Iako se u konkretnom slučaju ne radi o šahu, sličnost ovog naslova sa šahovskim potezom nije slučajna. Naime, geopolitička koncepcija kojom se posljednjih decenija rukovodi američka bankarsko-vojno-industrijska oligarhija vidi svijet kao jednu veliku šahovsku tablu. Ne treba da čudi da je upravo takav i naslov knjige Zbignjeva Bžežinskog, jednog od najuticajnijih geopolitičkih mislilaca SAD-a i mentora predsjednika Baraka Obame.
U doba kada je knjiga napisana (druga polovina devedesetih XX vijeka), Bžežinski je tvrdio da se pravilnim potezima na određenim (geostrateškim) mjestima može „matirati“ globalna politička scena i time održati dominantnost SAD kao određivača svjetske pravde i nepravde u skladu sa sopstvenim imperijalnim interesima. Jedan od tih „pravilnih“ poteza koji je savjetovao Bžežinski je bio i formiranje satelitskih međudržavnih organizacija na rubnim područjima Evrope.
Ta ideja nije nova u geopolitičkim krugovima. Ranije se ona nazivala tzv. princip anakonde i formulisana je još od strane rodonačelnika američke geopolitike mornaričkog oficira i profesora Alfreda Mehena. Analogno anakondi koja guši svoj plijen tako što se steže oko njega, američka spoljna politika, da bi uspješno ostvarila ciljeve hegemonije, mora izgraditi obruč oko svojih protivnika, prvenstveno koristeći obalska, ali i ostala granična područja.
Kao geopolitičke protivnike, Mehen je krajem XIX vijeka označio Njemačku, Rusiju i Kinu. Imajući u vidu da su se kroz dva svjetska rata, kako detaljno obrazlaže Saša Marković u nedavno objavljenoj knjizi „Manifest protiv imperije“, američki (i britanski) vladajući krugovi pobrinuli da skoro u potpunosti suzbiju njemački elan za sukobljavanjem, moglo bi se zaključiti da su od tada sljedbenici Mehana imali pune ruke „posla“ angažujući se oko Rusije i Kine.
I, zbilja, Hladni rat i nije bio ništa drugo do manje-više otvoreno polje za odigravanje tih i takvih igara za globalnu prevlast. Ono što je postalo jasno propašću SSSR-a je da je ideološka borba, predstavljena kao borba demokratije i slobode protiv diktature i neslobode, za koju se vjerovalo da je primarna, u stvari bila samo fasada za antagonizam oko kontrole tokova globalizacije.
Da je to tako, pokazuje i kontinuirano političko, ekonomsko i obavještajno djelovanje SAD i Velike Britanije, zajedno sa njihovim „novim“ evropskim saveznicima, protiv Rusije, iako je odavno napustila ravnanje svog sistema prema klasicima marksizma-lenjinizma.
Dokaze za to možemo pronaći u ekspanziji NATO na Istok koje u većini novih zemalja članica (kao i u nekim ne-članicama, na primjer na Kosovu) podrazumijeva permanentno stacioniranje američkih vojnika. Ironično je da se često u ovim državama američki vojni aparat „useljava“ upravo u bivše sovjetske vojne baze.
Zbog toga je, po mom mišljenju, otvoreno pitanje da li postoji suštinski napredak po pitanju izvorne suverenosti građana i građanki tih država. Zar se nije samo jedna vojna okupacija zamijenila drugom?
Nažalost, i Crnoj Gori se, zahvaljujući aktivnostima marionetske vlade, nameće pionska uloga u globalnoj partiji šaha američke oligarhije. Ona je dio ovog A5 iz naslova teksta. Naime, A5 je skraćenica za Američko-jadransku povelju koju, uz SAD, čine Albanija, Hrvatska, Makedonija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora (dok Srbija i Kosovo imaju status posmatrača). Povelja je tipična neokolonijalna međudržavna organizacija gdje se lokalne vladajuće elite, kroz politiku „štapa“ i„šargarepe“, povinuju interesima i potrebama oligarhijskih „velemajstora“, ne mareći za interese i potrebe građana i građanki koje (tobože) predstavljaju.
Crna Gora je do sada predsjedavala dva puta: od 1. januara do 30. juna 2011 i nedavno, u drugoj polovini prošle godine, od 1. jula do 31. decembra 2013. Ono što je obilježilo crnogorsko predsjedavanje, i što, po mom mišljenju, predstavlja ključni potez globalne „šahovske“ operacije odigrano je 26. septembra 2013. godine u Njujorku kada je zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD, u tandemu sa zamjenikom generalnog sekretara NATO-a za politička i bezbjednosna pitanja, pomjerio „pione“ sa A5 na B3.
Naime, B3 je akronim za Američko-baltičku povelju koju sačinjavaju Estonija, Letonija i Litvanija, a pridodata im je i Gruzija, iako je više od dvije hiljade kilometara daleko od Baltičkog mora. To pokazuje da se ovdje ne radi o geografskom, nego o tipičnom geopolitičkom udruživanju koje pogoduje artikulisanim interesima američke oligarhije: već pomenutom principu anakonde protiv Rusije i ruskih saveznika na Kavkazu.
Postoji velika vjerovatnoća da ovaj sastanak ministara spoljnih poslova A5 i B3 na kome je dogovorena „konkretna saradnja“ u stvari predstavlja jedan od prvih koraka kojim se Crna Gora i ostale zemlje A5 usmjeravaju da uzmu učešća u jednoj ofanzivnoj i nasilnoj geopolitičkoj agendi. To je ono što treba da zabrine sve crnogorske građane i građanke.
Da li vladajuća DPS-SDP-BS garnitura ovakvim „pionskim“ potezima u spoljnoj politici u stvari izgrađuje osnove za učešće Crne Gore u budućim sukobima velikih razmjera na teritoriji bivšeg SSSR-a? Naime, treba imati u vidu da su se države B3 u proteklom periodu odlikovale rigidnom, netransparentnom i agresivnom spoljnom politikom. Litvanija je dopustila formiranje tajnih CIA zatvora na svojoj teritoriji. Estonija je zakidala elementarna prava ruskoj manjini.
A Gruzija je u avgustu 2008. godine napadom na autonomnu pokrajinu Južnu Osetiju isprovocirala rat sa Rusijom. Taj rat se može tumačiti kao pokušaj američke oligarhije da testira spremnost i odlučnost ruske oligarhije za odbranu sopstvenih geopolitičkih interesa. Naravno, pravovremeni odgovor je dobijen, iako ne onakav kakav je priželjkivan.
Međutim, mimo toga, i mnogo važnije, što su ratovanjem dobili gruzijski i južno-osetinski građani i građanke? Mrtvu mladost, razorenu privredu, podjeljenu državu, likvidaciju budućnosti. Mi smo u ovom regionu to već imali i imamo. Krivci su iz istog centra. Malo li je?
Zbog toga crnogorski građani i građanke treba da zahtijevaju izlazak Crne Gore iz A5 ili bilo koje druge pozicije (organizacije) na šahovskoj tabli koju ne određuju oni sami kroz Ustavom zagarantovan suverenitet. Uvjeren sam da jedino vojno netralna država može da nam svima osigura jasnu politiku nepristrasnosti i neučestvovanja u šahu za geopolitičku dominaciju suprostavljenih oligarhija velikih sila, a time i da nas spasi mogućih ponovnih ratnih pohara. A5 na B3 je siguran gambit za rat.
Bonus video:
