NIŠTA NIJE SLUČAJNO

Cukar je odavno u vodu

U zdravim društvima kultura XXI vijeka je zarazna bolest koja se širi, donoseći ogromne benifite, a kod nas je medicinski tretirana
136 pregleda 0 komentar(a)
Voda, šećer, Foto: Shutterstock
Voda, šećer, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 26.07.2014. 08:56h

Ne znam o čemu bi se pisalo da živimo u uređenoj pravnoj državi kao što je, na primjer, Norveška, u kojoj ljudi brinu o uštedi energije, globalnom zagrijavanju i godšnjem krečenju, a mi o tome ni ne stignemo da razmišljamo. Čisto sumnjam da Norvežani pišu o mjesnim zajednicama po Oslu ili na skupštini citiraju Ibzena, njihovog Njegoša, ali našli bi mi teme brzo, naučili smo za ovih posljednjih dvadeset godina mnogo što šta, tako da bi od Norveške malo ostalo.

Dakle kultura, kultura, pa opet kultura, jer isključivo od nje zavisi šta ćete napraviti u jednoj zemlji i kako će vas ostali tretirati! U zdravim društvima kultura XXI vijeka je zarazna bolest koja se širi, donoseći ogromne benifite, a kod nas je medicinski tretirana, ”što dalje to bolje”. Dokaz je Evropska unija koja sa svojih 9 miliona ljudi zaposlenih u kulturi iznalazi nove moduse kao bi ideje i kreativnost zamijenile već olinjali način finansijskog poslovanja, obrta kapitala, robne razmjene i ostalih retro-ekonomskih transakcija.

Sa jedne strane pravi umjetnici, glumci, pisci, slikari gladuju, a sa druge imamo glamurozne predstave, neke pseudo-svjetske manifestacije u koje se ulaže gro novca. Dugometražni filmovi koji su više vezani za turizam, sa posebnim osvrtom na Sveti Stefan, Budvu i Skadarsko jezero, poznata česka škola ”petominutnog kadra”, koju je i Forman batalio sedamdesetih godina.

Socijalne teme od kojih boli glava, prevaziđeni festivali, pisaca i književnika imamo koliko i mobilnih, od kojih se većina bavi pisanjem istorije, jer tako najlakše nađu sponzora, a i Trinaetojulska penziona je pože l jna! Za koga i zbog čega se ovo radi, koja je vrijednost svega ovoga? Dokazujemo mi li sami sebi da je naša kultura neprikosnovena (za nebo znamo da nema plavljeg od našeg), da je sve krenulo odavde. Sve više građana Crne Gore ide vani, tako da njima ne možete više servirati ovakvu retro kulturnu priču. Kultura je uvijek majstorstvo, umijeće i bravura.

Kultura je ljepota, ali ljepota koju samo posjeduje - Iskrenost. U kulturi nema nepotizma, jer je to, samo po sebi, nekulturno. U kulturi NEMA neznanja, nesposobnosti, licemjerstva, snobova, malograđana, sirovina i manijaka. Normalno, neki misle da dobro znaju šta je kultura i da im ne treba Vujaklija da im to objasni, jer su, nažalost, oni pisali sopstvenu i sa njom nas maltretiraju 20 godina. Dok se god ne riješe ta elementarna pitanja kulturne politike, bićemo u situaciji da kultura uvijek bude neka vrsta incidenta, a ne način na koji bi svi ljudi trebalo da žive u jednoj evropskoj modernoj državi.

Evo, za početak, ostavite Transformerse tu gdje jesu, imaćete od turizma više prihoda negoli pola primorja. To se zove ideja, to se zove kreativnost, to je tržišna kultura. Da ne čekamo ove filozofe iz ministarstva da završe i ispoštuju sopstvene pravilnike, mnogobrojne radne grupe da okončaju revalorizaciju kulturnih dobara i batale sa ministrovom demagogijom “N ije cukar u vodu”. Nije, ali je sunce u glavu!

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")