Nismo ni svjesni da se tu, pored nas, rađa Ezop iz Rasove.
Sve ovo je jedan veliki nesporazum. Po ko zna koji put, krvoločni novinari pokušavaju pomutiti našu opštu sreću, a po tome smo, po opštoj sreći, naravno, odavno lideri u regionu pa i šire…
Sovjetnik Roćen se, kako vidjesmo, prisjetio svog živopisnog seljačkog djetinjstva, i kako su bistra goveda u Rasovi. (Mogla je i kantri pjesma da se napravi - “Kako su bistra goveda doma mog”.) Da smo mi neko normalno društvo trebalo bi odmah napraviti farmu bistrih goveda u Rasovi. Da se to prouči… Dolazili bi i stručnjaci iz svijeta. Pored bistrih goveda pomenute su i ovce sa istog lokaliteta, ali kod njih izgleda nemamo taj utisak o bistrini. Rasova je, po svemu sudeći, pozitivno djelovala na goveda, ali ne i na ovce.
Neko je oklevetao Milana… Iako je cilj, kako nam je objašnjeno, neko drugi i nešto drugo, ali, to je već politički triler u najavi, a ovdje je riječ o sasvim različitom književnom žanru.
Naime, spremajući se za dugoočekivanu penziju (kojoj su se mnogi drugi radovali više od njega - prerano, izgleda) gospodin Sovjetnik je odlučio da se u mirnim penzionerskim danima posveti pisanju basni. Zašto da ne? Basne su lijepe, kratke, nema mnogo da se muči pišući čovjek (ipak je gospodin MR i kao novinar bio najuticajniji kad ne piše)...
Javnost je naravno sve pogrešno shvatila, po običaju. On je svom kumu čitao jedan od uradaka, basnu u nastajanju, eto da vidi kako će probrana književna publika prefinjenog ukusa regovati na njegova sočinjenija.
Opet, ne treba biti naivan. Nije gospodin Roćen bio vođen samo najličnijim pripovjedačkim i žanrovskim preferencijama, ni slučajno. Kao ozbiljan pisac, prvo je proučio očekivanja publike. Shvatio je da su svi oko njega na rubu basne, ali niko da postane Ezop. Sovjetnikov Sovjetovani je svojevremeno pominjao u raznim prilikama šakale, miševe, štetočine (koje treba deratizovati)… Tako da je novopečeni pisac - penzioner shvatio da je duh basne ono što najviše odgovara njegovoj okolini. Ostalo je - pisanje.
Ipak, bilo je tu i žanrovskih kolebanja. Jer, voli naš Ezop i da prorokuje, ulazeći tako u omiljeni žanr Sule Radova. Pa je predvidio, “čujte me, o Crnogorci. Za jedno pedeset godina, najviše, Žabljak će biti glavni grad Crne Gore… Zbog klimatskih promjena…” Uzgred, jedini je visoki funkcioner DPS koji je progovorio o klimatskim promjenama. Ali, nisu ljudi obratili pažnju. Tako je neko vrijeme MR bio pogubljen između Ezopa i Sule Radova. Ipak, pokazalo se da basna u Crnoj Gori bolje funkcioniše nego profetske etide…
Ima jedno mjesto u snimljenim razgovorima gdje naš basnopisac pokazuje određenu sklonost samoironiji, što je, ako ćemo pravo, uvijek plus za pisca. U razgovoru sa Jeremićem, srpskim ex ministrom i savjetnikom, takođe, Milan se zanio, pa kaže, sasvim precizno, i uz salve smijeha - Jebasmo majku i Srbiji i Crnoj Gori… Jeremić shvata pravolinijski, pa veli - Da, ja CG a ti Srbiji. I dalje čujemo smijeh. Njima je baš smiješno. Ali urnebesni smijeh slijedi tek kada MR kaže - “Ne nego obrnuto”. Odnosno - ti Srbiji, a ja CG. Čak je i Jeremić oduševljen poentom. Zna, na koncu, koliko je to tačno. Smijeh je gromoglasan. Kao da je u pitanju urnebesna šala. A ne gola istina. Za samoironiju, basnopisac je zaslužio posebnu pohvalu.
Moguće da je pisanje basni njegov lični put pokajanja. Ili da se najbolje osjeća kada je okružen govedima i ovcama - ko će znati, ipak, mnogi čitaoci su sigurno pomislili - kakve bi sve poučne pričice ovaj basnopisac mogao ispričati...
I naravno, ostaje pitanje koje mnoge danas u Crnoj Gori intrigira - po čemu su goveda iz Rasove baš toliko izuzetna?
Bonus video:
