Fiskultura, krst i taster - Vijesti.me
KONTRA(PER)CEPCIJA

Fiskultura, krst i taster

Nedostatak mišljenja, odsustvo bilo kakave refleksije, odsustvo kritičnosti u odnosu na lojalnost naciji, vjeri, partiji, crkvi, odustvo samokritičnosti u odnosu na našu sopstvenu povodljivost, ono je što kao dio društvenog i političkog života zapravo onemogućava građansku zrelost

Bogojavljanje Podgorica
Bogojavljanje Podgorica (Foto: Luka Zeković)

Plivali su kao sumanuti tog januarskog dana. Rijeke Crne Gore su bile hladne i okupirane kako umije da okupira dogma. Trebalo je skočiti u tu vodu za krstačom indoktrinirane glave. Glavna faca je ipak ostala u svom čamčiću, koji je poput orahove ljuske  skakutao sa njim, onako velikim i važnim. Nekako ti glavni uvijek imaju posebno mjesto, posebnu stolicu,  ali i pomagače.  Desi li se da se nagne lijevo ili desno, čuvari koji idu par koraka ispred ili par koraka iza, u svakom pogledu, obezbijede vođu parade. Moguće da su tog dana i ronili. Kod nas postoje tri ekipe  kojima se ova pratnja stavlja na raspolaganje: popovi, političari i lopovi. Ne znam da li u Crnoj Gori postoji sindikat tjelohranitelja, ali bismo sasvim sigurno mogli neki dan obiježen crvenim u kalendaru  da  zauzmemo kao njihov dan. Ionako su oni prvi na nišanu - mučenici. 

Druga slika u istom mjesecu, dolazi iz skupštinske sale, putem kamera RTCG, koji stanje prati iz sata u sat - kao pacijenta u intenzivnoj, čineći od  tri dana skupštinskog zasjedanja istorijske činove?! Muka  vođe koji ima izgleda da završi u vodi ili da padne, bila je uočljiva. Jedan je zalegao, drugom su  ugradili prenosnike. Ushićenje i  zagrijanost onih koji su plivali prema  simbolu koji ne daje povoda da se razmišlja, graniči se sa frenetičnim odbranama partijskih sljedbenika vođi - predstoji odsustvo mišljenja i recitacije. Vjeroispovjedači izgovaraju neupitne zlatne riječi koje se ne dovode u pitanje, hiljadama godina, ali ubijaju na svakom koraku. U sve tri kanonske  religije podstiče vjerujuće, na uštrb mišljenja. Slično je i sa vojnim formacijama i komandama.  Isto je sa partijašima sljedbenicima  lidera čija lojalnost anestezira i preuzima kontrolu nad kritičkim umom. Na našim prostorima to polako ali sigurno, kao dim, opstaje. Tako su vjerujući, ne razmišlajući skočili, ubijeđeni da su pročišćeni. Tako su vjerujući u klupama Skupštine bez kritičnosti otresali perut sa revera vođi, utrkujući se u svojoj riješenosti da se odbrani neodbranjivo. 

Nedostatak mišljenja, odsustvo bilo kakave refleksije, odsustvo kritičnosti  u odnosu na lojalnost naciji, vjeri, partiji, crkvi, odustvo samokritičnosti u odnosu na našu sopstvenu povodljivost,  ono je što kao dio društvenog i političkog života zapravo onemogućava građansku zrelost (Duhaček, Lončarević: 2012). Ovaj navod, jasan i školski,  osvjetljava naš krtičnjak, vrijeme i stanje svijesti u društvu i gubitak refleksije u odnosu na čin poslušnosti koja nas svodi na šraf - odsustvo mišljenja, odsustvo odgovornosti. Slika je istovjetna kada je u pitanju pogled na skupštinu i raspravu vođenu unatrag par dana.  Političari zloupotrebom moći, na svakom koraku, uspijevaju da čereče znanje koje se usput proizvodi  i koje se ipak deponuje i  pojavljuje, zatežući zahtjeve kao luk - građanski status i politička odgovornost vis à vis političkog razbojništva. Znaju to oni. Zato je  cenzura sve jača. Zato se podstiče plivanje u hladnoj vodi za krst koji homogenizuje. Pritiskanje tastera u lagumima skupštine,  političkih klubova, kuhinja   - takođe. Gottam može biti svaki grad. Samo je Betmen dio priče koji konačno mora da se proradi kao institut odgovornosti,  a ne osvete. „Spasioci“ su uvijek oni koji su nekritični u odnosu sa  našom  povodljivošću i najčešće rezultiraju   mržnjom, snažnom i raspaljujućom. 

U tako zagrijanoj atmosferi godine koja je počela januarom,  cunami nasilja i mržnje samo su  pokazatelj odsustva kritičnosti i samokritičnosti. I vođa i plivača i tastera.  Tijela i utopljene usijane glave.  Iskustva regiona pokazuju da  političari i popovi protjeruju mir i toleranciju. Čine to prisustvom u knjigama i sistemu obrazovanja, kićenjem skulptura po holovima škola, osvještavanjem skupštinskih sala na lokalnom i nacionalnom novou, prisustvom u radnim tijelima, dnevnicima i emisijama koje nas podučavaju vjeronauci i načinima kako se homogenizuje vjerska, rasna i nacionalana mržnja, bez kontrolnih mehanizama, bez alternative, odsustvom slobode, odgovornosti i razmišljanja. 

Ženomrzilački monolog u hodniku ambulante nikšićkog Doma zdravlja pokazuje da u bijelim mantilima radi, naizgled neočekivano, ono što decenijama pokazujemo prstom - mržnja prema različitima. Pomenti primjer je mržnja prema ženskom polu.  Ali i slika posljednjeg mjesta na ljestvici našeg zdravstveniog sistema.  Odsustvo odgovornosti prisutno je u izjavi da se digla na njega  hajka. A onda je on priprijetio DB.  Koncepti iz prethodnih vijekova koji su preživjeli samo u tradiciji na koju se konstantno pozivaju, pominjani, moguće je da prežive i bude vodootporan  na savremeni trenutak u kojem glavnu riječ vodi tehnologija, putem koje je   u javnosti postao očigledan i pokazati stanje kompletnog sistema koji na svim nivoima baštini nasilje, destrukciju, mržnju i ponižavanje. Šlag je glas DB-a koji je došapnuo mamurnom doktoru kako je to uradio neko od njegovih kolega.  Nadam se da jeste. 

Tradicija, baština, dogma su koncepti koji isključuju osnovne funkcije ljudskosti, mišljenje  izraženo u jednostavnom pitanju da li je i kako je baš to tako, koje postavljaju djeca. Ako ugasimo sva naša svjetla i pođemo za vjero/politikum guruima, naći ćemo se u toj vodi za koju tvrde da pročišćava. Provjerite drugi put kada budete stajali na mostu kao publika, kao novinari/ke koji prenose priloge, kao učesnici  koji zamahuju u vodi ili tasterom, kada vam budu rekli da ste pročišćeni i rođeni iznova u svojoj vjeri, jeziku, naciji, klasi, rasi, polu, što je to čemu vjerujete bez da se upitate.  Zločin i mržnju ne ispira voda i Manitu. Njima se suprostavlja kritička misao, zrelost i odgovornost. Tada će svi lakše da dišu, a pročišćenje i pomirenje će biti nauk. 

Autorka je psihološkinja


Najčitanije iz sekcije Kolumne