Uprkos očekivanjima, dvodnevno druženje Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini okončano je bez bijelog dima: novi šef OHR-a nije izabran, mada se činilo da svi putevi vode ka tome da Antonio Zanardi Landi ušeta u Bijelu kuću na obali Miljacke. Da je i sam vjerovao u to, jasno je iz njegova dolaska u Sarajevo i na sjednicu. Teren za taj pothvat je bio prilično preoran, novinarima su šaptana razna imena, konkurencije radi, pa su čak i Sjedinjene Države izbacile svog, navodnog kandidata Williama Rugera, za koga je od početka bilo vidljivo da je u orbiti s ciljem da se vlasi ne dosjete, jer je upravo Landi američki favorit. U istom je paketu bio i Emanuele Giaufret, Italijan kao i Landi, najpoznatiji po dužnosti šefa Delegacije EU u Srbiji, koji je diplomatsku karijeru započeo u Izraelu, a trenutno je zamjenik direktora u Evropskoj službi za spoljne poslove u Bruxellesu.
Bila je to jednačina bez ijedne nepoznate: tri imena, dva italijanska kandidata, dva američka prijedloga, nije ni trebalo čekati zasjedanje da se ozvaniči kako iza Landija stoje Vlada Italije i SAD. No, kako je u utrku, minut do 12, ubačen francuski diplomata Réne Troccaz, i to uz presing važnih gostiju iz Evropske unije, dalo se naslutiti da imenovanje neće proći glatko, možda baš i zbog načina na koji se zaigralo na Landija, tek, ispostavilo se da su ključne evropske sile Francuska i Njemačka za Troccaza dobile podršku Velike Britanije, najodanijeg američkog partnera na našem kontinentu, pa su produžeci zakazani za kraj mjeseca.
Nije se naljutio Landi, čak ni Italija, pobjesnio je Milorad Dodik, lider SNSD-a, a čaša žuči izljevena je iz SAD-a. Proglašavajući sjednicu PIC-a (Savjeta za primjenu mira - prim.) evropskim neuspjehom, zamjerajući Evropljanima neodlučnost(?!), a cijelom PIC-u nespremnost da obavi vlastitu dužnost prema BiH, američka ambasada u Sarajevu je obznanila razočarenje i javnu prijetnju svoje zemlje o propitivanju vlastite uloge u međunarodnom prisustvu u BiH. Onako kako je to nekad uobičavala Rusija: vrijedi samo onaj dogovor koji predstavlja apsolutno suglasje s njihovim prijedlogom. Provjereni rusofil Dodik, pak, nije krio radost, jer je to sve što on želi - konfrontacija zapadnih elita, totalni fijasko PIC-a, da bi ponovio vlastite stavove o našoj zemlji, kao potpuno nemogućoj, koja nije stvorena da preživi, nego da se pati, a problem je to što treba izaći iz te patnje, nastavljajući lanac secesionističke retorike, podebljan izjavama o najnovijem neprijatelju - Evropskoj uniji - koja cijela laže, pa joj ništa ne vjeruje.
Ostaje pitanje za Trumpov okoliš koliko je ovaj Dodikov istup so na rane Marca Rubija, jer američki državni tajnik nije bio sretan dok je Odboru za spoljne poslove Senata pokušavao obrazložiti budžet State Departmenta, a od njega traženi razlozi za skidanje sankcija šefu SNSD-a, njegovoj familiji i prijateljima. Potpredsjednica Odbora, dugogodišnja demokratska senatorica Jeanne Shaheen, svoje pitanje je podebljala brojkom od 225 dana, koliko Senat i Kongres čekaju brifing o ovoj temi?! Iako većina medija zaključuje da čak ni ako traženi izvještaj bude dostavljen Kongresu, to nema utjecaj na američku spoljnu politiku, koja je u najvećoj mjeri ostavljena volji predsjednika, potreba Rubija da umiri senatoricu Shaheen je dovoljno rječita: državni sekretar je, naime, Odboru otkrio tipovanje na Landija, naglašavajući i da je “posljednje što SAD žele vidjeti - bilo kakav sukob, podjela ili secesija koje bi mogle izazvati nove konflikte”. Rubio je i prije koji mjesec javno priznao da unutar Trumpove administracije ima podijeljenih stavova oko odnosa prema BiH, ali je i tada bio jasan: bez obzira na razlike – situacija ne smije voditi raspadu zemlje niti novom sukobu. Dakle, protivi se svemu što Dodik zagovara, insistirajući pritom na ekonomskim interesima SAD-a, u koje valja smjestiti Južnu interkonekciju.
No, Amerikanci se nisu izjasnili ni u Sarajevu ni kod kuće - makar javno - o ovlastima OHR-a, koje vodeći evropski mediji ističu kao temeljni motiv za bitku oko kandidata. Bloomberg i Guardian tvrde da su SAD jedini zagovornik labavog upravljanja OHR-om, dok ostale članice PIC-a ostaju pri važećim ovlastima za konačnu interpretaciju Sporazuma iz Daytona. Bloomberg se zainteresirao kod vlada ključnih evropskih zemalja i u Ambasadi SAD-a u našoj zemlji, no jedini odgovor dobio je od francuskog zvaničnika koji je želio ostati anoniman i koji je naglasio da čak ni između Italije i Francuske nema spora oko mandata OHR-a iako imaju različite kandidate. Što će reći da je Landijeva najveća mana što među evropskim zemljama vlada suglasje kako on ne bi provodio odluke PIC-a, već bi isključivo pratio američke MAGA želje.
Antonio Landi je diplomata s dugogodišnjim stažom, pravnik, rođen u Udinama, ambasador Suverenog malteškog reda u Vatikanu. Karijeru je počeo u Fiatu, u diplomaciji je od 1978, a služio je u Ottawi, Teheranu, Londonu i talijanskoj ambasadi pri Svetoj Stolici, a od 2004. do 2006. bio je ambasador Italije u Državnoj zajednici Srbije i Crne Gore, koja se tada raspala. To i ambasadorstvo u Rusiji od 2010. do 2013, te izjava kako su mu Beograd i Moskva posebno u srcu, razlog su podozrenja među domaćim akterima. Landi je od 2013. bio diplomatski savjetnik predsjednika Italije, da bi se 2016. vratio Svetoj Stolici. Oženjen je Sabinom Cornaggia Medici, potomkinjom stare lombardijske aristokracije, pa ima onih koji tvrde kako upravo to imponira MAGA strujama. Kako god, pred njim je (teška) diplomatska misija uvjeravanja Bruxellesa, Londona, Berlina i Pariza da je u stanju ispuniti i očekivanja PIC-a, a ne samo MAGA dijela SAD-a.
Njegov protukandidat nema tu vrstu problema. Réne Troccaz je aktualni francuski specijalni izaslanik za Zapadni Balkan, ima 67 godina i niz dužnosti u diplomaciji i francuskoj administraciji na međunarodnim poslovima. Bio je generalni konzul u Jerusalemu četiri godine, do 2023, te još tri početkom stoljeća, obavljao je dužnost ambasadora Francuske u Nikoziji, na Kipru, jedno vrijeme služio je u Rabatu, u Maroku. Njegovom kandidaturom, saglasni su evropski mediji, Francuska je ušla u bitku za premoć sa SAD-om, no nisu svi saglasni koliko je Velika Britanija u tom okršaju na strani Emmanuela Macrona, na koga američki predsjednik ima čitav niz primjedbi. U našem konkretnom slučaju, London je punim uz Pariz i Berlin i ovlasti OHR-a. Jasno je to i iz saopćenja kojim su Evropljani združeno odgovorili na prijetnje SAD-a, pristojno ističući da novi šef OHR-a treba biti iz jedne od zemalja EU, kojoj teži i BiH, te naglašavajući značaj suradnje sa SAD-om, kao i istrajnost na usaglašavanju i približavanju stavova kako bi se pronašla osoba koja će djelovati kao integrativni faktor i sarađivati sa svim akterima u BiH i oko nje. Finale je krajem mjeseca.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
