Djeca se obično vesele raspustu, pretpostavljajući da će to biti prilika da zabušavaju. Ne i Riu, devetogodišnjak iz Tokija. Dok se novi koronavirus širio Japanom, škole širom zemlje su zatvorene 2. marta. Njegovi roditelji su mu nametnuli strogi dnevni raspored. Tu su japanski, prirodne nauke i fizičko. Radi matematiku na računaljci svakog jutra. Radnim danima dopuštaju mu da se igra u parku sat i po. „Voljela bih kad bismo mogli više da ga izvodimo u park, ali nam je vrijeme ograničeno jer radimo od kuće“, žali se njegova majka Fudžimaki Nacuko.
Riu je jedan od gotovo milijarde studenata širom svijeta čije školovanje je prekinuto kao rezultat covida-19. U momentu kad je Ekonomist išao u štampu, nešto preko 100 država, uključujući Kinu, Italiju i Južnu Koreju, zatvorilo je škole, kao i 43 države u Americi, u sklopu napora da se suzbije covid-19. Britanija je zatvorila sve škole 20. marta. Škole, u kojima se djeca ljepljivih prstiju okupljaju svakodnevno, dijeleći igračke i sisajući olovke, očigledno su mjesto za širenje raznih bolesti. Britanska Agencija za zaštitu zdravlja istraživala je 2013. godine izbijanje epidemija gripa koja su se poklopila sa zatvaranjima škola. Utvrdila je da je zatvaranje škola usporilo prenošenje virusa, iako je usporilo i prenošenje znanja.
Podaci o tome hoće li zatvaranje škola suzbiti covid-19 su ograničeni. Djeca možda nijesu „glavna ruta prenošenja“, kaže Majkl Hed, koji proučava globalno zdravlje na Univerzitetu Sautempton. A ekonomski, socijalni i obrazovni troškovi su veliki. Bil de Blazio, gradonačelnik Njujorka, rekao je 12. marta da ima “mnogo, mnogo razloga“ da se ne zatvara 1.800 škola u gradu (iako je 16. marta uradio upravo to, zatvarajući najveći školski sistem u Americi na najmanje četiri sedmice). Odluka o tome da li će ili neće zatvoriti škole, svim vladama je izbor između dvije loše opcije.
Prema studiji iz 2009. godine, u kojoj je urađen model posljedica zatvaranja svih škola i formalnih centara za dnevni boravak u Americi na mjesec dana, troškovi su iznosili 0,1 do 0,3 odsto BDP-a. Izgleda da su neke zemlje bolje pripremljene da se nose sa ekonomskim posljedicama. U Kini je zatvaranje svih škola došlo uz obavezne politike vlade da se radi od kuće i subvencije kompanijama koje omogućavaju svojim zaposlenima da tako postupe. Međutim, nemaju svi roditelji u Japanu pravo da rade od kuće ili da uzmu plaćeno bolovanje. U Italiji, petina zaposlenih su privatnici i zato ne ispunjavaju uslove za bolovanje. Ljudi na nesigurnum radnim mjestima mogu izgubiti posao ako moraju da ostanu kod kuće da paze djecu.
Siromašnoj djeci škole možda obezbjeđuju najhranljiviji dnevni obrok. Oko 26 miliona djece u američkim školama - otprilike pola svih učenika - ispunjavaju uslove za besplatan ili obrok po sniženoj cijeni. U Njujorku 22.000 djece spava u opštinskim skloništima. Neki školski okruzi u Njujorku postavljaju punktove na kojima siromašni ipak mogu dobiti besplatne obroke. Britanija je saopštila da će nastaviti da obezbjeđuje hranu djeci koja obično dobijaju besplatne obroke u školi. Zvaničnici moraju uvijek uzeti u obzir takve troškove. Međutim, usred pandemije postoji dodatni razlog za razmatranje. Prema studiji iz 2009. godine, procijenjeno je da bi između 6 i 19 odsto ključnih zdravstvenih radnika moralo da ostane kod kuće da se brine za svoje potomke, ako bi se škole zatvorile na mjesec dana. Britanija će držati škole otvorenima za ranjivu djecu, i onu čiji su roditelji ključni zdravstveni radnici.
Za većinu roditelja, međutim, sadašnja briga je kako će produženo zatvaranje škola pogoditi obrazovanje njihove djece. Oni koji se pripremaju za ključne ispite su posebno nervozni. Gaokao, jedinstveni prijemni ispit za univerzitete u Kini, obično je u junu. Ove godine će vjerovatno biti odložen, kaže Su Liangdi iz instituta Kineska politika, iako vlasti do sada nisu ništa objavile.
Oko 245.000 učenika u Britaniji očekuje da u maju i junu polažu A nivo, ispite po kojima se određuje koji će im univerzitet - da li će im uopšte - dodijeliti mjesto. Vlasti su objavile 18 marta da će ovi ispiti biti otkazani. Premijer Boris Džonson rekao je da će vlada obezbijediti da djeca ipak dobiju „kvalifikacije koje su im potrebne i zaslužuju za svoju akademsku karijeru“. To bi donekle moglo ublažiti bojazan da bi djeca čiji roditelji nemaju gotovinu ili znanje da nadomjeste zatvaranje škola bila najteže pogođena. Za američke učenike ulozi su manji, djelimično zato što su ocjene - na osnovu akademskog uspjeha učenika tokom čitave godine - najvažniji dio molbe za prijem na univerzitet, ali i zato što tokom čitave godine mogu polagati SAT, ispite koji služe za prijem za koledž. Većina ih polaže na proljeće. Za one koji se nadaju da započnu studije na univerzitetu 2021, martovski i majski testovi su otkazani. Međutim, biće ponovo zakazani i učenici će moći da ih polažu od kuće.
Ipak, univerziteti će možda morati da budu susretljiviji. Covid-19 će „apsolutno“ pogoditi sve procedure prijeme na Univerzitet Majami u Ohaju, kaže Betani Perkins, direktorka za prijem - posebno rokove. Učenici sa ponudama američkih univerziteta moraju da izaberu koju će prihvatiti do 1. maja. Međutim, studenti brinu da će morati da donesu važnu odluku bez mogućnosti da posjete bilo koji kampus. Zajedno sa roditeljima, neki traže da se taj dan odloži do 1. juna. Koledži još nisu reagovali. Sa Harvarda saopštavaju da ne mijenjaju postupak prijema.
Prekid je dao municiju onima koji sa neodobravanjem gledaju na ispite na kojima je ulog visok, i koje neki teoretičari obrazovanja žele da ukinu. Neke institucije su već ispite SAT učinili neobaveznim. Drugi, uključujući Univerzitet Majami, razmišljaju da to urade. Metež koji je prouzrokovan covidom-19 mogao bi ubrzati taj proces, kaže Perkins. Međutim, nedostaci drugih vrsta procjena mogli bi postati jasni narednih mjeseci, čime bi osnažili argumente onih koji vjeruju da su ispiti SAT i drugi ispiti sa visokim ulogom, koji nude rektivno objektivnu i transparentnu mjeru sposobnosti, najmanje nefer način da se odluči ko ide na univerzitet.
Pandemija neće to promijeniti, ali će osvijetliti prednosti i slabosti onlajn učenja. Onlajn resursi su sve popularniji, ali se malo zemalja može pohvaliti razvijenom digitalnom infrastrukturom za sve učenike. Prema anketi aplikacije Teacher Tap, od preko 6.000 nastavnika u Britaniji, samo bi 40% onih u državnim školama bilo u stanju da emituje video lekciju, za razliku od 69% nastavnika u nezavisnim školama. Elena Silava iz instituta Nju Amerika kaže da malo američkih država ima adekvatan komplet za onlajn učenje. „Većina država nije spremna. Ovo je trenutak koji je prisilno stvorio priliku“. Nastavnici imaju malo izbora osim da je iskoriste. Od kada je Italija zatvrorila škole i univerzitete 5. marta, forumi nastavnika puni su rasprava o relativnim zaslugama Zooma, Moodlea i virtuelnih učionica. Neki nastavnici su obučeni da koriste tu tehnologiju, ali su mnogi suočeni sa činjenicom da moraju brzo da to nauče. Karla Krosato, nastavnik u Trevizu, gradu na sjeveru Italije, postavljala je video snimke u kojima objašnjava romane Itala Sveva i Luiđija Pirandela svojim učenicima. „Nikad nisam pomislila da ću postati jutjuber u 56. godini“, kaže ona. Čak i ako nastavnici uspiju da emituju svoje lekcije, učenici bi mogli imati problema da im pristupe. Ne može se svako prikačiti onlajn. U Americi sedam miliona djece školskog uzrasta nema pristup Internetu kod kuće. Lin Kengjing iz kineskog Instituta Senčeri Edjukejšen Risrč kaže da je zatvaranje škola od raspusta za lunarnu novu godinu, koji je počeo krajem januara, navelo njegovu organizaciju da ponovo razmotri potencijale e-učenja. „Nije bilo baš lagano“, kaže on, navodeći probleme poput pristupa internetu, zakazivanja časova, nastavnika koji nisu upoznati sa onlajn predavanjem, i predmetima poput fizičkog obrazovanja koje je „nezgodno“ predavati na daljinu. U Kini nastavnici moraju da podnesu planove časova cenzorima na reviziju, što je dovelo do kašnjenja. Učenici su spamovali onlajn aplikaciju za učenje ocjenama od jedne zvjezdice u pokušaju da se ona ukloni sa prodavnice aplikacija. A Sue Hua, majka dvoje djece u pokrajini Điangši, štampa sve materijale za svog 16-godišnjeg sina Guo Gua na štampaču zato što brine da previše vremena provodi pred ekranom.
Čak i kada se uradi kako treba, učenje onlajn je slaba zamjena za ono koje se događa u učionici. Učenici u prosjeku slabije prolaze kada rade onlajn, naročito oni sa slabijom akademskom istorijom, kaće Suzana Leb sa Univerziteta Braun. Onlajn časovi mogu biti pogodno sredstvo kada učenici ne mogu biti u školi, ali smatra da su oni „ispod optimalnih za većinu“ i tvrdi da će dugi periodi van stvarnih škola vjerovatno dovesti do toga da obrazovanje djece trpi.
Onlajn učenje ima jasan potencijal. Obrazovna tehnologija koju pokreće vještačka inteligencija može pomoći djeci u siromašnim zemljama sa sumnjivim školama, pod pretpostavkom da imaju pristup internetu. Istraživači su 2018. utvrdili da su djeca, nakon četiri i po mjeseca korišćenja indijske aplikacije Mindspark, koja provjerava osnove jezika i matematike, ostvarili veći napredak u ovim oblastima, nego ona u kontrolnoj grupi. Međutim, uspjeh ovakvih inicijativa počiva na pripremi i organizaciji, a ne iznenadnoj jurnjavi da se predaju postojeći programi čitavoj populaciji učenika usred pandemije.
(The Economist)
Bonus video:
