STAV

Car je go

105 pregleda 2 komentar(a)
kablovska televizija, Foto: Shutterstock.com
kablovska televizija, Foto: Shutterstock.com
Ažurirano: 10.03.2016. 09:15h

Život jeste poput TV reklama, a ja volim da gledam TV reklame. Nikada ne prebacujem drugi kanal kada započne ekonomsko propagandni program, kao što se to obično radi. Priznajem jedino da ponekad imam silnih teškoća da razlikujem informativni od ekonomsko propagandnog programa. Jedino to. Ostalo je dobro.

Najviše volim reklamu koja propagira jednu vrstu toalet papira. Sigurno ste je gledali. Obožavam dio te reklame kada djevojčica u marketu navaljuje na oca da kupe ružičasti toalet papir, a ovaj joj objašnjava prednosti bijele rolne jer je od čiste celuloze i nije reciklirana. Kao što je reciklirana ružičasta koju djevojčica drži u ruci. Ako reklama može da ima naravoučenije, onda ono glasi - sve ružičaste ili obojene stvari nijesu prave. Taman morali za jednu rolnu toalet papira posjeći jedno drvo, celuloza je celuloza a ona je prava. Eto!

Kako ova reklama najčešće ide odmah poslije drugog dnevnika RTCG, meni se ponekad javi pomenuti problem razlikovanja različitih sadržaja. Elem, u nedoumici sam. Prateći potku reklame pitam se na primjer, da li su prosvjetni radnici pomenuti u TV dnevniku te večeri ružičasti, to jest nepismeni i nesposobni, ili su kontroverzni biznismeni kod kojih su pronađeni studentski indeksi bijeli, to jest dobri momci koji rade za državu? Ili su političari i policajci koji barataju žiro-računima i novčanim vrijednostima ravnim mojom dvadesetogodišnjom ili pedesetogodišnjom godišnjom zaradom takođe bijela rolna toalet papira? Iskreno sam zbunjen, a toj mojoj zbunjenosti ovih dana nema kraja. I kada se radujem zbog povećanja moje plate od 5 odsto. Mislio sam da ću bolje živjeti, makar za tih 5 odsto.

Moj drugar mesar, koji radi u jednom marketu, kaže da je stvar jednostavna. Zatvori su naši univerziteti , kaže on. Tako je bilo i u onoj predratnoj Jugoslaviji. I hop. Iz zatvora su tadašnji zatvorenici postali revolucionari koji su preuzeli vlast u državi posle rata. Jeste, branim se ja, ali to su bili politički zatvorenici. Ovi današnji sa položaja 'oće u zatvor, branim se. Može biti, kaže nesigurno moj prijatelj mesar, ali šta ti je politika? Možda će i ovi sadašnji reći da su politički robijali, kad budu pisali biografije. Ili da su se doškolovavali za licencu. Pa sad pozdravite moje prijatelje i neprijatelje. Dok mi je mesar ovo kazivao, u glavi sam automatski snimao propagandni spot za master studije naših univerziteta. Otprilike ovakav scenario: „Upišite master i posdiplomske studije iz ekonomskih i ovo društvenih nauka na našem Univerzitetu ZIKS-Spuž. Tu se znanje cijeni“ i obavezno objaviti broj telefona u tužilaštva za upis zainteresovanih kandidata. Kakva reklama, a? Poenta priče mog drugara je da su nam osumnjičeni i društveno uspješni, snalažljivi građani ovog društva pismeniji i cijenjeniji od profesora i ljekara. I priznatiji, prosto poželjniji ovoj vlasti. Oni su pismeniji od vas, mudro zaključuje svoju priču moj drug mesar podgoričkog marketa. Tu ti ne pomaže nikakva reklama.

Car je go! Vičem ja. Car je GO! Ali šta vrijedi. Kao što ni u bajci niko nije reagovao, niko ne reaguje ni u životu. Ni pozicija ni opozicija. Ni vladin ni nevladin sektor. Imaju ljudi, valjda, pametnija posla. Samo snimamo reklame i rijaliti programe. Hljeba i igara, za običan narod.

Autor je predsjednik podgoričkog odbora Sindikata prosvjete

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")