Gdje se nalazi Evropa na početku 2019. godine? Očigledno je da se nagomilalo mnoštvo problema. Kako će EU da izgleda nakon evropskih izbora u maju? Na koji način će da je promijeni Bregzit? Šta će biti s finansijskom krizom u Italiji? Da li će francuski predsjednik Makron da izađe na kraj sa svojim revolucionarima, „žutim prslucima“? Hoće li nacionalizam i otpori prema EU nastaviti da se šire? Koliko snažno će Njemačka da se angažuje za EU?
Kao što vidimo, unutar EU postoji čitav niz problema. Ali ni ništa nije drugačije ni u neposrednom komšiluku, u jugoistočnoj Evropi. Ni tamo niko ne zna kako će se stvari dalje razvijati.
Problemi u čitavoj jugoistočnoj Evropi
U Srbiji se otvoreno demonstrira protiv predsjednika Vučića. Ali on je čvrsto u sedlu i korak po korak vodi Srbiju u smjeru EU. Na tom putu, Vučić ima samo jednu, veliku prepreku: priznanje Kosova. To je nešto što za srpsku politiku - do ovog trenutka - ne dolazi u obzir. A na Kosovu, premijer Haradinaj i predsjednik Tači ne mogu da se dogovore da li bi trebalo težiti razmjeni teritorija sa Srbijom ili ne. Malo je onih koji su u stanju da sagledaju da bi takav korak, koji podrazumijeva korekciju granica, čitav region mogao da gurne u krizu. Ali zato postoji sloga oko toga da je Kosovu potrebna sopstvena vojska.
Makedonija se nada okončanju krize sa Grčkom oko imena, što je do sada bila najveća prepreka na putu te zemlje u NATO i EU. Atina je do sada, međutim, odbijala svaki kompromis.
Iz Hrvatske, koja je već više od pet godina članica EU, iseljava se toliko mnogo ljudi u Njemačku, da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović to nazvala „najvećom prijetnjom“ po zemlju. Ali umjesto da se pozabavi tim ključnim problemom, hrvatska politika sve više se miješa u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine. Poznavaoci prilika ocjenjuju da je to „diplomatska ofanziva“, koja budi sjećanja na Tuđmanovu politiku devedesetih.
Bolesno dijete: Bosna i Hercegovina
I tako smo stigli do najvećeg bolesnika jugoistočne Evrope: do Bosne i Hercegovine. Izbori održani prošlog oktobra na prvi pogled nisu mnogo toga promijenili. Ali ako se pažljivije pogleda, može se zapaziti i nekoliko svijetlih tačaka: iz tročlanog Predsjedništva ispao je nacionalistički orijentisan Hrvat Čović, a na njegovo mjesto došao je demokrata Komšić, koji sam sebe vidi kao predsjednika svih građana BiH. Na taj način je prijeteća saradnja nacionalista Dodika i Čovića u okviru tročlanog Predsjedništva BiH za sada osujećena. I izborni rezultat u glavnom gradu i Kantonu Sarajevo pokazuje da demokratske snage polako napreduju. To je tračak nade za budućnost.
Međutim, Nova godina u BiH počela je neverovatnim praskom: srpski entitet u BiH već godinama 9. januara slavi Dan Republike Srpske - iako su Ustavni sud i Venecijanska komisija to proglasili neustavnim. Toga dana su bosanski Srbi proglasili nezavisnu Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu, koju su nešto kasnije preimenovali u Republiku Srpsku.
Načelno, niko nema ništa protiv da se 9. januar proslavlja kao vjerski, pravoslavni praznik. Ali proglašavanje tog dana za državni praznik, bilo je za Bošnjake i bosanske Hrvate previše. Oni taj dan povezuju s ratom, progonom i genocidom.
Neustavni praznik
Iako je svako državno slavlje na taj dan kršenje Ustava, niko se i ne trudi da nešto protiv toga preduzme - ni u zemlji, niti van nje, na međunarodnom planu. Toliko o vladavini prava u BiH!
Nikoga ne čudi to što su političari iz Srbije prisustvovali banjalučkoj proslavi 9. januara, Dana RS. Ali to što premijerka Srbije Ana Brnabić prima isto odlikovanje koje su primili Karadžić, Plavišićeva i Krajišnik - to vređa svakog ko ima imalo osjećaja za pravdu.
A ove godine, povrh svega, odjeknuo je još jedan prasak. Na proslavi Dana RS učestvovali su i visoko pozicionirani političari iz reda bosanskih Hrvata: predsjednik HDZ BiH i neizabrani član Predsjedništva BiH Dragan Čović, i ministar finansija BiH Vjekoslav Bevanda. Na proslavi u Banjaluci bio je i ambasador Hrvatske u BiH Del Vekio. S obzirom na skandal koji je u BiH i Hrvatskoj izazvalo njegovo pojavljivanje, ministarka spoljnih poslova Hrvatske Pejčinović-Burić bila je prisiljena da pruži objašnjenje prema kojem Del Vekio tamo nije bio po službenoj dužnosti. Ambasador je odmah pozvan u Zagreb „na konsultacije“.
Kako objasniti činjenicu da su Čović, Bevanda i Del Vekio učestvovali na proslavi Dana Republike Srpske, ako se zna da je iz Banjaluke i Posavine tokom posljednjeg rata proterano 150.000 Hrvata? Kako objasniti zašto su svi oni prisustvovali toj neustavnoj proslavi?
Egoisti, a ne predstavnici naroda
Sasvim jednostavno: nije njih briga ni za bosanski, ni za hrvatski narod - oni misle samo na sebe! Došli su u Banjaluku kako bi Milorada Dodika podržali u jednom cilju: u otcjepljenju Republike Srpske od BiH. To Hrvatu Čoviću otvara vrata za treći entitet i, u konačnici, za definitivnu podjelu Bosne i Hercegovine.
I tako smo na početku 2019. stigli tamo gdje smo bili početkom devedesetih. Da li je Evropa čula taj prasak?
Evropska unija sada mora da učini sve što je neophodno kako bi u BiH izgradila snažnu pravnu državu! Evropa konačno jasno mora da kaže da je BiH samostalna i suverena država! I da konačno kaže da su svi pokušaji - iznutra i spolja - da se BiH podijeli, osuđeni na propast!
Bonus video:
