Greške

Postoji jedna prekrasna Borhesova definicija pozorišta. Kaže, pozorište je igra u kojoj jedni glume da su neko drugi, a drugi glume da im - vjeruju.

Sjetio sam se ove definicije budući da sam ovih dana, kao i svi građani Crne Gore, pod pojačanim pritiskom informacija o političarima, njihovim idejama i vizijama... Finiš predizborne kampanje, u najkraćem. I svi su voljni da vam sve što treba razjasne. Kao nekadašnji profesori latinskog - samo uz razliku što se starim profesorima vjerovalo.

Zar se ne bi moglo reći u skladu sa dosadašnjim političkim iskustvom - da je demokratija u Crnoj Gori igra u kojoj jedni glume da rade u opštem interesu, a drugi glume da im to - vjeruju. To je moć velikih pisaca - o čemu god da pričaju, pričaju o svemu.

Predizborna kampanja u Crnoj Gori je, po definiciji, festival obećanja. Koji se, nerijetko, pretvara u festival besramnosti. Ili gluposti.

Čuli smo neko veče i formulaciju da - nijedan pošten građanin nije ubijen. U kom god kontekstu da je izrečena ova je izjava nedelikatna, ako ne i krajnje bahata. Jer to je presuda. I to presuda mrtvima. Koji nemaju priliku da se brane od ovakve kvalifikacije. A nije rečeno ko je donio takvu presudu i na osnovu čega. Bilo bi dobro znati. Političari bi trebalo da se paze ovakvih izjava. Jer, prije svega govore o njima.

Od kad ih je gazda šutnuo - Pajović i Brajović, ti režimski Ivica i Marica, ubiše se da se predstave kao pobornici promjena, ne bi li opet prevarili nekog opozicionog birača. Čuje se i koja kritička riječ o vladajućoj partiji. Koju su sačuvali u parlamentu da slučajno mrska opozicija ne sruši vladu. Pošto je to bila jednokratna upotreba, gazda ih je odmah prekrižio. Neće da ga - ucjenjuju, kako je rekao. A evo, Darko juče reče i da su ga - prevarili. A on junački trpi. Raj države, naravno.

Frontovska retorika je možda isuviše podignuta. Predizborni diskurs je po definiciji aktivistički, mobilišući, ali, nije pametno stvoriti, odnosno povjerovati u takvu sliku stvari. Jer ćete u noći nakon izbora imati - razočarenje, čak iako ostvarite solidan rezultat. A to je nezgodno gorivo za bilo što.

Ipak, najluđa retorika, po običaju, krasi - vladajuću partiju. Oni se, tradicionalno uostalom, ponašaju kao da su sad došli sa neke druge planete i mole građane da im daju priliku da pokažu sve što znaju, a znaju mnogo, vjeruju... Gdje su bili do sada. Zašto sve te lijepe i pametne ideje nisu i ranije iskoristili. Pa da ljudi vide boljitak. To bi im bila najbolja kampanja - ne bi morali da obmanjuju. Đukanović kuka da je, deset godina nakon sticanja nezavisnosti, crnogorski suverenitet i dalje u opasnosti. Da je to zaista tako - ko bi bio glavni krivac za to?

Zanimljiva je još jedna predizborna strategija DPS-a. Ubacili su u svoje govore i spotove - koji su tek posebna priča, izgleda kao da je posuđen propagandni materijal od Jehovinih svjedoka - znate one crteže gdje su svi srećni, čisti, lijepo obučeni a lav se igra sa jagnjetom - formulaciju “pravili smo greške”. U nastupima partijskih prvaka obavezno izgovore i to - “pravili smo greške”. To je njihov način da relativizuju aferu Marović, odnosno činjenicu da je ideolog partije i njen drugi čovjek obršio kao kriminalac koji je priznao svoje višemilionske grijehe. Međutim, zanimljivo je da ih niko od novinara ne pita - OK, koje greške ste pravili? Jer, ako im pustite to kao golu floskulu, to postaje isprazna mantra. Bilo bi lijepo da nekoga od njih, kad već priznaju da su pravili greške, čujemo kako objašnjava napravljene greške. Ili, bar da ih pobroji. Takođe, bilo bi zanimljivo znati - računaju li i LImenku u greške, ili je to samo bio - porodični biznis?

Predizborna karnevalizacija... I gluma. Suštinsko pitanje ostaje: kada ćemo imati vlast koja ne glumi da radi u opštem interesu. Onda građani neće morati da glume da im - vjeruju.