj Rusiji je mnogo toga moguće pa je pitanje koliko će i Navaljni još biti među živima.

Nije slučajno ni to što Moskva zapadnu demokratiju u ovom momentu drži za oslabljenu i politički nagrizlu. Ni pohod na Kijev nije aktiviran slučajno baš sada. Od instrumentalizacije interneta za kamufliranu ili otvorenu propagandu ili uticaj na izbore, preko podrške za vazdušne udare Bašara Asada na bolnice na pobunjeničkim teritorijama (čiju ponovnu izgranju Zapad onda finansira na donatorskim konferencijama) pa sve do pokušaja da se pocijepa EU: svuda se pokazuje agresivno-ofanzivnii duh Moskve.

Onako usput, Lavrov je priznao da je Putin 30. marta, na tročlanom samitu sa Merekl i Makronom, potvrdio da Rusija sve odnose sa EU zamrzava i od sada samo bilateralno komunicira sa EU državama. Tema ovog samita je bila Ukrajina, bez učešća predsjednika Ukrajine.

Isključivanje Vladimira Zelenskog iz razgovora o Ukrajini Lavrov je doživio kao jasni uspjeh ruske strane. Što je i tačno. A tačno je da je to bila i teška greška: sa Rusijom o Ukrajini razgovarati bez Ukrajine i bez SAD.

To što mu na Dalekom istoku čuvaju leđa izgleda da Putina čini otvorenim za rizik. Da li to onda Rusija i Kina vjeruju da je sada povoljan trenutak za rizične akcije? Lavrovljeve izjave u ovom veoma dugom intervjuu su jasna indicija. On sa oduševljenjem priča kako Kina sa dugim dahom radi na “ponovnom ujedinjavanju kineskih teritorija, korak po korak i bez žurbe - ali odlučno i ciljano”.

Važi li ovo i za Moskvu, po principu: poslije Krima mi ćemo uzeti i cijelu Ukrajinu ili makar njen veći dio a Kina će poslije Hongkonga uzeti i Tajvan. Ako je tako, onda sve to ima puno toga sa mnogo čim, ali nikakve veze nema sa UN svjetskim poretkom. I sve bi to bilo veoma opasno potcjenjivanje SAD.

Niko ne treba da zaboravi kako je odlučno Amerika - još u jesen 1941. politički posve pocijepana između desnih populista i demokrata, alergična prema svakom vojnom i bilo kakvom političkom angažmanu u inostranstvu - poslije napada na Perl Harbor postala jedinstvena i za samo tri godine neviđeno naoružana super-sila.

Slično je važilo i za invaziju Moskve u Avganistan na Božić 1979: i tada je Moskva vjerovala da je demokratski svijet slabašan i razbijen pa da SSSR to može da iskoristi. Ta odluka je bila smrtna presuda tadašnjem sovjetskom režimu.

Ko vjeruje da je sada dobar momenat za ruske ili kineske avanture, taj se gadno vara. Vašington će brutalno odgovoriti. Jedino za šta je sada dobar momenat je da se sa Bajdenom dogovori o miru.

(Die WELT)

Prevod: Mirko Vuletić

Preporučujemo za Vas