stav

Justitia universalis

Supstancijalna moć država proističe iz činjenice da je država izvršavanje postulata umne volje ili apsolutne ideje. Moć države ne potiče samo od njenog realiteta pojavnosti u vremenu...
2 komentar(a)
Lady Justice, Foto: Shutterstock.com
Lady Justice, Foto: Shutterstock.com
Ažurirano: 05.01.2013. 15:28h

Da li danas, na razini velikog broja izazova sa kojima se suočavamo u svijetu politike i prava, možemo govoriti o tome da smisao ujedinjenog čovječanstva nije izgubljen i da čovjek građanin - kosmopolitia nije iluzija „ciničnog“ uma epohe u kojoj živimo.

Da li postoji utemeljujuća ideja za perspektivu planetarnog ujedinjenja čovječanstva? Ako uzmemo da je takva ideja univerzalno pravo, onda to znači da njegovo važenje nije samo faktičko, već bezuslovno važeće, poput aksioma ili odnosa među brojevima koji važe uvijek, čak i u situaciji kad nema nikog da ih primjenjuje. U osnovi ovog shvatanja nalazimo ideju jednog od najslavnijih filozofa u istoriji ljudske misli: Lajbnica. Počuen idejama prirodnog prava kako ih je utemeljio u modernom značenju Hugo Grocijus, za Lajbnica pojam države se temelji na pojmu prirodnih prava, odnosno onih prava kojima mora da pripada po nužnosti matematička izvjesnost.

Ako ideja „pretpostavljene“ svjetske države kao projekat budućnosti počiva na ideji prava, a prava su norme koje važe za sva umna bića, možemo li pravo uzeti kao osnov za stvaranje svjetske zajednice umnih bića. U njemačkoj idealističkoj filozofiji i Fihte i Hegel ostali su vjerni misaonom i moralnom univerzalizmu, pa Fihte rezonuje da je nacija proizvod intervencije države a kao postulat budućnosti postavlja zadatak stvaranja građanina slobode. Tako su njemački filozofi dali solidan temelj za promišljanje jedinstva naroda, ne na temelju prošlosti i istorije ili zajedničke istorijske sudbine, u naturalističkoj povezanosti klime i tla već istinskom jedinstvu nastalom na ideji prirodnog prava i njegovog opšteg važenja. Hegel smatra da samo u državi čovjek ima umnu egzistenciju, samo u njoj on ostvaruje svoju suštinu, tako država jeste ostvarenje same moralne supstance, štaviše konkretna manifestacija moralnog djelanja i ponašanja su uslovi njenog autentičnog postojanja. Supstancijalna moć država proističe iz činjenice da je država izvršavanje postulata umne volje ili apsolutne ideje. Moć države ne potiče samo od njenog realiteta pojavnosti u vremenu već mogućnosti da osigura postojanje nekom duhovnom sve-jedinstvu zajednice. Tako su recimo kultura, umjetnost i nauka idealni načini na koje duh jednog naroda postaje svjestan samog sebe sebe-svjesnot jedne epohe, a ono što je zadatak države jeste da omogući da takve uzvišene tvorevine dobiju svoje mjesto u granicama političke volje.

Veliki mislioci klasičnog idealizma ukazali su na vrijednost države uzete u nacionalnim okvirima ali i na kretanje i razvoj nacionalne države prema nadnacionalnoj državnoj zajednici. U evropskim i šire svjetskim razmjerama to predstavlja izraz umne volje, kroz mogućnost zasnivanja svjetskog građanstva na pojmu slobode. A kao krucijalni smisao država - svrha samog kretanja ostaje mogućnost da se maksimalno ispolje različite forme kultura i navika, kao oblici samo-shvatanja i dolaženja do zajedničke samo-svijesti na univerzalnim misaonim obrascima. Samo jedinstvo-planetarno, moguće je kao idejni koncept, svjetske države, ne kao rezultat istorije i pogleda koji bacamo u našu prošlost već predanost budućnosti i to ne samo kao izraz istorijske nužnosti već izraz dubljeg smisla postojanja koji se temelji na ontološkom realitetu prirodnog prava/pravde.

Jedinstvo budućeg čovječanstva ne može se temeljiti na romantičnoj pretpostavci jedinstva tla i klime idealnoj predstavi istorije, ili nacionalnim i etničkim vezama. Istinsko fundiranje jedinstva ne leži u istoriji nego u pravu kao temelju svjetske države, i novog svjetskog poretka, ukoliko on pretenduje na održivost odnosno na etičkom obrascu kao temelju svog globalnog djelovanja. Planetarno jedinstvo treba da izraste iz jedinstvenog duha prava i etičkih normi čija je važnost podjednako prihvatljiva za svakog pojedinca i svaki narod na ovoj planeti. I to nije prosto sabiranje volja, već živo jedinstvo nastalo na konsenzusu umnih bića, sveprihvatanjem bezuslovno važećeg pravnog poretka. Tako se najviši postulati jedinstva ne mogu preuzimati iz istorije, već iz sfere volje, etike i prava. Ali ne kao neko vještačko jedinstvo koje poništava prirodno nastale države i naroda, već stvarni izraz njihove umne volje da stvore moralnu zajednicu podjednako odgovarajuću u moralnom i pravnom smislu za svako ljudsko biće, svaki narod, kulturu ili državu. Na kraju samo se kroz stvaranje svjetsko-građanske svijesti može obezbijediti istinsko jedinstvo svjetske zajednice, ne samo kao poduhvat politike ili ekonomije, već zadatak koji nam je i pored nevjerovatnih otpora i teškoća postavlja kao ispit zrelosti u budućnosti i za čiju realizaciju je neophodno uključiti pravo, etiku, kulturu, umjetnost i nauku.

I to nas ne udaljava od realno-političkih zadataka javne politike, naprotiv snažna svijest o jedinstvu podstiče da se između znanja i djelanja u političkoj sferi osnaži svijest zajednice, i tako svijest o jedinstvu uzdignemo do istinske samo-svijesti zajedničkog održanja života. Tako iniciramo rad na zajedničkim projektima na planu eko-zaštite planete, i svih oblika njenog uništenja, odgovorimo na klimatske promjene, ekonomske krize i potencijalne ratne sukobe i svjetski terorizam; radimo na razvoju filozofije mira - čime ćemo dobiti legitiman idejni temelj u našim sistematski postavljenim ciljevima unapređenja svjetske zajednice.

Justitia universalis - kao nadnacionalni i međunarodnom legislativom ozakonjen pravni poredak dobija legitimitet iz univerzalnog važenja moralnih vrijednosti, a njegov legalni okvir čine posebno nacionalna zakonodavstva u kojim se njihova valjanost bezuslovno sprovodi pravnim sredstvima. Tim pravnim sistemom ujednačenim normama na nivou svjetske zajednice dobijamo formalan pred-uslov za oblikovanje političkih zajednica obaveznih da poštuju neprikosnovene principe međunarodnog prava, koje u pravnom smislu i pravnoj obaveznosti ima primat nad nacionalnim zakonodavstvima.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")