Miladin G. Ivanović: Široki ljudski i duhovni trag - Vijesti.me
"ŠTO JE ČOVJEK A MORA BIT' ČOVJEK"

Miladin G. Ivanović: Široki ljudski i duhovni trag

Čovječanstvo je živi pješak, svako zrno svoju misao nosi. Naši životi na rijeke naliče svaka svome moru hita na ušću gubi život ali ne i ime

Ugledni crnogorski pravnik, zamjenik Državnog tužioca Crne Gore, u penziji, Miladin Gavrov Ivanović, preminuo je u Podgorici 31. 08. 2014.

Čovječanstvo je živi pješak, svako zrno svoju misao nosi. Naši životi na rijeke naliče svaka svome moru hita na ušću gubi život ali ne i ime. “Što je čovjek, a mora bit čovjek/ tvarca jedna što je život vara/ ime časno zaslužil na njoj/on je ima rašta polaziti “ (Njegoš).

Miladin Ivanović ostavio je časno ime u životu i profesiji, kao i ljudske uspomene kojima će živjeti u srcima kolega i prijatelja kao čovjek briljantne inteligencije, lucidnog duha i vanrednog poznavanja žive prirode narodnog običajnog crnogorskog prava, što mu je pomoglo da lakše i pravilnije, u skladu sa pravnom prirodom ustanova, shvati i razumije organsku strukturu pravnog sistema. Ostaće poznat kao čovjek blage prirode i izuzetne humanističke orijentacije u životu i profesionalnom zanimanju, omiljen kod mlađih kolega kojima je nesebično prenosio bogato stručno iskustvo, pri tome, čvrsto se držeći aksiološkog principa: između poretka i slobode bliža je sloboda, između vlasti i čovjeka bliži je čovjek. Polazeći od ovog etičkog i humanističkog postulate nikada nije skrenuo sa profesionalne staze svoje čestite karijere u kojoj je djelovao po načelima pravičnosti i čovječnosti, znajući da je čovjek cilj, a ne sredstvo, pa i u složenim pravnim procedurama u kojima se tragalo za krivicom “kao nesrećnom ustanovom ljudskog roda” (I. Andrić).

Rođen je 26. 01. 1934. u selu Donja Vrbica, Podgorica, đe je u zavičajnom mjestu Mosor završio osnovnu školu. Gimnaziju, od I do III razreda završava u Titogradu, a IV razred i maturu u Kosovskoj Mitrovici. Pravni fakultet završava u Sarajevu 1961. kada otpočinje stručni staž u Narodnoj banci Crne Gore u kojoj je stekao temeljna stručna znanja iz privrednog i finansijskog prava, da bi 1970. bio izabran za zamjenika Opštinskog javnog tužioca u Titogradu. Njegova karijera je prirodni slijed toka stečenih znanja i sposobnosti stižući preko dužnosti zamjenika Okružnog (Višeg) javnog (državnog) tužioca do ljestvice zamjenika Državnog tužioca Crne Gore, sa lcoje je dužnosti penzionisan 2001.

Kolega Miladin Ivanović pokazivao je izuzetno znanje u granama krivično-pravnih i građanslco-pravnih znanosti, iskazujući naročiti saznajni duh kojim je upoznavao kulture drugih naroda i šireći horizonte sopstvene spoznaje, što mu je olakšavalo vršenje njegove profesionalne dužnosti. Vedrinom svoje prirode, humorom, bistrinom uma i poetskim figurama svog jezičkog izraza, pribavljao je simpatije među svojim kolegama na velikim ex jugoslovenskim pravničkim simpozijumima na kojima je vrlo složene i suptilne pravne ustanove prezentirao duhom narodnog čovjeka, jer je dobro spoznao filozofemu njemačkog pravnika i filozofa Rudolfa Jeringa da “pravnik treba da misli kao filozof, a govori kao seljak”. Objavio je niz vrlo zapaženih stručnih članaka iz krivičnog i građanskog prava u časopisima “ Pravni zbornik” i “Pravni život”, a u crnogorskoj periodici niz eseja iz života i običaja svog plemena Kuči, čijim je narodnim i slobodarskim duhom bio opčinjen, pa se u vanoficijelnoj komunikaciji uvijek predstavljao: “Ja sam Miladin Gavrov Ivanović, Kuč”.

Bio je zaslužni djelatnik crnogorske asocijacije pravnika i u dva mandata član predsjedništva Udruženja pravnika Crne Gore, te član Uređivačkog odbora časopisa “Pravni zbornik”.

Sahranjen je 01. 09. 2014. na gradskom groblju Čepurci Podgorica, ostavljaući na svojoj životnoj stazi široki ljudski, porodični i duhovni trag.


Najčitanije iz sekcije Kolumne