EVROPA KOD KUĆE I VANI

Evropa na vjetrometini novog Hladnog rata

Američko-ruski ugovor o raketama srednjeg dometa definitivno propada. To Evropu vraća u Hladni rat, u rizik da postane bojište. Ovog puta biće još hladnije nego prije tri decenije
532 pregleda 0 komentar(a)
Tramp, Foto: Reuters
Tramp, Foto: Reuters

Ne može se zavidjeti Hajku Masu posljednjih sedmica. Njemački šef diplomatije bi da posreduje između Amerikanaca i Rusa i spase ono što se više spasiti ne može.

Ugovor o nuklearnim raketama srednjeg dometa (INF) je mrtav. Taj ugovor od 1987. reguliše uništavanje i zabranu projektila kakve je najprije razvio Sovjetski Savez, a zatim i Sjedinjene Države.

Da je to oružje sa nuklearnim bojevim glavama ikada upotrijebljeno, ozračeni pakao bi postala Evropa - a ne Sjedinjene Države do kojih rakete ne mogu ni da dobace.

Pitanje zabrane ovih projektila je za Evropu oduvijek bilo biti ili ne biti. NATO je 1979. odgovorio takozvanom dvosmjernom odlukom - strateškom prijetnjom vlastodršcima u Kremlju: Ako ne uništite vaš SS-20, onda ćemo mi napraviti isto oružje.

Ta sirova logika je upalila. SSSR je pristao da sklopi INF-ugovor sa SAD. Pravno gledano su obe zemlje jednaki partneri u tom ugovoru. To je važno kako bi se razumjelo zašto je trenutno njemački ministar Mas na vjetrometini.

Ugovor je svojevremeno okončao decenije uništiteljskog naoružavanja i žustrih debata. A sada je ugovor na izdisaju. Ni diplomatski defibrilator ne može mu udahnuti novi život.

Rusija godinama krši ugovor razvojem nosača raketa kakve, kao pravna nasljednica Sovjetskog Saveza, nije smjela da pravi. SAD pod Donaldom Trampom nisu dugo čekale da najave otkazivanje ugovora.

Na zahtjeve evropskih članica NATO sada je na snazi posljednji rok koji je dao Vašington: Rusija ima vremena do 2. februara da okonča sporne programe naoružavanja. U suprotnom će tada INF-ugovor biti i formalno otkazan.

„Rusija može da spasi ugovor“, govorio je Mas ruskom kolegi Sergeju Lavrovu. Ovaj je pak odvraćao da nema utisak da su SAD zbilja zainteresovane za dijalog. U prevodu - piši propalo.

Jer i Rusija, baš kao i Amerika, žele da se oslobode stega tog ugovora. Obje zemlje procjenjuju da strateški, a uskoro i vojno, naspram njih stoji nadolazeća supersila Kina. Peking međutim ne podleže nikakvom režimu kontrole raketnih sistema srednjeg dometa.

U Evropi odlično znaju za sve ove interese, ali osjećaju da su ostavljeni usred njih. Jer prije četiri decenije su SAD važile kao dobroćudni hegemon cijelog Zapada, a danas to više nisu.

Pod nepostojanim Trampom su SAD postale fakultativni partner. Konsultacije i zajednička zapadna potraga za pozicijama u globalnoj politici otkazana je do daljeg.

Uz svu tu nevolju, Evropa je i u hroničnoj krizi. Bregzit parališe Britaniju i ostatak EU, Francuska je na unutrašnjem planu u nemirnim vodama dok Njemačka među mnogima u NATO u bezbjednosnom smislu važi za bolesnika Evrope.

Savezna vlada u Berlinu želi da se hitno pozabavi temama kakve su kontrola naoružanja i da na svjetsku agendu stavi nove prijetnje poput sajber-rata i autonomnih sistema naoružanja.

To je vrijedno hvale, ali kratkoročno ne vodi iz strateškog ćorsokaka u koji su Evropljani ponovo upali, skoro tri decenije nakon kraja Hladnog rata.

Pri tome se bezbjednosni interes Evrope tokom godina nije promijenio ni za pedalj: ne postati bojište ili lopta za igru supersila.

DEUTSCHE WELLE

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")