U Mađarskoj vlada jedan autokratski demagog, koji svoje birače uzbunjuje rasističkim parolama protiv fiktivnih izbjeglica. Rumunija ima vladu, čiji je centralni cilj da zaštiti svoje korumpirane funkcionere. Češki premijer je novac iz fondova podrške EU ilegalno prenio sopstvenim firmama i ne dopušta kontrolu svojih poslova. U Poljskoj su na vlasti na nacionalisti, koji ne trpe nezavisnost pravosuđa, a ni ustav ih ne zanima.
Sa druge strane EU granice u Crnoj Gori, Ukrajini, Modaviji i Srbiji vladaju kriminale oligarhije. A nad svima je na tronu vječni predsjednik Rusije, poput cara, kojemu nijedno sredstvo nije previše prljavo u cilju ostajanja na vlasti sa svojom klikom.
Trideset godina posle oslobođenja od sovjetskog jarma u zemljama nekadašnjeg Istočnog bloka stvar demokratije i pravne države izgleda loše. Baštinike autoritarne diktature komunističkih partija, sva je prilika, ne interesuju previše temeljne vrijednosti ujedinjene Evrope. Stoga u tim zemljama autoritarni populisti i beskrupulozni „biznismeni“ imaju lak posao u obrlaćivanju svojih naroda - tako na Zapadu glasi uobičajno viđenje situacije u postkomunističkim državama centralne i istočne Evrope.
Ali ovo tumačenje je pogrešno. Jer ono podmeće da ljudi u tim državama i ne žele ništa drugo, jer ni na šta drugo nisu ni navikli. To je aposlutno tačno kad se primijeni na - još uvijek - vladajuće djelove tamošnjih elita, po političkim partijama i državi bliskim firmama. No, milioni građana odavno znaju i žele nešto drugo, stoga Evropu ove godine zasipaju dugo očekivanim talasom dobrih vijesti.
One su počele da stižu u martu iz Slovačke. Posle mafijaškog pogubljenja istraživačkog novinara Jana Kuciaka i njegove vjerenice, Slovačka je ustala protiv korupcije i za predsjednicu izabrala Zuzanu Čaputovu, aktivistkinju koja je javno obručila svog komšiju Viktora Orbana svog njegovog anti-liberalnih djelovanja.
U junu su onda Česi pokazali da neće da trpe svog premijera, milijardera Adreja Babiča, optuženog za ilegalna preusmjeravanja EU subvencija. Na posljednjim demontracijama u Pragu preko 250.000 ljudi je tražilo njegovu ostavku. Babič se tokom trenutne ljetnje pauze i dalje drži u sjedlu, ali aktivisti su najavili da će najesen svim silama nastaviti da demonstriraju protiv njega.
Proteklih nedjelja su Rumuni slijedili češkom primjeru i na desetine hiljada izašli je u front protiv vladajuće partije, totalno prožete korupcijom. A organizovali su ga Rumuni koji su od siromaštva i beznadežnosti izbjegli u inostranstvo. Da bi se sada u svojoj domovini borili za zaokret ka demorkatiji i pravnoj državi.
I sa one strane granica EU je zov za demokratijom veoma životan. U Srbiji je sve više aktivista koje se već više od godinu dana bore protiv režima autokrate Aleksandra Vučića. U Albaniji svakog mjeseca na hiljade ustaje protiv svog premijera Rame, koga optužuju za izborne marifetluke. U Ukrajini su građani ogromnom većinom izabrali komičara Vladimira Zelenskog za predsjednika države - ne zato što im se činio kompetentnim nego zato što je simbol novog početka i borbe protiv oligarhijskog vladajućeg aparata.
Putin na granicama svoje moći
A počela su dešavanja čak u i Rusiji. Uprkos nasilju policije i masovnim hapšenjima bez ikakvog povoda i razloga, prošle nedjelje opet preko 50.000 mladih marširalo ulicama Moskve protiv nesposobnog predsjednika zahtijevajući napokon fer i slobodne izbore. Prvi put je režim Putina naišao na svoje granice a po svim anketama javnog mnenja Putin široko gubi na podršci.
Sve to pokazuje: ne postoji nikakva prirodna granica u Evropi između autoritarnog Istoka i demokratski učvršćenog Zapada.
Zapad usponom italijanskog kripto-fašiste Matea Salvinija ionako samog sebe dovodi u pitanje.
Naravno da ni u kom slučaju nije sigurno da će aktivisti od Moskve do Tirane uspjeti u svojim namjerama. Zato je još bitnije prevazići visokoparnu ignoranciju velikog broja zapadnjaka prema borbama njihovih istočnih komšija za učešće u blagostanju i finalnom uvođenju demokratije.
Zapad treba da se ofanzivno i bespogovorno stavi na stranu onih koji na Istoku ustaju protiv svojih regenata ne bi li odbranili svoja demokratska prava.
Jer, demokratija nije stanje nego proces. Za nju se svako malo mora izboriti. To važi za Istok. A sve više i za Zapad.
(Der Tagesspiegel)
Prevod: Mirko VULETIĆ
Bonus video:
